„Kada dođem u Mostar i pogledam u taj toranj i križ nad Mostarom, zastidim se kao kršćanin i vjernik“, zapisao je fra Ivo Marković, profesor Franjevačke teologije u Sarajevu, razmišljajući o gigantskom tornju franjevačke crkve i golemom osvijetljenom križu postavljenom iznad grada. Nije zaboravio niti arhitektonsko nasilje u obliku džamije u Bijelom Polju, pokazavši da bosanski franjevci još uvijek otvorenog uma gledaju na neke društvene pojave i itekako znaju biti korektiv društva. Zašto fra Ivo smatra da je Mostar najtužnija paradigma međureligijskih odnosa u BiH, doznajte u ovom tekstu

Dojam je posjetitelju da je Mostar najtužnija paradigma međureligijskih odnosa u BiH, a ostala BiH je tužna. Nad Mostarom nasilno dominira toranj franjevačke crkve neodmjereno i neukusno izdignut nad gradom. Taj bi toranj trebao biti jedan od znakova koji upućuje ljude na Boga i zadnji smisao života, a gledajući taj toranj, ta na Boga upućena misao neće pasti na pamet ni njegovim graditeljima, a kamoli onima kojima je poruka tornja upućena da znaju čija je ovo zemlja i čiji je Bog pravi.

Franjevačka crkva u Mostaru (FOTO: dreznjak, Panoramio)

I još k tome iz istih pobuda nad gradom se izdiže golemi, noću nametljivo osvijetljeni križ s istom porukom za koji je dostatan komentar dobroćudnog Muje iz bosanskog vica koji na pitanje što misli o tome križu kaže da je taj križ veliki plus za Mostar. Kada dođem u Mostar i pogledam u taj toranj i križ nad Mostarom, zastidim se kao kršćanin i vjernik.

ČUVAR ADRESE: Ne ide moj dida nikako, zar ne vidiš da tonemo

CRKVE, DŽAMIJE, KRIŽEVI, KRSTOVI, MINARETI I ZVONICI: Jebeš škole i bolnice - gradimo mržnje učionice

Bizarna arhitektonska čuda Lijepe naše i šire

Nemam cilj praviti ravnotežu računajući na tromost ljudskoga duha, ali u ovaj katolički religijski krajolik uklapaju se minareti džamije u Bijelom Polju pred Mostarom s dva minareta koji su jednako arhitektonsko nasilje nad krajolikom kao i toranj franjevačke crkve, te još s po tri šerefeta, a treba samo jedan, ne za molitvu nego za poruku kršćanima čije je to mjesto i čiji je Bog pravi.

Križ na Humu (FOTO: Depo)

Srušena srpska pravoslavna crkva nad Mostarom upućuje na nemoć u ratu nadmoćnijih Srba koji su u ratu 1992. - 1995. srušili više od tisuću džamija i katoličkih crkava među kojima i one koje spadaju u svjetsku kulturnu baštinu.

Zato je Mostar najtužnija paradigma međureligijskih odnosa u BiH, a ostala BiH je tužna jer je puna religijskih objekata koji ne upućuju na Boga, nego međaše-menjiče prostor i poručuju onima drugima da nisu ovdje dobrodošli jer taj teritorij pripada onima koji su udarili međaš-menjik.

Lupiga.Com via sredisnjabosna.com