Da će ovaj osmi ožujak promjeniti malo ili ništa glede odnosa prema ženama poznato je svakoj pametnijoj glavi. I muškoj i ženskoj. Obilježavanje dana žena malo će pomoći ženama koje su diljem svijeta ugnjetavane, s nemogućnošću da se obrazuju i onima koje služe kao seksualno roblje. Da vrli svijet zapada ne samo da ne pomaže nego i odmaže ženama pokazuje i vijest koja kaže da je u Zapadnoj africi osoblje dragog nam UNHCR - a (visoki komitet UN - a za izbjeglice) u zamjenu za hranu i lijekove koji po međunarodnom pravu pripadaju izbjeglicama tražio seks sa istima.

Kaže jedna poslovica da sit gladnome ne vjeruje a vjerujemo da kaže i obrnuto ne bi lagala. Kako tvrde zapadnoafričke izbjeglice, a nema razloga da im ne vjerujemo, djelatnici UNHCR - a u zamjenu za hranu i lijekove tražili su seks. Kako je teško birati kad si gladan ili bolestan, mnogi od njih su postali njihovi seksualni robovi.
Sklonosti skandalima pojedinim odjelima UN - a poznate su odavno, pa su tako i jedni od glavnih suorganizatoara prostitucije u BIH, širenja AIDS - a u Ruandi, a ne vole ih baš ni u Somaliji gdje su došli kao mirotvorci i ostali uljuljani dobrim životom.
Da tim ljudima koji rade za visoko povjerenstvo etika i nije jača strana govore i priče o razmjenama po principu "kilu soje za jedan seks" ili čak seks s djevojčicama od trinaest godinama. Europski zapad koji se hvali svojim kulturnim tradicijama zajedno s hrabrim Američkim prijateljima skrivenima u zgradi UN-a tako je pokazao svoje pravo lice koje se otkriva kad treba pružiti pomoć onima koji je trebaju. Nakon rata dolaze lešinari skriveni iza lica mirotvoraca.
I premda se mnogi neće složiti sa mnom, a kao argument će donesti tvrdnju da oni ipak donose pomoć, ja ovim putem zahvaljujem Europskoj zajednici i svijetu na nesebičnoj pomoći koji su pružali afričkim izbjeglicama te im želim da im se ta pomoć vrati istom mjerom.