Travis je ležao na kauču potrbuške s daljinskim u rukama. Prikazivali su neku humorističnu seriju i Travis je pokušavao shvatiti zašto su je nazvali humorističnom. Nije uspio. Onda je smanjio ton i gledao ih kako otvaraju usta, smiju se, lamataju rukama, padaju. Naposljetku je odustao od čitave stvari, ustao se, protegnuo i posegnuo za cigaretama na stolu. Izvadio je jednu, zapalio je i sjeo na kauč. Ispuhnuo je savršen kolut i onda još jedan. Zatim je posegnuo u džep, izvadio komadić papira…

Ne vjerujete u ljubav? Tim fulanim pitanjem počela je agonija koja je na sramotu struke trajala čitav sat. Iskreno se nadam da niste bili izloženi tom maltretiranju i to u nedjelju i to u "dva". Ni danas mi nije jasno zašto sam hipnotiziran zurio u tu sprdnju, ali ako ništa drugo uspio sam se uvjeriti da postoje i gore stvari od suhog kašlja. Dobro poznati osjećaj srama što ga nekad proživljavate s akterima s malih ekrana ovaj put je prerastao u iskreno žaljenje vrijedno suza. Došlo mi je da…

Ne vjerujem u Boga. Ne samo onog kršćanskog, kojeg štuju mnogi moji sudržavljani - jednostavno ne vjerujem u postojanje Vrhovnog bića o kakvom naučavaju svjetske religije. Što ne znači da isti ipak ne egzistira, negdje, ali nisam sklon tome povjerovati samo onako, na blef, kako to od pastve obično očekuju duhovni pastiri. No, ponekad, u vrlo rijetkim trenucima, ipak se čovjeku učini kao da se stvari ne događaju tek tako, nego da su duboko povezane i vođene teško spoznatljivim, nadnaravnim…

Pred niki dan mi je prišlo na pamet kako smo mi zapravo jedan narod ki se vero ničesaremu ne zna domislit. Samo zmišljamo nikakovi zakoni za sve i sva, a sve rješenja nan stoje sprid nosa, ma jih ne adoćamo. Dokle nan niki drugi na njih z prston ne pokaže. Ljudi! Nemojte gledat Dnevnik ni burzovna izvješća. Ni to za nas. Gledajte EPP! To van je najedukativniji del programa. Gledajuć EPP meni je prišlo ćaro kako ću se liberat svih problemi va životu. Poć ću na komunadu, zibrat jedno pet-šest…

Prvi deo "Vere" na ovom linku! Drugi deo "Vere" na ovom linku! Treći deo "Vere" na ovom linku! Četvrti deo "Vere" na ovom linku! Peti deo "Vere" na ovom linku! Šesti deo "Vere" na ovom linku! Sedmi deo "Vere" na ovom linku! Osmi deo "Vere" na ovom linku! Deveti deo "Vere" na ovom linku! ... Kada se vraćao do svog sedišta, Pera Perić nije mogao, a da ne primeti kako ga pop Toma prostreljuje pogledom i došaptava se s Vlastom. Onaj starac sa kojim je Pera delio sedište i dalje je…

Subota navečer Rijeka Sjedim na zidiću ispred zgrade. Niti znam gdje je ulaz, niti koje zvono treba pritisnuti. Znam samo adresu, pa promislih zašto ne. Oboje smo odrasli ljudi. Sjest ćemo, popričati, smijati se. Ja ću naručiti martini. Čaša će biti obrubljena šećerom. Kad je napola popijem, pojest ću trešnju. Oblizivat ću usne od šećera. Onda ću možda popiti još dva, tri, petnaest. Ne znam što će on piti. Onda ćemo se zagrliti. Možda poljubac u obraz, čvrst zagrljaj i rastanak bez riječi.…

Bog daj, danaska sam sama sebi rekla: "Ala ćo Ida movi se malo! Ono tvoje Novo leto još vavik stoji na mestu a još malo pa će i Mesopust pasat ..." i sve mislin i mislin ča bin van ovaj put napisala. I tako misleć i fumajuć u isto vrime (lipo je kad čovik more va isto vrime delat dva posla), još san našla vrimena i za pogjedat malo ča govore na teletextu ... Amamo, Ibrahim Rugova da je umrl! A brižan, počival u miru. Ma ča je pak ovo!? I kit va Temzi da je umrl! A nebogi, počival u miru.…

(Ne)sposobnost prebacivanja vrućeg kestenja u skoroj budućnosti mogla bi postati vrlo važna vrlina pri pisanju molbe za zapošljavanje. Bok uz bok sa fakultetima, zanatima i raznim kompjuterskim tečajevima. Recimo jedna od stavki glasi - "Vrlo dobro prebacujem krivnju na drugog bez trajnih posljedica", i onda ispod nabrojiš koga si sve zajebo, ili - "Moja vještina preveslavanja ciljanih objekata ravna je čaroliji" i onda opet dodaš koji primjer tek toliko da poslodavcu poteče slina. Kako stvari…

  11:45 "Halo?""John?""Da?""John,ja sam. Edna je. Htjela sam ti reći da dolazim po svoje stvari večeras. Ako je to u redu."John šuti, gleda si u nožne prste i miče palcem."John? John? Čuješ li me?""Da.""John ... Slušaj ... Znam da je teško, ali tako je BOLJE, razumiješ? Ne možemo više onako živjeti. Ja ... Dugo sam razmišljala o tome ... I znaš ... Jednostavno više ne ide. A onda je bolje ne odugovlačiti s tim stvarima."John promatra muhu na zidu, debelu crnu muhu. Svidjela mu se ta…

E da. Samo ča ni ovdi ... Novo leto! Ajme ka vela stvar. Opet će prit prvi prvoga i ča!? Niš. Potle njega drugi prvoga i tako dalje. Kako i vavik, sve tako do trejsetiprvi dvanajstoga i onda će opet prit Novo leto. I ljudi će opet brojit od deset na zdolu i onda kad rečedu nulu kričat i pizdit kako da su jušto doživili prvi orgazam u životu. "Ideeeš" ... bidu rekli na je'nomu od kanali naše mile televizije. Inače, ja brojin od deset na zdolu svaki dan po jedno pedeset puti i mene jednostavno…