Aaaa, u biđgu baderinu, ba di bene, a ne zijeđam ze gad me je uvadila griba. Zinuzi, noz, uho, grlo ... zve. Dzila odorinolaringologija, u guradz i glima i zatupljenje. Ba žda je ovo dožlo, zvi đemo pogrebad ka mužice on the gofno! - To se ja derem po kući, jer me uvatilo pošteno, ali dalje u tekstu ću samoga sebe simultano prevoditi gladna preko teksta, tako da me razumijete, iako sam zapravo u gurdzu.

Kažu da je evo godina svinje nastupila, kao da mi ne znamo da je nama svaka godina, godina svinja, prasadi, đubr... Pardon, zanio sam se. Dakle, godina je svinje i moramo poštovati sve svinje oko nas, klanjati im se kao i do sada, čak im se i diviti, jer nije lako biti svinja. Lako je postati, ali ostati svinja, za to treba imati masnu njušku i blistavu prošlost, svu optočenu govnima koja blješte. Pravu biografiju, dostojnu svinje.

Biti svinja, dakle, a da vas na TV-u ili novinama vide kao čovjeka. To se ne uči. Ili jesi ili nisi. Možda se nekada čini da netko nije svinja, ali prije ili kasnije (uglavnom kasnije) vidi se da je svinja, a opet - čovjek. I nemojte ih osuđivati, jer i svinje su ljudi.

Evo, maškare su gotove, sad opet počinju prave maske, obrazine debele, koje mogu podnijet sve i svašta, svaku ljudsku bijedu, tuđu, of kors. Nastupa Korizma, doba odricanja, iako je nama Korizma već godinama i nikako nije prestala, jer nas su se oni gore odavno odrekli, a odrekli su zaposlene od posla, zaposlivši svoje netjake i sinove, prenijevši tako teret demokracije na čitavu obitelj; a odrekli su se usput i svakog odricanja, ali smo se zato mi odrekli kruha, a o mesu da i ne govorimo, što i ne mora biti tako loše, jer su krave i ostale kravetine odavno popizdile, o juncima, junacima i telcima da i ne govorimo, kokoše nešto gripozne, svinje kužne i pokvarene.

Odrekli smo se električne energije, grijanja, hlađenja, telefona, interneta ... Postali smo mokraćo-vegetarijanci, ne svojom krivnjom, jer moramo brat bratu brati travu doli ispred zgrade i kuhat je, pa malo ima prirodno identičnu aromu pasje i mačje pišaline, obogaćenu mineralima, zato smo ovako zdravi za bolnicu i ... i ... Molim, Zakonita?! Šta kažeš? Vidiš da piš... Ma, pišem, a ne piš... Šta? Uvaženi? Ma, ko bi to reka, a nekidan sam ga vidio i izgledao je kao pravi političar, nekako nestvarno, neljudski, nečovječno, nemoralno, ne... Ajmo ga posjetit, možda bude koja naranča na noćnom ormariću.

Posjetili Uvaženog zastupnika koji se vratio s operacije kile, a koja mu je bila iskočila dok je podizao teški kredit. A govorili smo mu da se čuva, ali on diže, pa diže.

Zakonitaaaa, ne diraj Uvažene genitalije!

Ona, da samo je htjela vidit carski rez.

Zastupnik, da nema veze, evo vam ga na.

Ona: Oooastiii, koje čudovište, koje gospodarsko čudo!

Ma, o čemu ti to?

Ti-to o ničemu, enti sedam sekretara kratkog spoja, samo je Uvaženome narastao Uvaženi organ samouprave.

A bit će mu nateklo, upalilo se. Da vidim. Pa, jeba te! OVO JE KILA!!!

Uvaženi, da kako kila, kad su mu je odstranili.

Ma, meni se sve čini da su vam odstranili Uvaženu kitu, a ostavili kilu.

PA, JEBA TEEEE, UŠKOPILI SU MEEEE!!! - urliknuo je. To oni namjerno, jer sam rekao da ću potpisati četverogodišnji ugovor s pobjedničkom strankom, ma koja ona bila i da imam muda za to. A oni su rekli da ako i imam muda, izgubit ću ih.

A Uvažena Zastupnikovica, da dragi, nije svako zlo za zlo, baš ti lijepo stoji, tj., visi, je li tako?

Je, je, sad se imate čime kurčit na nudističkoj plaži. Komadina kile. Sad vam je ka u crnca. A kila, kita, to je sve isto, mala razlika u jednom slovu, jedva da se i primijeti. I ajd, bog, moram do dogdora da mi gaže gago mi nije nižda.