"Nigdje u svijetu ne postoji spomenik Malom Zmaju. Nepravda će napokon biti ispravljena u Mostaru. Najveća kung-fu zvijezda svih vremena uskoro će zauzeti dio trga u gradu koji se, iako umoran od sukoba tvrdih ideologija, još nije zaboravio smijati." Tako kažu naši prijatelji s Bljeska, a kažu i da je cijelu "stvar" objavio hrvatski Playboy, kao i londonski Times i Chicago Tribune. Svakako je riječ o jednoj izvanredno neobičnoj priči

Sigurno ste već upoznati (ako i niste evo link) o inicijativi nekolicine Mostaraca koji ideju o podizanju spomenika Bruce Leeju u Mostaru pokušavaju ostvariti i sprovesti u djelo. Nakon što je ova zanimljiva ideja pokrenuta na godišnjicu smrti Bruce Leeja, 20. srpnja, u Mostaru, o čemu smo prvi pisali, svi značajniji domaći i svjetski mediji objavili su priču o Mostaru i Bruce Leeju. Ovaj članak koji je izašao u najnovijem hrvatskom izdanju magazina Playboj, predstavlja najnoviji medijski odjek ove akcije. Sutra na ovim stranicama možete saznati najnovije podatke o tome dokle se došlo s ostvarivanjem ove ideje, kao i par novih zamisli.

Piše: Goran Zečić
Snimio: Mio Vesović

U glavnom gradu Hercegovine, dakle Mostaru a ne Širokom Brijegu, na Španjolskom trgu, popločenoj ledini s koje objektivom u istom kadru možete zahvatiti šuplje arhitektonske ostatke nedavne ratne prošlosti i ledenu budućnost srebrnih zgradurina s potpisom neke multinacionalne kompanije, bit će podignut spomenik Bruceu Leeju, najvećoj kosookoj zvijezdi svih vremena. Tu su vijest ljetos prenijeli i ugledni londonski Times i Chicago Tribune. Otkud Bruce Lee u Mostaru?

- Pa, tu je oduvijek, odnosno otkad znamo za sebe - kažu Mostarci Nino Raspudić i Veselin Gatalo, inicijatori te netipične i za poratnu atmosferu urbanih sredina u najmanju ruku ekscentrične kulturne akcije. Njih dvojica, plus izmješteni Sanjin Plakalo, trenutačno na sveučilištu u Grenobleu, pripadnici generacije koja je odrastala sedamdesetih i osamdesetih godina, u nedvojbeno sretnijem mostarskom vremenu, osnivači su Urbanog pokreta Mostar, multinacionalne, neprofitne, nevladine udruge koja je opet uspjela izazvati oprečne reakcije i u samom gradu i daleko u svijetu.

Nemalo je Hercegovaca svih vjeroispovijesti koji njihovu ideju smatraju neozbiljnom, iako su joj autori odrasli, obrazovani ljudi, no ima i onih kojima je pun kufer ideološki obilježenih, ali i bezličnih spomenika, i kip Brucea Leeja pozdravljaju s iskrenim smiješkom. Na Internetu se pak mogu pročitati kojekakvi komentari, no čini se da se pismena većina pred kompjuterskim monitorima, kao i nekoć pred filmskim platnima, veseli hongkonškoj kung-fu legendi.

Nino Raspudić ideolog Urbanog pokreta Mostar, inače asistent na Katedri za talijansku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, iznosi nekoliko mogućih okolnosti u kojima je umro Bruce Lee:

• Ubila ga je CIA to je, navodno, kineski špijun, a i ako nije, bio je prepopularan i preuspješan za čovjeka sličnog milijardi drugih koji stupaju pod crvenom zastavom.

• Ubile su ga kineske tajne službe. Bio je sluga kapitalizma i opasan primjer da osamnaestogodišnji Kinez koji se 1958. s kartom trećeg razreda i sto dolara u džepu zaputio brodom u Kaliforniju može ostvariti američki san.

• Ubili su ga izaslanici hrama Shaolin. Odao je i prikazao cijelom svijetu tajne borilačkih vještina koje su se stoljećima čuvale iza drevnih zidina kineskog hrama.

• Ubili su ga plaćenici holivudskog krupnog kapitala. U dobro uhodanoj filmskoj industriji, koja akciju ne može zamisliti bez pištolja i jurnjave automobilima, mali, mršavi Kinez okrenuo je sve naglavačke - došavši niotkud, u samo nekoliko godina postao je glavna akcijska zvijezda, a da nije ni pucao, ni tucao, ni škripao gumama.

• Još je živ. Osim u srcima mostarskih postmodernista, živi negdje na zelenom otoku, zajedno s Elvisom, Hasetom i ostalom rajom prema stihu Ramba Amadeusa: "Otišo je svak ko valja/ neki vani, a neki ka nebu/ Ostala je samo fukara i raja/ i mi s njima na bijelome lebu."

Gledano iz perspektive godine 2003., čini se da je Mali Zmaj doista mrtav. Kino Zvijezda više ne postoji, privatnik je zauzeo taj prostor i otvorio kafić Le Cinema. U ostalim kinima igra Lara Croft 2 i Američka pita 3. Publika jede kokice i pije sokove, ali nema više gađanja, komentiranja i dobacivanja.

Nakon izlaska iz kina nitko ne isprobava viđene poteze. Nitko više ne pravi nunčake. Budući da to više nije lijepo vidjeti na filmu, siroti Chuck Norris davno je obrijao legendarnu tapiseriju... Ali, nakon desetljeća hibernacije, ponovno klija zmajevo sjeme. Čini se da svjetlo ovaj put istodobno dolazi i s Istoka i sa Zapada. Urbani pokret Mostar. Kill Bill. Ili, kako bi Mali Zmaj rekao: Don'f think, feeeel..."
Uvjereni u svoju plemenitu misiju koja na ulicu, odakle je i potekla, vraća pučku ikonu, borca za pravdu čija nacionalnost nikome nije bitna, momci iz Urbanog pokreta Mostar vide kip Brucea Leeja odljeven u bronci, u prirodnoj veličini, u borbenom stavu, s nunčakama pod mišicom, na niskom postamentu-česmi iz koje bi se mogao napiti vode onaj tko se duboko pokloni velikom borcu.

Takav postmodernistički pristup tjera na ironijsko čitanje: miješanjem visokog (bronca) i niskog (kung-fu) registra, autori su izazvali recepcijski kratki spoj (smiješak/zgražanje), narugavši se mitomaniji.

Nakon pomnog odabira - jer trebalo je naći nekoga tko, osim što je vješt kipar, vjeruje u ideale Istine i Pravde koje predstavlja ikona Malog Zmaja - odlučeno je izradu kipa povjeriti jednom od najtalentiranijih mladih hercegovačkih kipara, Borisu Jovanoviću.

Kip bi trebao biti postavljen na trgu gdje umirovljenici igraju šah golemim figurama koje im je, kao za utjehu, donirao demokratski Zapad, iza spomenika Španjolcima poginulim u ratnim i poratnim godinama u Mostaru, i kraj neobnovljene zgrade mostarske gimnazije oko čije se pripadnosti vodi politička borba, jedna od mnogih u podijeljenom gradu.

A grad dobronamjernom posjetitelju uopće ne izgleda podijeljen. Prva je zabluda neupućenih da je granica na Neretvi. Istočni Mostar, zapravo, dijelom zahvaća i zapadnu obalu rijeke pa je možda prijelaz preko mosta onome tko dolazi sa zapadne strane mekši zato što je, i ne primijetivši, već zabasao u "čaršiju".

- Mrzim kad ljudima kažem da sam iz Mostara, a oni me pitaju: iz Istočnog, bošnjačkog, ili iz Zapadnog, hrvatskog Mostara? To je jedan od glavnih razloga za postavljanje kipa Brucea Leeja. Nadamo se da će ljudi jednog dana govoriti: "Znam za Mostar. To je onaj grad s kipom Brucea Leeja", kaže Raspudić.

U nastojanju da osigura sredstva, Organizacijski odbor Inicijative za podizanje spomenika Bruceu Leeju u Mostaru obratio se i Ambasadi Narodne Republike Kine u Bosni i Hercegovini, odnosno najuglednijem sarajevskom Kinezu, atašeu Xiao Lou. Gospodin Lo osobno je "vrlo zainteresiran", ali njegov stav o "zanimljivim prijedlozima koji mogu kulturno povezati dvije prijateljske zemlje" mora blagosloviti jedna od najglomaznijih svjetskih administracija - partijski komitet NR Kine. Ipak, članovi Urbanog pokreta Mostar tu su rezolutni - kineski odgovor neće se dugo čekati. Pravdu treba istjerati!

Cijeloj se međunarodnoj suradnji prikrpao i sarajevski tjednik Slobodna Bosna, s prijedlogom da Kinezi u Pekingu podignu spomenik narodnom heroju Vladimiru Periću Valteru. Gospodin Xiao Lou bio je iskreno iznenađen: je li moguće da je Bruce Lee ovdje popularan kao Valter u Kini?!

Valter brani Sarajevo, naime, prvi je film sa Zapada uvezen u NR Kinu, i ondje, tvrdi Xiao Lou, nema nikoga starijeg od dvadeset godina tko ne zna za Valtera.


Članak sam od svojih vrlih prijatelja s bljesak.info preuzeo u najmanju ruku - fragmentarno, tako da potpunu sliku možete dobiti pročitavši priču u cijelosti na ovome linku.