SICILIJA: Dalmacija pored Afrike
"Žene! Stigao sam!", trese se pištavi glas iz megafona u rano jutro. "Došao sam vam naoštriti noževe, škare i škarice, a znadem popraviti i kišobran!". Dok u nevjerici slušate, u bunilu gledate kako ulicom prolazi neki stari fićo s hrđavom karoserijom i megafonom što se klempavi s vozačevog prozora. Tako gazda u Castelmar del Golfu odgovara na globalizaciju i s njom pridošlu poplavu jeftinih noževa, kišobrana i svega jeftinog iz Kine.
Mjesto je to čiji su se ljudi uvijek znali prilagoditi
Uvijek su ljudi tu bili prilagodljivi. Kad je ustrebalo bili su toliko prilagodljivi da su se navikli na život u New Yorku, Chicagu ili nekim sličnim mjestima. Sa sobom su ponijeli i svoje običaje pa su i u New Yorku i u Chicagu, te na sličnim mjestima, oživjeli i svoje mafijaške navade. Dakako, pogađate, riječ je o Sicilijancima. I Sicilijankama, naravno.
Salemi - ni po čemu posebno mjesto, ukoliko ne računamo muzej mafije
Iako je upravo iz Castelmar del Golfa čitava loza Bonano, asocijacija na mafiju posve je neopravdana i u biti je tužna. Baš kao što bi bilo tužno da Hrvatsku svijet doživljava prvenstveno kao ustašku. Kada jednom na Siciliju prestanete gledati iz daljine, kroz Kuma 1, 2, 3, 4, 5 i 6 te se za dvadeset eura povratne karte tamo i uputite, spazit ćete koliko je u tom kraju stvari boljih od Mafije. Marcipan na primjer, ili sladoled.
Kada je prestane gledati kroz prizmu mafije, vidjet ćete da ima puno boljih stvari od Kuma
Najkraće, Sicilija je Dalmacija pored Afrike. Tamo su patlidžani veliki kao lubenice, naranče ukrašavaju puteve i sve je ili obasjano suncem, ili u sjeni palmi. Tamo su kuće razdrljene vremenom i nemarom, ulice nose imena fašističke mladeži, a svime upravlja mreža korumpiranih zlikovaca, doslovce, pravih mafijaša. Na ulicama Castelmar del Golfa, ribarskog gradića stotinjak kilometara od Palerma, provincijski sicilijanski život teče poput onog u Imotskom.
Život teče poput onog u Imotskom
Muško i žensko zajedno šeću samo ako imaju više od 60 godina, ako su u krvnom srodstvu ne daljem od drugog koljena ili ako su djeca do jedanaeste godine života. Nema tamo minica, Lady Gage, seksa u školi i sličnih pizdarija.
Na ulice Castelmar del Golfa u podne nitko normalan ne izlazi. Osim zaljubljenih, oni ni onako nisu normalni
Ako primijetite da se seksabilni muškarci i žene u javnosti smiju podružiti samo nedjeljom prilikom izlaska iz svete matere crkve, svaki će vam rođeni Sicilijanac takvo što s gnušanjem zanijekati. Kao i to da će vrijedne supruge nakon mise dobiti za nagradu kakav kolač ili kavu na glavnom gradskom trgu. Razumljivo, trgu nazvanom po Giuseppeu Garibaldiju. Taj talijanski nacionalist i revolucionar koji je sudjelovao u desetak ratova diljem svijeta, svoju najveći pothvat napravio je upravo onda kada je 1860. godine osvojio Napulj i Siciliju, zbog čega drži više glavnih trgova u Italiji nego Kim Il Jong političkih zatvorenika u tamnici.
Jedan od brojnih trgova koji nosi Garibaldijevo ime
Osim što Talijani općenito imaju specifičan odnos prema bradatom revolucionaru koji se borio za pijemontskog kralja, Sicilijanci ga posebno štuju. Ne samo štuju, već i kradu, poturaju, muljaju i općenito se prema njemu ponašaju kao Andrija Hebrang prema istini.
Tako daleko, a tako zelena
U gotovo svakom gradiću, selu ili naseobini naći ćete neki trag Garibaldija. Te ovdje se prvi puta iskrcao, te je u Gibelini prvi put došao u neki grad. Pa je to isto ponovio i u Salemiju gdje je prvi put zabio svetu talijansku trobojnicu što je kasnije više puta ponovio, sve iz prvog puta, i na još nekoliko lokaliteta. Dakako, tu su i brojne kuće u kojima je spavao, jeo, zaustavljao se da pita za neku malu što ju je vidio putem i tako je stigao i u Castelmar del Golfo gdje je čak i prenoćio.
Nedelja popodne, nogometni dan, Calatafimi igra u gostima, a lokalni tifosi prate rezultat na mjesnom radiju
Uske ulice na Siciliji su od pamtivijeka normalna stvar. No, što je u Castelmar del Golfu Garibaldiju nekad bilo dobro za zaštitu od sunca, danas nije dobro za odvoz komunalnog otpada. Ipak, domišljati domaći našli su jednostavno rješenje. Uopće ne koriste kante i kontejnere već smeće strpaju u vreće i onda ih kukom objese niz balkon.
Neobičan način bacanja smeća
Uostalom, nek' susjed vidi al' se kod nas dobro jelo, baš! Ujutro smetlari pričekaju na kavi dok se onaj zanatlija što popravlja škare, škarice te kišobrane prođira po gradu, pa onda i oni krenu da polako s kuka skidaju vreće i bacaju ih u bezdan što slučajno liči na kontejner prišarafljen na Fiatovu trokolicu.
Idilični gradić iza čijih je zidina ridala rodbina Silvestera Stallonea za njegovim precima
Osim Garibaldija svojevremeno su svakojakve vragolije po ulicama Castelmara izvodili i Franco Bonano, poslije poznatiji kao Frank, još poznatiji po vragolomijama koje je kao il Capo di tutti capi izvodio po New Yorku. I danas su na groblju u Castelmaru kosti njegove braće, rođaka i prijatelja iz djetinjstva koji nisu imali hrabrosti odložiti ih u Velikoj Jabuci. Među njima leži i obitelj Sylvestera Stallonea čiji se ćaća baš iz Castelmara uputio u Ameriku.
Pogled iz druge perspektive, uspostavit će se, i nije tako idiličan
No, osim ovih mutnih tipova na Siciliji ćete naići i na likove koji će vas pola dana voziti po svim poznatim naseljima ne bi li za vas našli otvorenu krčmu. Naići ćete i na one koji se kunu da je nekada ovaj ovčarski kraj živio bez mafijaša, a naići ćete i na njih. Nitko vam ih neće prstom pokazati, ali neće vam dugo trebati da ih prepoznate. Napokon, gledali ste filmove, vidjeli ste to. I uistinu, sve je baš kao u filmu. Vidjet ćete kicoše u odijelima, vidjet ćete i jednog među njima kojem svi dolaze, pružaju mu ruku dok on sjedi za stolom u hladovini i pokušava čitati novine. Jedan će mu donijeti kavu, drugi ponuditi cigaretu, treći ju zapaliti, a četvrti će samo stajati pored i zvjerati oko sebe.
Lupiga.Com
odlično!