ČAROBNA FORMULA ZA IZBORNU POBJEDU: Samo truj i dalje!
ritn by: Sofija Kordić
21. 09. 2021.
„Prema nekim procjenama Nizozemska će 2044. a Švedska 2065. godine postati većinski muslimanske zemlje. To su, na žalost, činjenice. Nikad neću dopustiti da se nešto slično dogodi u Češkoj.“ - napisao je ovo u lipnju u dnevniku Právo premijer Češke Andrej Babiš. Tajkun i populist, što je preblagi izraz za nekog tko potpiruje ksenofobiju i rasizam strahom od izbjeglica i migranata, svjestan da mu je to sigurna karta ka osvajanju i održavanju moći.
Džabe što stručnjaci ukazuju na to da je Babišova tvrdnja potpuno neargumentirana i što takve izjave u kontekstu teorija zavjere koristi ekstremna desnica. Prema jednoj od takvih teorija, na koju se sa slašću referira češki premijer, čast političkih elita namjerno želi zamijeniti europsko bijelo stanovništvo ljudima iz Afrike i s Bliskog istoka te tako uništiti europsku civilizaciju. Navodno bi tako za par desetaka godina muslimani u Europi bili većina. Ova dezinformacija se po Češkoj širi društvenim mrežama i preko lančanih e-mail poruka.
Neprofitna češka udruga - Organizacija za pomoć izbjeglicama podsjeća na nezavisnu studiju Pew Research Centera od prije nekoliko godina u kojoj se barata sa tri scenarija do 2050. godine. I kad bi uzeli u obzir da bi migracija do te godine trajala istim intenzitetom kao i tzv. migracijska kriza iz 2015. i 2016. godine, i u tom slučaju bi u Nizozemskoj 2050. živjelo maksimalno 15 posto muslimanskog stanovništva. Danas je to oko sedam posto. U Švedskoj bi to pri najintenzivnijoj migraciji bilo oko 30 posto. Radi usporedbe i poimanja veličine češke histerije u Češkoj bi u slučaju pojačane migracije sredinom ovog stoljeća živjelo samo 1,2 posto muslimana.
Ali kvragu, što i da muslimani budu u većini u Europi? U čemu je problem? Od kad je svijeta i vijeka, religije, plemena, narodi izumiru, nestaju, komešaju se, miješaju. Ništa ljepše od preplitanja rasa i naroda. Ok, i pojedinci i narodi žele trajnost, prevariti konačnost i ostaviti prepoznatljiv trag. Ali zar nije bolje nestati nego opstajati na uštrb života drugih? Naravno, ako nestanak nije rezultat osvajačkog pohoda. Ali Europu nitko ne porobljava, u Europu stižu očajnici s golim životom kao jedinim imetkom ili ljudi koji žele sebi i djeci osigurati dostojanstveniji život, počesto iz zemalja u kojima je Europa okrvavila fine damske ruke i njihovim bogatstvom punila svoje državne blagajne.
„Ne! Ne!! Ne!!! Ne kvotama. Ne obaveznoj raspodjeli. Niti jedan migrant. Jednostavno NE!“ - Andrej Babiš (FOTO: HINA)
Zar nije bolje izumrijeti i ostaviti tragove koje će entuzijasti historičari nalaziti u svim vrstama umjetnosti i znanosti izumrlog naroda, nego izučavati bitke i zločine u kojima je dotični narod uništavao život i kretanje drugih. Slobodno kretanje je neograničeno kretanje, ali za sve ljude. Ako se ograničava vjerom, rasom, nacionalnošću to više nije ni sloboda ni kretanje. Ako Europljani proglase ljude ilegalnim zbog rase, nacionalnosti i vjere nemaju se pravo nazivati ljudima. Čovjek je postao čovjekom onog trenutka kad je počeo pomagati drugom biću u nevolji. U protivnom okrenimo kormilo evolucije unatrag, vratimo se u pećine i uhvatimo se toljage. Znam, mnogi će reći, pa gdje ova živi, kako je glupa i naivna. Neka sam!
Posljedica histerizacije češkog društva još od 2015. godine, odnosno plašenje muslimanima, terorizmom i islamom već je postalo toliko bizarno da prema ocjeni političkog komentatora Petra Honzejka trenutna društvena debata o integraciji 170 Afganistanaca koje je iz Kabula evakuirala češka vojska izgleda „kao da su na aerodromu pristali leteći tanjuri s posadom od pola milijuna Vogonaca.“
Pod geslom „stop migrantima“ češki predsjednik Miloš Zeman dobio je izbore u siječnju 2018. godine. Jednom je izjavio je da se u Europi vodio neprekidni rat s muslimanima, te da je za to očit primjer Srbija koja je to „doživjela na vlastitoj koži između ostalog na Kosovu polju“. Sustavno je plašio građane muslimanskim migrantima, kojima Češka nije ni na kraj pameti. Plašio ih je terorizmom, a na koncu je jedini osuđeni terorist u Češkoj – Čeh. Umirovljenik, pristalica baš tog istog Zemana i ekstremne stranke SPD koju predvodi polu-Japanac.
Na sedamdesetogodišnjeg Jaromira Baldu, kojeg su susjedi opisali kao mirnog i gostoljubivog, dugogodišnje trovanje mržnjom protiv svakog i svega što ima veze s islamom imalo je do te mjere toksično djelovanje da je odlučio krenuti u boj protiv terorista tako da je sam postao terorist. Čovjek je u dva navrata na željezničke šine srušio stabla kako bi izazvao nezgodu, a da za to budu okrivljeni islamski teroristi. Ostavio je poruku na arapskom „Alah je veliki“. Srećom, u sudaru osobnih vlakova nitko nije stradao. Navodno je tim činom htio „probuditi uspavane ljude u Evropi, koji ne vide što se u svijetu događa". Osuđen je na četiri godine zatvora. A one koji raspiruju mržnju i koji su doslovno izludili strahom od islama „mirnog i gostoljubivog“ umirovljenika kazna nije stigla. Sjede mirno na svojim političkim funkcijama. Truju i dalje.
Spomenuti politički komentator Honzejk je nakon upada talibana u Kabul napisao komentar u kojem ističe da će, koliko god bizarno zvučalo, talibani nevjerojatnije omogućiti pobjedu premijeru Češke Andreju Babišu na izborima koji se održavaju početkom listopada. U predizbornoj kampanji će se manje pričati o modernizaciji Češke, dugovima, zapuštenim regijama, o katastrofalnom vođenju zemlje za vrijeme pandemije (preko 30.400 mrtvih), a više o migraciji i islamskom terorizmu.
Premijer Babiš već neko vrijeme plaši građane strahom od migranata uperivši prst na najozbiljnije protivnike - Piratsku stranku, koja je u koaliciji s jednom manjom opozicijskom strankom – STAN, sve donedavno prema istraživanjima javnog mišljenja imala prednost nad Babišovim populističkim pokretom ANO. Babiš preko društvenih mreža širi besmislice na koje na žalost nasjedaju i ljudi za koje biste i na sudu potpisali da jamčite za njihov zdrav razum. Najbizarnija je ona da će Pirati, koje naziva izdajnicima i neomarksistima, ako preuzmu vlast ljudima koji posjeduju veći stan u njega naseliti migrante. Nedavno je u knjizi pod naslovom „Dijelite, dok to ne zabrane“ napisao: „Ne! Ne!! Ne!!! Ne kvotama. Ne obaveznoj raspodjeli. Niti jedan migrant. Jednostavno NE!“
Češka prijetnja (FOTO: HINA/EPA/Valdrin Xhemaj)
Babiš je prema ocjeni Honzejka u naporima da izađe u susret antimigrantskom raspoloženju stanovništva, koje je s predsjednikom Zemanom sam izazvao, i u namjeri da ih još više zastraši, zašao ispod granice ljudskosti. Njegova je vlada kalkulirala i odugovlačila s programom preseljenja suradnika češke vojske u Afganistanu. S evakuacijom suradnika i prevoditelja počeli su u pet minuta do dvanaest i tek nakon blagoslova predsjednika Zemana koji je izjavio da se pomagačima protiv terorizma treba pomoći. Babišev ministar obrane Metnar je u jednom trenutku izjavio da se ne mogu uzeti svi suradnici u obzir, jer neki naprosto imaju peh pošto im je istekao ugovor. Na koncu je zahvaljujući pritisku nevladinih organizacija, dijela javnosti i profesionalnosti češke vojske evakuirano i spašeno 170 Afganistanaca iz Kabula.
“Izgledalo je da Andrej Babiš, koji je četiri godine izluđivao Češku sloganom ‘ne želim nijednog izbjeglicu' kalkulirao da talibani neće napredovati tako brzo i da će pitanje naših suradnika Afganistanaca rješavati nakon izbora u listopadu… Bitno je da je bolja strana Češke, predstavljena odgovornim građanskim društvom i profesionalnom vojskom pobijedila. Češka je zahvaljujući njima sačuvala obraz. Pred sobom samom, pred saveznicima, pred cijelim svijetom. Stilom koji je najbolje opisao u nazivu svoje knjige o ratu u Bosni Jan Urban: Svim gadovima usprkos“, napisao je Honzejk.
Najporaznije je da na kartu nesretnih izbjeglica i migranata igraju i neki političari iz tzv. demokratskih stranaka. U sveopćoj antimigrantskoj histeriji ne usuđuju se iritirati birače ničim što bi izazvalo dojam da nemaju ništa protiv migranata. Koliko god se kitili demokratskim perjem, neke opozicijske stranke i desnog i lijevog centra imaju u svojim redovima osobe čijih se izjava i stavova ne bi postidjeli ni ekstremni desničari. Ni njihovi lideri ne zaostaju u koketiranju s ksenofobijom. Dovoljno je spomenuti fotografiju iz 2015. godine, na kojoj Petr Fiala, lider Građanske demokratske stranke ODS, sadašnji čelnik opozicijske koalicije „Spolu“ („Zajedno“, op.a.) stoji pred žičanom ogradom u Mađarskoj u znak podrške Orbanovoj politici koja se s izbjeglicama i migrantima obračunavala vodenim topovima, slala na njih policijske pse i držala ih u žičani kavezima.
Socijaldemokrati (ČSSD) su Babišev koalicijski partner. Njihov predsjednik i ministar unutarnjih poslova Jan Hamáček odbio je plan za primanje sirijske djece iz izbjegličkih kampova u Grčkoj. Sto četrdeset godina stara ČSSD prema ocjenama političkih komentatora samo je još dublje potonula u blato nonšalantno odbacujući temeljne socijaldemokratske vrijednosti u koje spadaju solidarnost sa slabima i potlačenima.
Tragedija Afganistana poraz je na nekoliko razina, ali prije svega poraz ljudske vrste. Ako nismo u stanju pomoći unesrećenima bezuvjetno, bez konteksta tipa pomagali su oni našim vojnicima, ne možemo se nadati ničemu dobrom. Živimo u globalnom svijetu, ratovi i klimatske promjene se tiču svih nas. Ljudska patnja je lančana, univerzalna.
Husam Abed je odrastao u izbjegličkom kampu u Jordanu, najvećem kampu za palestinske izbjeglice u Amanu. U vrijeme kada je on živio u njemu tamo je bilo smješteno oko 150.000 ljudi. Sada u Pragu ima svoje lutkarsko kazalište Dafa Puppet Theatre u čijim predstavama dominiraju teme poput djetinjstva, maštanja, progonstva, rata, identiteta.
„Izbjeglica je stigma i kategorizacija. Ne volim da me se tako zove. Medijski narativi o izbjeglicama spajaju tri kategorije: prijetnja, primatelji nezaslužene pomoći i žrtve. Na izbjeglice se gleda kao na niža bića“, kaže Husam.
Za godinu dana Češka će predsjedavati Unijom. Sve što je dolazilo iz Bruxellesa u vezi s migracijskom politikom Prag je do sada odbacivao. A ljudi se neće prestati kretati ni bježati, ni iz Afganistana, ni iz Afrike. Grozna je pomisao kakvo će to predsjedavanje izgledati ukoliko Babiš narednog mjeseca ponovno pobijedi na izborima među ostalim zahvaljujući i sloganu – ne želim niti jednog izbjeglicu!
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Pixabay
Jad i bijeda... od Baltika do Egeja. Kod ovakvih se tema uvijek prisjetim jedne naše političarke i migrantice. Kad joj je bilo najteže dočekali je Kanađani otvorenih ruku, dali joj državljanstvo i državnu službu. Vratila se u Hrvatsku i... i ... i vidjevši migrante užasnula se. Zavapila: "U logor sa njima, što dalje od naselja i ljudi!". Slika današnjih, nazovimo ih "katolicima" (obavezno u navodnicima!), da se ona šaka katolika (bez navodnika!) ne bi osjetila prozvanim. Baš jad i bijeda. Onaj jad i ona bijeda na koje je, još davnih dana, upozoravao siromaško Isus. I što bi? Pa ništa. babišići, orbanovčići i ini jad i bijeda padoše na koljena i zakleše se u svoju vjernost i ljubav. Isusa sahraniše, a oni poslušaše zapovjed i baciše se na množenje. Još veći jad i još veća bijeda zaklinju se orbančićima i babišićima na vjernost... tako nekako.... nego, onako usput: A zašto Orban i Babiš toliko hvale Srbe, preko svake mjere, a nas Hrvate napadno ignoriraju??? K'o da nas nema?