Autor: Zoran Krušvar

Najbolji na svijetu

Najbolji na svijetu

bodulka

28. 10. 2007.

ocjena:
godina izdanja: 2004.
izdavač: Mentor d.o.o.
Nema tome tako dugo vremena. Iz vedra mi je neba odjednom u misli doletio takozvani "lav istarske osobnosti", narodu znan i kao Elio Pisak. Znate Elia, zar ne?!? Takva se pojava ipak ne zaboravlja tako lako, a tek njegovi hitovi poput "Kuraja do kraja!" ... Nezaboravno i neponovljivo. Dakle, nema šanse da ne znate Elia, on je još jedan u nizu uspješnih građevinaca iz hrvatskog javnog života. I upravo sam se stala pitati "kadi je Elio, da mu se ni ča dogodilo" kad eto ti njega na televizijskom programu, a evo i poštara pred mojim vratima s ugodnim iznenađenjem: prvom knjigom Zorana Krušvara "Najbolji na svijetu". Slučajnost? No way!
Najbolji na svijetu

Reći ćete da sam zapela za Zorana. Zapravo nisam. Ali, nije li tužno da čovjek diše na 50 kilometara udaljenosti od tebe, da piše zgodno štivo koje je prihvatljivo širokom generacijskom spektru čitateljstva, a da ti za njega ne znaš? Jest, tužno je. I zato mi je drago da osobno upoznajem Krušvara (doduše, prvo sam ga upoznala starijega, a potom mlađega), a isto tako da s njime mogu upoznati i druge. Konačno, iz istog smo kraja i među redcima njegove knjige mogu iščitavati i vlastite misli i stajališta o mnogočemu.

Zoranova knjiga "Najbolji na svijetu" zapravo je zbirka kratkih SF priča. Ja bih rekla da je to ustvari njegovo promatranje svijeta u kojem biva kroz SF kulise. Naime, svakodnevno se oko nas događa masa stvari koje graniče sa SF-om ili se pak vrlo lako mogu iskoristiti u SF žanru. To Zoran radi. On mladalačkim optimizmom i dječji nestašno promatra život oko sebe i onaj kroz koji se kreće i sam živeći, te nam na svoj vedri način plasira što je u tom promatranju zabilježio.

"Najbolji na svijetu" knjiga je uz koju ćete se i dobro nasmijati jer Krušvar u njoj gotovo svaku stranicu ispisuje i svojim izuzetnim smislom za humor. I to onim našim poznatim humorom na vlastiti račun. Svaka se priča zapravo na izravan ili neizravan način bavi nekom "domaćom boljkom" pa će se Zoran tako dohvatiti i lokalpatriotizma, hrabrosti i kukavičluka, sirovosti, netrpeljivosti, pa čak i rasizma, homofobije, ksenofobije, ovisnosti, otuđenog odrastanja, pedofilije ... svega što nas u sve većoj mjeri svakodnevno okružuje i "zgražava". Knjiga kao anamneza bolesti društva.

Svaki čitatelj pročitano štivo doživljava na svoj način, kao što bi različiti ljudi od istog štenca napravili sasvim različite odrasle pse. Za mene je već i sam naslov tako poznat, i tako mi zveči u glavi. Jer nismo li mi, sunarodnjaci moji, najbolji na svijetu?!? I to volimo i isticati i izvan granica naše galaksije.

No, da se vratim na početak. Vjerojatno sam vas zbunila ovim svojim tekstom. Znam, pitat ćete se, a kakve je veze sa svime ovime imao Elio Pisak, dovraga? Preporučam, skuhati topao čaj s okusom jabuke i cimeta, udobno se uvaliti u najdražu fotelju ... ali prije svega toga potražiti knjigu "Najbolji na svijetu" Zorana Krušvara. I sve će vam biti jasno. Obećavam.