Ovdi kadi smo prisiljeni živit otili – ne otili, aš ovdi nan je Bog našal mesto na ovomu svitu (i reć za pravo nimamo se ča jako ni žalit), svaki od nas mora imit niku "kravu" ka će mu pomoć preživit leto. Tako san i ja imila "kravicu". Zvala se je "soba druge kategorije s gratis upotrebom kuhinje". Ni ta krava davala Bog zna ča dobroga (više puti me je glava dobro bolila radi nje) … ma istešo, čovik je blesavo stvorenje, pa misli da mu je puno bolje samo ča mu se nike ekstra šoldi mišaju malo…

Evo se opet uvodi seksualni odgoj u naše škole. A kao, rasteretit će djecu drugih stvari, no eto, dobit će seks. Je, kažu da će djeca već od samog početka imati seksualni odgoj, dakako, prilagođen uzrastu - e, a tko će ga i kako djeci prilagoditi, to ne znamo. Možda Jure Radić, on je jedna od zahvalnih osoba za prilagođavanje, kao što je svojedobno sjeb... prilagodio most, pa sad stoji, a pokraj njega novi stari novi. Ma, jebeš njega, gdje smo ono stali? Aha, seks i to. Dakle, djeco, smiješite…

Čekao sam uzvrat protiv Mađara da se očitujem. Svoju sam tugu odradio još nakon prve utakmice shvaćajući kako nema šanse za prolaz, a u uzvratu mi je bilo svejedno je li 1:0, 0:2 ili 0:10. Isti kurac kad su loši. Krenimo kronološki: - Do Domovinskog rata Hajduk mi je tada bio radost djetinjstva. Neopterećeno sam sa starim i bratom slušao prijenose i gledao utakmice. Odlična jugo-liga. Hajduk je nosio zvijezdu i bolio me kurac za to. Ionako smo svi bili "Jugoslaveni" i to je bilo normalno.…

Prvi deo "Vere" na ovom linku! Drugi deo "Vere" na ovom linku! Treći deo "Vere" na ovom linku! Četvrti deo "Vere" na ovom linku! Peti deo "Vere" na ovom linku! Šesti deo "Vere" na ovom linku! ... Peru Perića jako je potresla ova poslednja rasprava koja se završila dolaskom dečaka sa krilima. Sedeo je na stepeniku kod ulaza zajedno sa drugim mladićem, pušio i ćutao. Pera je bio u svakom smislu prosečan čovek, prosečnog obrazovanja, prosečne plate i sa prosečnim stavom prema…

Onput smo svi bili mularija. Šmrkavi kolo nosa, razbijenih kolen ... ma mularija, bez brig. Nisu nan hodili pozivi za sud ni računi od struje. Mislili smo samo ko će nan otac i mat kupit "Gavrilovićke", a kad bimo bili dobili "Parizer" va pecivu od pekara Tihića ko se je topilo va ustimi prišlo bi nan zi želuca va tintaru i pomalo smo ćapivali onu životnu istinu o onomu ča je dobro a ča se za dobro prodava. Nikako, svakomu pride va je'non dobu od života nikakova želja da bi imel mulariju.…

Hladno je. Ipak! Trebat će se ugrijati trčanjem. Vjetrić. Huknut će iza kantuna. Tresem se - da odmah potrčim? Zaboravila sam grudnjak. Vidi se sve! Neću se vraćat po grudnjak. Trebala bi? Nije hladno kad se navikneš. Izdržat ću do nasipa. Dva su ujutro. Tko sad trči? Sezona je počela. Momci u fancy trenerkama koji trče i po kiši. Predaleko sam od stana. Neću se vraćati. Zrak iznad nasipa sliči na zamrznuti stup sparine. Potrčat ću preko trave da se popnem. Sad mi je vruće i sise mi se tresu.…

To Whom It May Concern ... molim Vas da se u sledećem životu probudim u zemlji s mediteranskom klimom okružena ljudima koji razumeju Balaševića, slušaju Dunav i broje zvezde. Unapred hvala. Posle svake zime imam osećaj da je to poslednja koju sam bila u stanju da pregrmim. It's official: ja mrzim zimu ... jer sam onda užasno patetična i cmizdrava; jer je hladno i sivo; jer sunca ima na kašičicu; jer mi se ujutru ne ustaje iz kreveta; jer dan traje suviše kratko ... Zato me nekako s proleća…

Vero je pakleno teplo ovih zadnjih dni! I kako za vraga baš se ne moren kupat, aš da gren vjerojatno biste jutro prikojutro čitali na naslovnici od "Dvajsetičetire ure" kako je sprid Krka adoćana bela psina, a da je za to kriva kolumnistica od "Lupige" aš se je šla okupat ... Brižna Kristina zi Survajvjora jedan celi dan ne bi mogla pokazivat cice čitateljimi i čitateljicami ke isto tako vole cice ... Nego, evo ga na lipo su nan se tornali naši dragi biznismeni ki se vole nazivat vikendaši.…

Bijes. Bijes naspram drugih i sebe. Bijes još od puzanja naovamo. Bijes koji tutnji i odzvanja poput zamaha sjekirom nakon čijeg udara utihnula šuma odzvanja, a ona uzvišena u oštrom sivilu navlači hladnu masku amnezije. I sve je opet mirno do sljedećeg udarca koji će fijuknuti zrakom. Ne vjerujem da sam se negdje usput zajebala, negdje u nizu smjerova bez putokaza, puteljaka sa bezrukim autostoperima, šumskih makadama na kojima su vozači prenervozni i trube, viču, savjetuju, krive te,…

Sebe sam zatekla kako nekom objašnjavam da nema ništa loše u tome da se družiš ili da ljubakaš sa osobom koja ne sluša istu glazbu kao ti. Komunicirati se može i kuhanjem. Opet, šta ako ne voli jesti? Nekome će kulturni događaj značiti novu knjigu Ivana Aralice. Tom čovjeku, po svoj prilici, ništa neće predstavljati Fyncherov film. Svi se prave da su im u centru ljudi i svaki proizvod kulture pretendira na (relativnu) univerzalnost. Pored toliko mp-trica postoje odlasci u dućan. U pauzama…