Crkva u službi ljudi? Možda bilo nekad. Danas je ta neraskidiva spona između naroda i institucije vjere samo privid kojim se održava stvarna nekadašnja bit religije. Crkve, džamije, i ostale kuće koje su pod plaštem bogova, danas nisu ništa drugo nego vodeći konglomerati koji kao i ostale poslovne tvorevine na leđima ljudi služe samo sebi i svojim kontradiktornim ciljevima s početkom bez kraja.. Vjerski vazali vlast su počeli gubiti još davnih dana. Onoga trena kada su se odmetnute ovčice…

Pišem ovaj tekst na takozvani Dan mrtvih. Mogao bih ga nazvati i dan onih koji vole cvijeće i svijeće, jer ono preživjelih što je još ostalo upravo na današnji dan smatra za potrebno obradovati svoje pokojnike takvim poklonima, donoseći ih na njihove podzemne domove. Pokojnici si nisu u stanju sami kupiti niti cvijeće, niti svijeće, a niti prigodno urediti svoje tihe domove za taj dan. Dakle, nesposobni su brinuti se o svojim potrebama i zbog toga ih možemo smatrati za osobe s posebnim…

Najsretniji sam kad TV nije uključen; kad ni radio nije uključen; ni mikser, ni toster, ni kompjuter, ni zakonita, ni ... Lijepa je, dakle tišina. E, ali kako ne možemo uvijek biti sami (evo sebi i Vi govorim, iz poštovanja), tu se uvijek netko nađe tko će uključiti nešto, barem TV. I htio, ne htio, zavlači ti pogled. Jutros eto, pijem kavu i blenem u NOVU TV i tamo neka emisija od dva sata trajanja s telefonima za pozive i dijeljenjem novca. Nova lova, tako se zove. Cura, jedno fino i…

Baš mi je pala va oko, pasani put kad san pisala kolumnu, jedna pojava. Kako prvo, meni se para da san jedna od retkih ženskih ke ovdi pišu (baren, ono ča bi se reklo, fanj na gusto il ko ćete rađe aktivno). Morda ne vidin dobro, ma bi reć da je tako. Drugo, kad ja napišen kolumnu, šubito ju za manu napišu svi tri aktivni muški i onda ja aktivna postanen retroaktivna, aš me se more pročitat samo priko arhive. Neboga, kako da mi ni dosta arhive celoga života aš mi je to posal, pa se i ovuda…

Kada ste zadnji put gledali u zvijezde? Ležali nepomično i zurili u treptaj nekog drugog života? Pitali se negdje duboko u sebi da li svaki put gledamo jednu te istu zvijezdu koja je iz 'ko zna kojeg razloga baš vaša. Osjetili povezanost sa svima njima i odjednom dobili dojam da ih sve možete staviti u dlan.. Pokušavao sam neki dan objasnit jednom dečkiću gdje je Jupiter i da je ovo vrlo rijedak trenutak da ga se upamti i pokušavao mu objasnit da smo preko tog velikog kamena povezani sa svim…

Nada (1) Nada (2) Nada (3) Dugo nisam pisao. Neka ovo, čisto evidencije radi, bude dvadeseti dan od dana donošenja presude. Nisam siguran, izgubio sam red ... Hrana je dosta trajala, ja slabo jedem. Ipak, morao sam do prodavnice pre nekoliko dana. Trebalo je i ranije možda ... bilo je čudno videti ljude. Čudan je osećaj onaj koji ja nosim u sebi, osećaj jednog krivca: čini ti se da svi na ovom svetu vide tu krivicu i sve znaju o njoj. Rekao bih, oni koji ne znaju raspitaju se pa tako…

Doš'o sam u Zagreb prije 9 godina i ovaj grad prihvaćam kao svoj. Imam purgerski naglasak, volim Dinamo, skandiro za radio 101, skandiro za sindikate. Bio sam tu kad se mijenjala vlast, kad je Dinamo rokno Partizan 5:0, kad je rikno Njofra ... Tu sam prvi put guzio, prvi put se napio, prvi put repo, prvi put skoro sve. Imam pravo reći da mi je više stalo do Zagreba nego većini ljudi koji žive u njemu. Svjestan sam toga da ću u ovom gradu uvijek biti glupi Bosanac. Ja sam ponosan s time da sam…

Nedavno sam pišući o Podravci i o tome kako ona svoje gotove proizvode uvozi iz Italije, na prvom mjestu dotaknuo rajčicu. Kad pomislim na rajčicu, prvo što mi padne na pamet to je Makedonija, jer se, koliko je meni poznato, makedonska rajčica smatra za najkvalitetniju na ovim prostorima na kojima živimo. Pišući o Podravci spomenuo sam plodno zemljište koje okružuje Koprivnicu i čitav taj kraj, pa kako su potrebe tamošnje tvornice (danas više trgovačkog društva) velike, tako sumnjam da bi…

Digo, ovo bi reć da jušto večeraska leto pomalo finjuje zi svojin Urlaubon i gre ća z našega kraja. Ne znan kako je kod vas kadi već ste, ma ovdi jugo lumbarda, škuro se priti z bande Cresa i sve mi se čini da će neverat. Nevera z Kvarnera - mogla bi bit "brand". Onako kako su nikad tobož prodavali "čistu hrvatsku ariju" (z posebnin akcenton na ono "čistu") va kunšervi (latici, limenki kako god van se pijaža); sada bimo lipo mogli počet punit kunšerve ke bi bile brand ovoga…

Svi mi znamo zašto jedemo, to nas ne treba nitko posebno podučavati. Ali ako je netko zaboravio, podsjetit ćemo ga, iako nam je to gubljenje vremena; da jedemo zato da bismo nadoknadili energiju koju smo potrošili, samo zato. Puno radimo. Sve više i brže, kako bismo uspjeli uhvatiti i nešto slobodnog vremena za obitelj, nakon posla. Za sebe ionako već znamo da smo zadovoljni sa onime što ostane. A ne ostane nam skoro ništa. No, dobro, moramo priznati da znamo ponekad sjesti s društvom na…