Milan Babić zatražio je "oproštaj od braće Hrvata", pokajavši se za svo zlo koje je nanio nevinima za vrijeme dok je u tzv. Krajini bio veliko "mudo". U Hrvatskoj međutim, iako se već godinama na svaki spomen hrabrije normalizacije odnosa sa Srbijom i hrvatskim Srbima odvraća retorikom "prvo isprika pa onda možemo pričati", na Babićev poziv nitko nije odgovorio. Nameće se dojam da nitko ne zna što bi sad s tom isprikom koja je konačno došla, makar jedna jedina, makar i od Babića. Štoviše, prvo…

who do you think you are? do you think you're god or something? i don't belive in god, i don't think you are ... Through early morning fog I see,Visions of the things to be,The pains that are withheld for me,I realize and I can see... mrzim novitete, stvari koje prvi put vidim, radim diram ... mrzim nepoznate gradove jer me plaše nepoznate zgrade, ne znam kuda vode te ulice, ljudi mi izgledaju neprijateljski, mrzim ih i bojim ih se. mrzim klubove u kojima nisam prije bio jer ne…

Na poslu je, ne znam kako bih rekla ... uglavnom toliko 'zanimljivo' da ne mogu pronaći riječi. Svi galame kako su ludo proveli za vikend. Živahni su. Razdragani. Orni. Žderu me. O svom im vikendu nemam što ispričati. Nisam radila ništa. To najčešće kažem. Ili kao alternativu od mamurluka ili prazne glave pričam gluposti o drugim ljudima. Na kavu nemam koga pozvati. Odlazim sama. Ispravna odluka. Čitam novine, ispijajući pelin. Kofi sam, jasna stvar, odjebala. Vraćam se kao R2-D2. Veselo…

Procurila sam danas. Moja Bloody Mary pojavila se točno na vrijeme, kao prijateljica s kojom se dogovoriš za kavu. Stajala sam na stanici čekajući tramvaj i osjetila bolove u stomaku. Sunce me je ugodno pržilo po golim ramenima. Tramvaja nije bilo. Bolovi su postajali sve jači i nisam bila sigurna je li to što mi klizi niz nogu prema koljenu, krv ili znoj. Pogledala sam nogu. Nije bilo nikakve crvene linije zbog koje bih se možda trebala osjećati neugodno. Ma, uostalom, baš me briga. I da je…

da sada moram umrijeti, osjetio bih dvije stvari. prvo prezir prema cijelom mom životu i svakom trenutku, a drugo želju da ga ponovno ispočetka proživim. ponedjeljak. pet ujutro. krevet, vidim, nagađam da vidim tri mrlje na stropu. vremenom počinju plesati. okrećem se na bok, pokušavam ponovno zaspati. doručak. tekući acidofil i dvije iscijeđene naranče. nemam ono sranje u kojem se one cijede, pa ih cijedim rukom. fascinira me kako mi niz prste curi sok pa cijedim još dvije. na tramvajskoj me…

...ciljano odabrana publika, samosvjesne moderne žene intelektualke, kojima je trebao kvalitetan časopis. Zvuči da se smrzneš. Sretne li čitateljice koja je nešto ovako lijepo napisala svom novo pronađenom broj 1 ženskom časopisu. Zamislite ju ozarena lica, kako drhtavih ruku kupuje nešto što, iskreno, više  liči katalogu nego novinama. Napokon, klikće sretna i pomno kreće prelistati. Divno, reklama za maskaru, novi revolucionarni proizvod. (bez brige neću se krenuti buniti od prve…

- Spavaš li ? Pa ako mi je soba zamračena, oči zatvorene i duboko dišem, valjda spavam. Pravilo koje vrijedi za sve, osim za moju majku. - Do kad ti misliš tako? Znaš li koliko ti je godina? Zašto se ne ugledaš u sestru? Tko će te trpit takvu?   Svakih šest mjeseci redaju se jedna te ista pitanja. Ta žena bi stvarno trebala poradit na maštovitosti. Stoji na mojim vratima naslonjena na štok i strpljivo čeka odgovore. Majčinski instinkti su joj pošli u totalni kurac jer je do sad trebala…

Danas su mi stranke na poslu iznimno rano navalile i sasvim me zbunile, jer nisam imal vremena za jutarnji ritual: ono, prva kava, meditacija na wc-u, druga kava, dva čika, treća kava, lijekovi. Tri kave i dvije cigarete zato, jer ne smijem lijekove uzimati na tašte. Onda sam s njima radio tako smotano da su mislili da sam pijan. Navala je bila velika, pa sam ritual počel tek oko 12 sati. Normalno, to opet nije vrijeme za standardni ritual, jer ga izvodim ujutro, a podnevnoga još nisam…

Nemam apetita. Sere mi se. Nedjelja je i dosadno mi je.I nisam jedini, ali šta da radim?E, da, i boli me noga, lijeva, od butnog mišića do listova. Televiziju nakon 20 odgledanih filmova, jednostavno mi se ne da gledati, štogod bilo na njoj. U trenutnom raspoloženju, dosadno bi mi bilo i u kinu. Ne mogu piti, piva mi je bljutava. Vino mi je kao da pijem klor, užasno. Žestoko se niti ne trudim pokušati. Dođe mi da se ubijem. Bio sam na kavi, ali mi je bilo dosadno.Mrzim nedjelje. A još mi je…

Jel' Saraj'vo gdje je nekad bilo, pitao se krajem osamdesetih popularni sarajevski pjevač  Dino Merlin. Jest gdje je nekad bilo, al' nije više što je bilo, složno mu odgovara raja iz Sarajeva koju si upoznao u zadnjih deset godina. Nije to više isti grad, kažu najrazočaraniji među njima. Kako si odavno izgubio razloge zbog kojih si naivno vjerovao da ljudima treba vjerovati, sve što ti kažu moraš provjeriti; uvjeriti se na svoje oči što se događa, što je i gdje je "savršeno…