Arhentina

iksx@lupiga.com

14. ožujka 2002.

Arhentina

Argentina je zemlja u Južnoj Americi. Glavni su favoriti na predstojećem svjetskom nogometnom prvenstvu, a imaju i dobre sapunice. Ali, kako nogomet i serijali nisu sve, tako prosječan Argentinac ima pametnijeg posla. On, naime misli kako preživjeti. O čemu se radi? Provjerite.
Početkom siječnja su Argentinci dobili novog predsjednika. Nakon nekoliko ostavki mjesto šefa države i dežurnog vatrogasca raspadajuće privrede argentinski parlament je udijelio Eduardu Duhaldeu. Duhalde je prije predsjedničkog mjesta zauzimao položaj guvernera Buenos Airesa. Široj javnosti je poznat po dvije stvari. 1999. je kao kandidat peronističke stranke poražen u predsjedničkim izborima od radikala, De la Ruue. Druga stvar po kojoj je poznat su brojni korupcijski skandali. Narod je njegov dolazak oduševljeno pozdravio masovnim prosvjedima. Tražili su ostavku.
Ekonomski problemi koji su srušili argentinski monetarni sustav i razorili privredu imaju temelje u vladavini poznatog nam peroniste Carlosa Menema. Menem je na vlast došao 87' i vladao Argentinom u dva mandata. Najveći problem argentinske ekonomije je tada bila hiperinflacija. Protiv nje se odlučio, na nagovor svog ministra gospodarstva Domeniga Cavallea, boriti povećanim državnim investicijama i vezivanjem pesosa za dolar striktnim tečajem. Inflacija je zaustavljena, gospodarstvo se naizgled oporavljalo, ali po cijenu gomilanja inozemnog duga. Odlaskom Menema, ostala je neefikasna i korumpirana uprava s ogromnim vanjskim dugom. Na predsjedničkim izborima 1999. je poražen već spomenuti peronistički kandidat Duhalde, a izabran je radikal De la Ruua. Nesposoban nositi se s problemima koji su se gomilali, i okružen krivim ljudima, prije svega Menemovim ministrom gospodarstva Cavalleom, De la Ruua nije uspijevao oporaviti propadajuće gospodarstvo. Sve je kulminiralo u prosincu prošle godine. Građani su u strahu od inflacije u samo jednom danu iz banaka podigli oko dvije milijarde dolara.
Slijedilo je zamrzavanje deviznih računa i nasilne demonstracije. Kada su mu leđa okrenuli MMF odbijajući davanje još jednog interventnog zajma i parlament s peronističkom većinom odbijajući mu dati podršku, De la Ruua je povukao jedini preostali potez. 20. prosinca je dao ostavku.
Mjere nove vlade predsjednika Duhaldea se sastoje od 40-postotne devalvacije pesosa nakon desetgodišnje vezanosti za dolar, zamrzavanja deviznih računa građana, rezanja socijalnih prava i kresanja državnih investicija. Sve u želji da se postignu novi kredit od MMF-a u visini od bar 15 mlrd dolara, neophodnih za financijsku stabilizaciju zemlje čiji je inozemni dug premašio 140 mlrd dolara.
A posljedice te politike? Pesos je potonuo već 60 posto, a analitičari predviđaju daljnji slobodni pad. Narod je nezadovoljan, a glavni kreditor, MMF, sumnjičav.
Argentinska financijska kriza se osjeća i u drugim dijelovima svijeta. Na tržištima glavnih trgovinskih partnera se osjećaju posljedice krize padom vrijednosti dionica kompanija koje su poslovale s Argentinom. Najveće banke Kanade, Španjolske i Sjedinjenih država koje su investirale u Argentini, u svojim kvartalnim izvješćima najavljuju gubitke od preko 6 milijardi dolara.
Osim ekonomskih posljedica po susjedne zemlje, postoji i opasnost od političkih. U sljedećih deset mjeseci u četiri južnoameričke države se održavaju predsjednički izbori. Širenjem krize i nezadovljstva građana, sve su glasnije populističke, u svom temelju antidemokratske snage koje državu vide kao korporativno društvo pod vodstvom karizmatskog vođe. Najbolji primjer i najveći uzor latinoameričkih populista je dugogodišnji argentinski dikatator Peron, sadašnji najbolji primjer je venecuelanski predsjednik i bivši padobranac, Hugo Chavez, a svi se sjećamo i Perunca Alberta Fujimorija.
Kakva je budućnost Argentine nakon ove krize i koje će posljedice imati po ostatak svijeta, pitanja su na koja su analitičari tražili odgovore. Posljedice po ostatak svijeta neće biti teške kao što su bile nakon ruske krize '98 ili sloma dalekoazijskih tržišta. Razlog je što je svjetsko tržište iz tih kriza izašlo osnaženo i pripremljenije na ovakve udare. Posljedica će, naravno, biti, ali će ostati u najvećoj mjeri ograničene na najvažnije argentinske trgovinske partnere, zemlje latinske Amerike. Mi, dakle, nećemo osjetiti neke veće posljedice. A što se tiče same Argentine, nju prema prognozama očekuje dugotrajni oporavak iz recesije. Tunel, na čijem se kraju svjetlo još ne nazire.
Najnovije vijesti iz zemlje pampasa su nastavci prosvjeda. Duhalde poziva na strpljenje. Narod mu ne vjeruje. A nogometaši se spremaju za svjetsko.