Sat otkucava.

Prvi smo naraštaj koji jasno vidi napredovanje klimatskih promjena i posljednji smo naraštaj koji ima priliku da to popravi. 

Ovih dana svijet su šokirale snimke neuhranjene polarne medvjedice koja pluta na katastrofalnim razmjerima klimatskih promjena na koje nas upozorava National Geographic. Taj dirljiv video obišao je svijet, video kojeg je objavio Paul Nicklen s kanadskog otoka Baffina. Cijela ekipa koja je snimala izgladnjelog polarnog medvjeda svjedočila je ovom tužnom prizoru i Paul kaže kako u svojoj karijeri takvo što nije doživio.

No, suzama tu nije kraj.

Tisućama kilometara na zapadu, ili istoku, priča je identična i dramatična u svakom smislu. Život oko nas se mijenja i nestaje, i mi smo prvi naraštaj koji svojim očima vidi što se događa, ali i zadnji naraštaj koji ima priliku da stvar popravi. Naša djeca neće imati tu šansu.

Naša djeca, nažalost, uz svu volju neće imati tu priliku, jer je mi, kao osviješteni roditelji koji smo trebali misliti na njih, nismo prepoznali. Sat otkucava, i unatoč svemu što vidimo našim očima, svemu što osjećamo oko sebe, da se nešto ozbiljno događa, mi okrećemo glavu. Nama je svejedno.

Trenutačno, danas, sagorijevamo fosilna goriva najvećom stopom u povijesti čovječanstva. Trenutačno danas, biramo ljude koji nas vode, političare, koji su unatoč činjenicama, upozorenjima znanstvenika, unatoč svojim očima, i dalje vazali naftnih lobija, energetskih sustava. Nesposobni, korumpirani. Dobro zapamtite tu riječ. Korumpirani. Koliko košta budućnost vaše i naše djece? Njihov život na ovom planetu u budućnosti? Koja je njemu cijena? Njihov lagodan život kojeg imaju i kojeg nije briga za bilo što?

Zapamtite ovu rečenicu i zapamtite te ljude! Ti ljudi su izravno odgovorni za sudbinu svijeta kojeg ostavljamo svojoj djeci! Nesposobni, nekompetentni, paraziti, idealno ih metaforički, u mom bliskom ekosustavu karakterizira potkornjak. Potkornjak kao metafora korumpiranog sustava, predatora koji su ostali bez svojih predatora. Predatori su to, bez skrupula i pameti, predatori koji samo gledaju sebe, svoj trenutak u povijesti, i predatori su ti koji su napali i moj grad. Beskrupulozni, nametljivi, bezosjećajni, kao štakori koji isplivaju u vremenima bez deratizacije.

Park šuma Marjan, u kojoj je zaraženo preko 20.000 stabala, posječena je i pretvorena u neplodno tlo. Od 2005. do 2011. godine Javna ustanova Marjan, s Matom Kosovićem na čelu, imala je 27 zaposlenih ljudi, čiji je broj narastao na 60. Niti jedan znanstvenik, niti jedna stručna osoba koja bi pod novim ravnateljem Damirom Grubišićem, gradu Splitu objasnila što je potkornjak, kakva nas je katastrofa zadesila i kakvi su planovi za budućnost te iznimno važne žile kucavice grada, pluća grada kako im tepaju, nije uključena u proces koji se, gle čuda, za naše znanstvene HDZ-ovce, odvija na globalnoj razini!

Gradonačelnik, sva sila „mudre elite“ naše politike, deseci zaposlenih, još desetine savjetnika, za potkornjaka optužili su višu silu, gay Pride u Splitu i najezdu svih bogohulnih koji iz dna duše mrze sve hrvatsko. Da bi priča bila potpuna, u katedrali Sv. Frane, održana je sveta misa kojoj su nazočili svi koji drže do sebe u gradu pod Marjanom, (a kako bi sveti duh sišao s nebesa i uklonio potkornjak), sotonski čin koji nam izjeda park šumu Marjan.

Tamjanom se u Splitu pokušalo istjerati sotonu potkornjačku, zazivalo se Blaženu Djevicu Mariju da zagovori pošast da skrene južnije tako da ostanu parcele na kojima bi se mogli graditi apartmani, palio se jadni potkornjak kao Krnje na karnevalskim lomačama, i svi ti šamani pod okriljem Andre Opare nisu naravno angažirali niti jednog znanstvenika oko tog gorućeg pitanja. Što će nam znanstvenici kad imamo biskupa Barišića? Zbilja glupo pitanje, posebno za Glas Koncila, pardon, vodeću novinsku kuću u Splitu.

U isto to vrijeme, samo na drugom kraju zemaljske kugle, fondacija park šume sekvoje „Usual Redwod forest“ustanovila je kako u toj žili kucavici Sierre, plućima Kalifornije kako im tepaju, danas nalaze na stotine tisuća mrtvih stabala. John Blumm, predstojnik fondacije koja se brine za rezervat i park šumu, okupio je znanstvenike i stručnjake, koji su mu dali jasne odgovore zašto park šuma Redwood izumire. Stotinu milijuna mrtvih drveća napao je nećete mi vjerovati – potkornjak.

Protiv potkornjaka na Marjanu - misom (FOTO: flickr/zergu)

Taj sotonski glasnik očito je globalan problem, no čelnik Redwooda niti je okupio lokalno pučanstvo u Crkvi, niti je zaposlio preko 60 molitelja, već je izašavši pred javnost, a poslušavši struku, izjavio kako su za fenomen potkornjaka krive isključivo – klimatske promjene.

Ma daj, zasigurno su pomislili mudri zaposlenici park šume Marjan. Kako se kvragu mi toga nismo sjetili? Sav naš nerad mogli smo fino upakirati klimatskim promjenama na koje ionako nemamo prevelik utjecaj. Nemamo? O dakako da imamo, i to je objasnio čelnik Redwooda optuživši Vladu Sjedinjenih Država i aktualnog predsjednika Donalda Trumpa za zločin protiv čovječanstva. Potkornjak je, naime, parazit koji kao i svi paraziti u prirodi ima svoje predatore. Kada se klima mijenja, kada potkornjak, kao malen parazit ostane bez svojih predatora, koji su klimatskim promjenama napustili svoja staništa, a to su uglavnom ptice, tada taj parazit nesmetano počne uništavati svoje prirodno stanište.

Jer to paraziti rade. Primjer vam je Hrvatska, zemlja u kojoj paraziti nemaju svoje predatore i uništavaju sve čega se dokopaju. Predatori kojima vladaju naftni lobiji, ili oni iz Europske unije koji ih postavljaju na čelna mjesta jer su prepoznali zemlju punu resursa i debila koji će glasati za svoje političare.

Ipak, vlast grada pod Marjanom nije presedan. Ona je pravilo. Nekompetentnosti, nestručnosti i ignoriranja bilo kakve ozbiljne znanstvene analogije o bilo čemu, postali su naš način života. Glasajmo za provjerene, one koji će nam održavati nebo da nam ne padne na glavu, hrvatska je stvarnost već trideset godine. Jer u Hrvatskoj, zemlji mogućnosti, vladaju lobiji, kako oni energetski, tako i oni naftni, koji itekako znaju da su ljudi najjeftinija roba, ljudi koje nije briga, ljudi koji znaju samo za pohlepu, i na koncu ljudi koji od vizije imaju samo doseg svog bankovnog računa.

Danas, globalno, odvija se misija bez presedana u cjelokupnoj ljudskoj povijesti. Čitavo čovječanstvo sudjeluje, i mora sudjelovati, u pokušaju da se spriječi globalna katastrofa koja nam svima prijeti. Ne vjerujete mi?

Prvi smo naraštaj koji jasno vidi napredovanje klimatskih promjena i posljednji smo naraštaj koji ima priliku da to popravi.

Zar svojim očima ne vidite koliko se naš planet mijenja? Koliko su ljeta koja živimo razorna po temperaturi, po stihijskim olujama koje nose požare, koliko se naš okoliš radikalno uništava? Ili ste bogobojažljivi katolik koji sa lokalnim HDZ-om moli u crkvi pred oltarom da nas dragi Bog spasi od kataklizme? Dragi Bog? Da sam dragi Bog ozbiljno bih bio ljut na svijet, a posebno na Hrvate. Zašto mi se molite? Dao sam vam plodnu ravnicu kakve nema na kugli zemaljskoj, dao sam vam more, razvedenu obalu, dao sam vam sve, a vi ste to uspjeli upropastiti? Dignite konačno guzicu s oltara i umjesto da se molite, spasite svijet koji sam vam tako velikodušno dao.

Da sam dragi Bog ozbiljno bih bio ljut na svijet, a posebno na Hrvate (FOTO: flickr/morton1905)

Vaša djeca su u pitanju! I njihova budućnost. Tko bi trebao spasiti svijet? I kakav je to uopće svijet za kojeg vas nije niti malo briga, osim za vaše apartmane, braniteljske mirovine, plaće uhljeba?

Ovakav ste stvorili svijet dragi moji paraziti. Od početka industrijske revolucije lansirali ste enormne količine ugljika u atmosferu. Ta količina ugljika poremetila je atmosferu, klimu, život kakvog poznajemo na Zemlji. I znate što još? Tom emisijom ugljika ozbiljno ste poremetili zalihe leda koje su tu da budu balans. Arktik. No ono što se danas događa na Arktiku nije samo topljenje leda uzrokovano emisijom ugljika u atmosferu. Ono što se događa najveća je noćna mora za sve znanstvenike svijeta koji očajnički pokušavaju iznaći rješenje. Ali ga ne nalaze. Naime, na području Sibira, točnije u Istočnosibirskom moru, trenutačno se otapa led pod kojim se nalaze prirodne zalihe metana. Taj plin, ako se oslobodi, a sva je prilika da hoće, nepovratno će u atmosferu emitirati količinu metana koja će uz postojeći ugljik preći granicu s koje nam nema povratka. Jesmo li svi mi neizrecivi debili u očima Boga? Naravno da jesmo, no tu priči nije kraj.

Dragi Bog, milostiv kao i uvijek, u ljudima koji ne kleče pred oltarima, već iznalaze rješenja, dao je odgovor, ne samo na globalnu katastrofu, već i na onu našu lokalnu, koju je prouzrokovao potkornjak HDZ. Do prije samo deset godina čovječanstvo je mislilo kako je nemoguće integrirati solarnu energiju u postojeće energetske sustave. Do prije samo deset godina, kada je ta tehnologija bila u povojima. Danas, tvrtka Mount Signal integrira 25 posto solarne energije u postojeći sustav energetskog udjela Kalifornije. Fotonaponska energija danas opskrbljuje 70.000 domova u San Diegu. I znate što? Jeftinija je od onog što Kaliforniji nudi establišmetska inačica HEP-a i garantira 25 godina jednake račune. U dolar. Lipu. Isti račun, koji vam neće promijeniti nikakva vlast.

I što je najzanimljivije. Tvrtka Mount Signal zapošljava na tisuće ljudi. Više nego lokalni HEP. Ljudi koji, osim što su zadovolji da rade, imaju plemenit cilj – spašavaju planet. Tko od vas ne bi htio spašavati planet, a ujedno živjeti od svog rada, prehranjivati obitelj i na školskom satu „Čim se bavi moj tata“ izaći pred razred svoje kćeri pa kazati kako njen tata spašava planet od globalne katastrofe!

Naravno da će sada skočiti svi lokalni HDZ-ovci koji spašavaju svakodnevno samo svoje obitelji od lokalne katastrofe koju su prouzročili, ali ako ispitate sve mlade ljude zašto odlaze iz zemlje, svi će vam u glas otprilike kazati – „Ne želimo do svoje smrti hraniti lokalne HDZ-ove uhljebe i slične potkornjake, već želimo napraviti nešto od svog života, barem dok još imamo šansu“. 

Šansu? O tim prokletim šansama upravo pričamo. Ima li Hrvatska uopće šansu?

Nećete mi vjerovati, ne vjerujem dok ovo pišem, majke mi, niti sam, ali zbilja ima! Hrvatska je kao i čovječanstvo na prekretnici. Ili ćemo napraviti nešto kao što mnogi drugi već rade, ili nas jednostavno više neće biti. Možemo li napraviti nešto? Naravno da možemo! Možemo li ovu globalnu katastrofu okrenuti u pozitivnom smjeru? Da budemo inovativni, mudri, pametni, pa je iskoristimo? Naravno da možemo! Možemo li takav jedan poduhvat izvesti s Kolindom Grabar Kitarović, Andrejom Plenkovićem, Zoranom Milanovićem, cjelokupnom garniturom klauna koji nas vode i vodili bi nas i dalje – naravno da ne možemo!

Dakle, kako da iskoristimo katastrofu koja je zadesila svijet i kako da je okrenemo u svoju korist?

Na otočju Orkney u Škotskoj na kojem je od početka sedamdesetih jedina ekonomija bila ona naftna i plinska, koja je zapošljavala na tisuće ljudi, rodio se mladi James Murray. Ukratko, mladac je napravio što eskadrila drevnih alkemičara nije - pronašao je Kamen mudraca. Njegovo postrojenje istina ne pretvara vodu u zlato, ali je pretvara u – električnu struju. Da, dobro ste čuli. Mladac pretvara morsku vodu, izmjenu plime i oseke, koja je prirodna i neiskorištena energija u električnu struju. Mehanizam je jednostavan. Nalik vjetroturbini. Turbina iskorištava mjesec, plimu i oseku mora i, nećete vjerovati dragi Hrvati koji mrmorite Očenaše za oltarom da nas se spasi, pretvara je u električnu energiju koja napaja cijeli jedan grad. To maleno postrojenje sa sistemom generatora koji na plutajućoj platformi sa dva rotora transformiraju energiju i šalju je dalje u mrežu čitavog grada, postiže vrhunske rezultate.

Chris Milne, direktor postrojenja, ima samo trideset godina i danas proizvodi gomilu struje, količinu usporedivu s onim što proizvodi neko postrojenje HEP-a, u kojem, moramo li napomenuti, vedre i oblače oni koji su na vlasti, sve sa morem nekompetentnih i nestručnih ljudi koji za spomenutu proizvodnju energiju nikada nisu niti čuli da postoji. Niti ih je briga. Sam Chris kaže da mu je životna misija da potkornjake konačno istrijebi sa zdravog tkiva Škotske i da konačno mladi, kompetentni ljudi preuzmu vlast. I znate što? Ti mladi ljudi bi imali jednu plemenitu misiju. Spašavanje planeta. Jer je tehnologija koju rabi Chris Milne tehnologija koja ne emitira ugljik u atmosferu i ne uzrokuje klimatske promjene. Takvu i jednu plemenitu agendu Chris je predstavio svojoj generaciji. I sada traži zemlju koja bi mu omogućila da svoja postrojenja implementira u njen energetski sustav. Potpuno besplatno. Zamislite na tisuće mladih ljudi koji bi htjeli raditi za Chrisa, jer su u Hrvatskoj, zemlji znanja samo sluge i konobari, i koji bi ujedno spašavali planet? No, postoji problem! Naravno. To su oni na vlasti koji bi da mladi, ako već moraju nešto raditi, radije budu – konobari i kuhari.

Mislite li vi zaista da Hrvatska nema što ponuditi po pitanju struke, inovativnosti, mladih stručnjaka i pameti? Mislite li vi zbilja da svi Hrvati samo kleče za oltarima i mole za spas? Ako baš mislite, poslušajte predavanje Christopha Gebalda, inžinjera tvrtke Climeworks koji je upravo nahvalio mlade Hrvate implementirane u njegovu tvrtku koja, nećete mi vjerovati – hvata zrak.

Da, dobro ste me čuli. Hvata zrak, ustvari, emisiju CO2 iz zraka. Climeworks iz Zuricha osmislio je uređaj koji prikuplja ugljik iz zraka. Kroz posebne filtre ugljik se prikuplja iz zagađene atmosfere i emitira u staklenike. S ugljikom koji je globalni problem, tvrtka Climeworks uzgaja rajčice, salatu i kupus. Zamislite, kazao je Christoph, kada bi zemlja poput Hrvatske imala nekorumpirane političare, ljude koji nisu sluge raznim lobijima, prepoznala budućnost u našoj tvrtci. Zamislite Slavoniju, koja bi sa 300.000 pročišćivača zraka prikupljala CO2 iz atmosfere i pritom hranila pola Europe? Od te štetne emisije! Naši staklenici, osim što prikupljaju štetni ugljik, besplatno, ponavljam i ponavljat ću dok u meni srce bije, mogu prehraniti čitavu Hrvatsku! Čitavu Hrvatsku!

Zato što bi se resursi organski proizvedeni u Slavoniji izvozili u Europu. A mladi je Christoph izračunao da bi mu najam zemlje koštao taman toliko, da kupus, salata, rajčice i krastavci budu jednu kunu ili još jeftinije za lokano tržište koje mu je omogućilo da proizvede bio hranu, zaposli na tisuće mladih ljudi koji bi, gle divnog bogobojaznog čuda – spasili planet!

No, tu priči naravno nije kraj. Obnovljiva energija koja se koristi za uzgoj rajčica i krastavaca, gorivo i energija kao nusproizvod, u godinu dana smanjili bi emisiju ugljika za jedan posto. Lokalnom HDZ-ovcu taj jedan posto ništa ne znači, no to bi bilo za jedan posto bliže cilju koji je odredila Europska unija, nakon sad već slavne konferencije o klimatskim promjenama održane u Parizu 2015. godine. 

Dakle, postoje fondovi, Europa nas podržava, razni pozitivni primjeri diljem svijeta dali su rezultate, zaposlilo bi se na tisuće mladih ljudi koji bi ostali u Hrvatskoj i radili bi na plemenitom cilju spašavanje zemlje, dakle u čemu je problem? 

Toliko mladih nam iseljava iz zemlje, mantra je hrvatske predsjednice. Toliko mladih nam iseljava iz zemlje, suznim će očima kazati naš premijer. Dakle u čemu je problem? U HDZ-u? U potkornjaku?

Nećete vjerovati, i za tog potkornjaka ima neko rješenje. Otkrili ga znanstvenici. Zar ste mislili da će ga otkriti onih šezdeset zaposlenih u Park šumi Marjan? Samo za vašu informaciju, znanost u Redwoodu je našla rješenje, ali za takvu spoznaju za početak treba znati koristiti Google. Posječena stabla opustošena potkornjakom mogu se adekvatno iskoristiti kao bio-gnojivo. Da, dobro ste čuli. To već rade u Kaliforniji, obnavljaju šume posječenim stablima, i pritom zapošljavaju mlade i sposobne ljude, koji osim što spašavaju i obnavljaju svoje šume, pridonose spasu planeta jer – znam dosadan sam već – ugljik!

Da, nastavim i dalje? Naravno da ću nastaviti.

Alge i školjke su prirodni resursi koje koristi majčica nam zemlja da čisti zrak od ugljika. Školjke su prirodni pročišćivač emisije CO2 iz atmosfere. A mi smo jedni od najvećih proizvođača školjki na svijetu! Zašto? Zato što imamo sjajno razvedenu obalu. Obalu na kojoj bi se mogle uzgajati školjke, mušule, kamenice, pizdice, dakle sva ona čudesa koja nam je majka Zemlja dala da joj pročistimo atmosferu.

I znate što? Ljudi, mladi ljudi koji bio radili na tim uzgajalištima ne bi imali osjećaj da su bilo čije sluge. Taj prokleti osjećaj koji tjera mlade ljude iz Hrvatske. Jer ne žele biti ničije sluge nakon toliko mukotrpnih godina fakulteta, odricanja, i njih i njihovih roditelja. Ali treba li napominjati da to očito ne shvaćaju kitarovići, plenkovići, milanovići, škore i ostala politička nomenklatura Hrvatske?

I zato ljudi moji dignite konačno glave. Zar ne vidite što se događa sa vašom Zemljom, s vašim Planetom, s klimom i, na koncu, s vašom djecom. Dajte im dignitet, da jednom budu ljudi koji će ravnopravno percipirati u sudbini svog planeta, svog života. Ta djeca nisu tuđa, već su pametna djeca koju ne zanima uhljebništvo preko lokalnog HDZ-a. Ta djeca žele promijeniti svijet. Ta djeca su vaša. Dajte im šansu. 

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"