Još rat nije ni završio, a skupina britanskih humanitaraca, početkom 1994. godine, uspjela se probiti u Bugojno. Upravo tada nastala je i serija potresnih fotografija koje bolno podsjećaju na vremena ratnih trauma, na doba kada se živjelo teže nego danas, a koja mnogi Lupež pamti kao vremena kada je prijatelj vrijedio više nego ikada prije i kada su se strahote preživljavale zahvaljujući onom misterioznom ljudskom duhu prkosa. O tome govori i fotografija na kojoj se pojavljuje i jedan Lupež kako na jednom od gradskih trgova svira gitaru

Volonteri su zatečenu situaciju opisali sljedečim riječima: After three years of war, Bugojno, is still un d er attack. The large town in ccentral Bosnia has sufffered three years of cont inual bombardment and internal fig hting that has left the area a distiinctive mix of des troyed homes, refugee setttlements and a desp erate but dete rmined local pop ulation.

 

Volonteri na ulici dijele djeci igračke

 

Djevojka na grobu svoga oca koji je poginuo početkom rata

 

Djeca u igri za golove koriste vojnu kamuflažu

 

Grupa mladih na gradskom trgu pjeva i svira gitare

 

Ostatci zgrade

 

Starica u planinskom selu gleda fotografa

 

Razrušena zgrada s rupama od metaka

 

Pripadnici Mirovnih snaga iz Walesa na dužnosti ispred stambene zgrade oštećene gelerima i metcima

 

Četvorica dječaka igra se s vratima uništenog automobila, iza njih stotine spaljenih kuća

 

Djevojčice se igraju na ulici

 

Dječaci igraju košarku pod stalnom prijetnjom nove serije granatiranja

 

Spaljene kuće i uništena crkva u predgrađu

 

Zapaljena "buba"

 

UN patrolira gradskim ulicama