„K'o da je bilo prije sto, dvjesto godina, ili u doba Sulejmana, a ne prije dvadeset, hm trideset godina. Doba kad su zemljom hodali Smogovci, braća Vragec, a Zagreb bio sasvim pristojan grad po mjeri čovjeka građen. Začudo, makar je serija pričala o Zagrebu, voljela se posvuda. Ni zagrebački kaj nije bio smetnja. Pokojni Đorđe Rapaić i Slavko Brankov bili su jači od svake netrpeljivosti“, piše Siniša Pavić na svome blogu, gdje će objasniti kako mu se velika korporacija, odnosno T-mobile, da prostite, posrao na dobre uspomene, kada je braću Vragece iskoristio u TV reklami

Vrageci! Smogovci! Svega mi, evo ih! Na televiziji. Opet. Malo jesu stariji, ima tu kila viška i kose manjka, ali to je to, Vrageci!

Smogovci (FOTO: Novi list)

- Tone, Vrageci - kazuje uzbuđen pape svojoj djevojčici. Ona, dakako, koluta očima. On, dakako, ne staje, već sve melje kako je to nekad bilo. Nekad!? K'o da je bilo prij sto, dvjesto godina, ili u doba Sulejmana, a ne prije dvadeset, hm trideset godina. Doba kad su zemljom hodali Smogovci, braća Vragec, a Zagreb bio sasvim pristojan grad po mjeri čovjeka građen. Začudo, makar je serija pričala o Zagrebu, voljela se posvuda. Ni zagrebački kaj nije bio smetnja. Pokojni Đorđe Rapaić i Slavko Brankov bili su jači od svake netrpeljivosti, Mira Furlan lijepa toliko da je se Bongo i danas prisjeća s radošću, Dunja nenadmašna kad ju je zmija ugrizla za guzicu, Mazalo junak kada je, onako kaubojski, zarezao debelo meso vrućim nožem, usisao otrov pa ga ispljunuo van, a Buco junak nad junacima od onog trena kad se popao na policu u smočnici pa zabio prst u foliju koja je glumila poklopac na tegli pekmeza. Tako se to nekad radilo. Tegle su se zatvarale prozirnom folijom i gumicom.

- Znaš Roju, onog tatinog prijatelja. E taj seronja mali mi je izgubio knjigu "Smogovci" - nastavlja pape davit svoju mezimicu.

Ona, dakako, koluta očima, ali on, dakako, ne staje. Dado i Marina su miješali nejestiv kolač, Papirus je bio baš posve nalik  susjeda Boži koji našom ulicom hoda gol do pasa, djeca su u školi imala plave kute, a ona rečenica o malima koji su veliki, moj bože pa to je antologija!

- Oni su mali, ali su veliki, odnosno hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali! Ha! Šta kažeš!?

- Kažem, tata prestani!

A Kumpić, Kumpić koji je umjesto slova "a" govorio "u". Koji veli "guzda mene je struh". Ništa!? Nema rekacije!? Nije ni čudo. Njoj reklama na kojoj su Vrageci u postarijoj dobi, ne znači ništa, niti kuži što to u njenog oca budi uspomene kad u gradu sretne glumca koji je utjelovio Kumpića kako šeta unuka. Lagano kimneš glavom čovjeku, tek da mu nekako daš do znanja da ga se spominješ, a on te tek mrvicu prestrašeno pogleda čudeći se nepoznatom čovjeku što mu mu se bez razloga, tako špijunski diskretno, na sred ulice javlja. Kao da želi reći, čovječe previše je vremana prošlo.

Na koncu, jedino što klinku od skoro deset interesira, u toj, uspomena vrijednoj, reklami jest - mobitel. Na tač! Jer, Vragece je uskrsnula i okupila reklama. Za mobitel. Na tač. Velika korporacija konačno se sjetila što to prosječnog Hrvata, rođenog krajem 60-tih, asocira na obitelj, pa nam na tanjuru dala Vragece. Uz mobitel. Na tač. Uz tarifu koja omogućava neograničen razgovor unutar obitelji. Tarifu koja vrijedi svake lipe. Jer, oni su mali, ali su veliki.....

Buco, sad već odrastao čovjek, u reklami se više ne penje na policu, već teglicu s pakmezom hvata s poda. Svejedno onu plastičnu foliju buši prstom, da bi ga braća slikali mobitelom pa se na tu temu našalila. Prvotno oduševljenje uskrsnućem Vragecovih taj čas je splasnulo, okopnilo uz prepoznatljive zvuke kojim završava baš svaka reklamna poruka našeg ponajvećeg mobilnog i svakog drugog operatera. Jer, nešto je tu kvarno, kvarno u činjenici da se ni uspomene više ne mogu oživjeti bez pomoći velikih korporacija. Danas Vrageci uz mobilnu mrežu, sutra Alan Ford uz vikend akciju omiljenog nama trgovačkog lanca. Ili se prebrzo stari, ili je bez sponzora sve postalo nemoguće; jest, spavati, voljeti se, sjećati se, smijati. Ili je i jedno i drugo.

- Mobitel na tač, idelan za usrat' sve -

- Tata, prestani! -

Kaže reklama, kad dijelite isplati se više. Tko zna, možda je tome stvarno tako, i možda je stari namćor samo stari namćor koji ne želi priznati da ga vrijeme neumitno gazi. Prije nego ga zagazi posve, možda bi bilo dobro da uputi sladak mejl vodstvu naše omiljene mobilne kompanije sa zamolbom da kakvom sićom sponzorira intimnu proslavu konačne predaje pred kapitalom kao takvim. Na stolu janje pečeno, a oko stola društvo u reklamnim majicama. I mobitel na tač da sve zabilježi. Jer smo dosta veliki da budemo posve mali.....

Siniša Pavić

Lupiga.Com via Novi list