Želite znati kako se zove Stalloneova majka? Tko ima najbolje brkove filmske povijesti, a tko najbolje sise u teen hororima? Kakvu fudbalerku George Clooney uzgaja u "Povratku paradajza ubojice", a kakav povez preko oka nosi David Hasselhoff u "Bijesnom Nicku"? Kako završava "Pasija"? Koji je najbolji sportski film Ingmara Bergmana i kako je Nicole Kidman, ulogom vukodlaka i vozačice BMX-a zadužila čovječanstvo? Što je zajedničko Herzogu i Tomu Greenu? Orsonu Wellesu i Dolphu Lundgrenu?

Osim svega toga u "Žutom titlu" pročitati možete sve i o: 

5 najiritantnijih slavlja nakon uspješnog rješavanja teške i opasne situacije, 9 kultnih scena s invalidskim kolicima, 33 najbolesnija iživljavanja s ljudskim tijelom, 6 razloga zašto Jackieu Chanu treba dići spomenik, 11 kultnih scena prdenja, 10 najboljih zabava s mrtvim ljudskim i neljudskim tijelom, 6 filmova koje ćete pamtiti i po odlascima iz objekta ili prometala koji netom poslije eksplodira, 20 najboljih rješavanja glavnog negativca, 16 legendarnih razdjevičenja, 9 najboljih transformacija žene u čudovište (i obratno) … ili o povraćanju glista, jedenju vlastite ruke, šmrkanju hrena i čokoladnom pudingu na guzici starog Phila, te o još pregršt sličnih celuloidnih poslastica …

"Žuti titl" malo je drugačija knjiga o filmu, "s naglaskom na akcijske heroje osamdesetih, azijsku kinematografiju, holivudsku teen produkciju, krv, crijeva i sise" kako to jedan od autora, Velimir Grgić, kaže. Knjiga je nastala kao produkt nepatvorene filmofilije, od dvojice autora odraslih na žutotitlovanim piratskim videokasetama, ljetnim matinejama, kampiranju u videotekama; bez ikakve kalkulacije i pozerstva, ali s neskrivenim dozama prezira prema holivudskoj mašineriji proizvodnje praznine i blocbusterskog besmisla. Autori su velik dio svojih džeparaca godinama trošili na nabavku manje znanih i teže dostupnih filmskih uradaka ("poslovni dealovi s indonezijskim VCD distributerima i piratima iz Guangdonga"), koje će mnogi, po njima pogrešno, nazvati trashom, iako oni smatraju da  omjer u knjizi između "trasha" i tzv. "normalnih" filmova svakako ide u korist  potonjih. Knjiga je ustvari posveta neprežaljenim danima djetinjstva kada se za "Američkog ninju" ili "Tarzana" nakon višesatnog čekanja u redu mogla dobiti tek karta za "stajaće" mjesto u kinu, a vrijeme do domaće projekcije filma nakon američke premijere brojalo se u godinama.

"Žuti titl" bez sumnje će razveseliti svakoga tko s nemalo sjete još pamti vremena kada su salvama smijeha, aplauza, zvižduka i ovacija bivale začinjene filmske projekcije, te sve one koji su pri izlasku iz dvorane redovito na onom najmlađem i najmanje jakom iz škvadre isprobavali, široko raširenih usta i očiju, na velikom ekranu netom odgledane, borilačke vještine.

Autori insistiraju na pristupu filmu s emocijama i otvorena srca, a ne kao matematičkoj jednadžbi ili pukom odrađivanju posla i podebljanju bankovnog konta, a svaki je film svoje mjesto u knjizi zaslužio ljubavlju koju je autorski dvojac prepoznao kao osnovni motiv nastanka dotičnog filmskog uratka.

Knjiga je sastavljena od niza otkačenih top lista (poput npr. "11 najboljih susreta s ljudskim tijelom bez pojedinih dijelova", ili "17 najboljih rezanja ljudskih tijela", odnosno "16 najboljih svladavanja  brojčano nadmoćnijeg neprijatelja" itd.) popraćenih kratkom bilješkom o samom filmu iz kojega scena potječe, te opisom scene čijom je zaslugom film dospio na listu i fotografijom iz filma. Kao što već rekoh, većinom se radi o manje poznatim ili već davno zaboravljenim filmovima, a listanje i čitanje duhovitih bilješki neizostavno budi želju za gledanjem svakog u knjizi spomenutog djela. Osim filmova, knjiga u 4 zasebna bloka ("17 najvećih igrača i igračica", "9 skoro pa najvećih igrača i igračica", "7 kraljica maturalne večeri" i "14 viteza Orijenta" ) obrađuje i niz glumačkih i redateljskih imena, a posebno je zanimljiva ova zadnja kategorija u kojoj autori donose bio i filmografije azijskih akcijskih junaka od kojih prosječan ljubitelj filma bar za polovicu nikad nije čuo.

Inače, autorski dvojac čine bivši urednik, idejni začetnik i pokretač "Nomada", a sadašnji novinar T-comovog portala, te autor knjige o hip-hopu "Ritam & Rima" i Eminemu "Eminem: Američki Ninja", Velimir Grgić (r. 1978.) i grafički dizajner i glazbenik poznat kao Plazmatick Marko Mihalinec (r. 1979.).
 
Iz svake stranice knjige izbija provokativan i otkačen, nepretenciozan dah prerano upokojenog i nikad prežaljenog "Nomada", a "Žuti titl" bez sumnje će nemalo iziritirati sve filmske čistunce, elitiste i art-snobove. Istina, insistiranje na provokativnosti i uzdizanju od kritike i filmske struke nepriznatih filmskih djela sa sobom nosi i moguću opasnost odskliznuća u jedan novi oblik snobizma i isključivosti, ali u slučaju "Žutog titla" strah je neopravdan, jer se prije svega radi o krajnje subjektivnom i intimnom, nepretencioznom izboru. "Žuti titl" jednostavno je "almanah ljubavi prema filmu" te ga treba čitati upravo onako kako je i napisan, s velikom dozom opuštenosti i spremnosti na zajebanciju. Posebice iz razloga što Grgić i Mihalinec uvijek, kako kažu, "između nostalgije i edukacije, biraju zabavu". Izlišno je reći kako ćete i tek letimičnim prelistavanjem ove "drugačije filmske enciklopedije" bogato biti nagrađeni. Eeeeee, a što vas tek čeka kad u svoj DVD gurnete koji od ovih naslova ...

P.S. Inače, knjiga je popraćena i vrlo atraktivno dizajniranom web stranicom www.zuti-titl.com na kojoj je smješten cijeli sadržaj knjige, a autorski je dvojac redovito puni i novim, u knjigu neuvrštenim tekstovima.