Autor:
Paul Auster
Glazba slučaja
bozzo
06. 10. 2003.
ocjena:
godina izdanja:
2003.
izdavač:
Feral Tribune
"Sloboda nije božje sjeme pa da ti ga netko da / sloboda nije zahvalnica pročitana abecednim redom / sloboda nije krilatica reklamnog panoa / niti konstruktivna kritika postojećeg stanja / sloboda je žena, uzmi je!" Ovako je nekako o slobodi pjevao Johnny B. Štulić, a zanima li vas roman u kojem Paul Auster tematizira ljudsku slobodu i njezina ograničenja, "Glazba slučaja" pravi je izbor za vas...
Glavni lik Glazbe slučaja je Jim Nashe, vatrogasac koji napušten od supruge živi sam sa svojom petogodišnjom kćeri. Nakon što, od oca s kojim dugo nije bio u kontaktu, oporučno neočekivano dobije nasljedstvo od 200 tisuća dolara, Nash odlučuje kćer prepustiti svojoj sestri, te kupuje najnoviji Saab i njime kreće u proputovanje SAD-a. Nakon mjeseci i mjeseci provedenih u autu i s tisućama kilometara iza sebe, količina novca kojom raspolaže bitno se smanjila. Tada igrom slučaja Nashe upoznaje mladog kockara Jacka Pozzija s kojim se zbližava i ovaj ga nagovara da s 10 tisuća dolara koji su mu još preostali financira njegov pokeraški meč protiv dvoje ekscentričnih bogatuna. Iako je Pozzi siguran u vlastitu pobjedu i njihovu veliku zaradu, stvari ipak kreću sasvim drukčijim tokom, s velikim posljedicama za njih obojicu...
Glazba slučaja treći je (nakon Njujorške trilogije i Timbuktu) u nas objavljen roman Paula Austera, koji je široj publici ipak ponajviše poznat kao autor scenarija za izvrstan Wayne Wangov film The Smoke.
Isto kao i u tim djelima, Auster i u Glazbi slučaja priču bogatu događanjima iskorištava za istraživanje nekoliko tema kojima je kao autor preokupiran (skoro bi se moglo reći, opsjednut).
Tako on i ovdje ponovo analizira ulogu slučaja u čovjekovom životu, čovjekovu samosvijest i identitet, kao i usamljenost i posljedice koje ona ostavlja na ljudsku psihu.
Međutim, u Glazbi slučaja Auster prvenstveno tematizira ljudsku slobodu i njezina ograničenja.
Nashe dobitkom novca potpuno napušta svoj dosadašnji način života i kreće ispočetka. Mjesecima naganjajući svoj Saab nepreglednim američkim autocestama on pokušava ostvariti svoju inačicu onoga što nazivamo American dream.
Lutajući on nastoji doseći najveći mogući stupanj vlastite nesputanosti i slobode, nesvjestan ograničenja koja mu pritom nameće, a što drugo negoli – količina novca kojom raspolaže.
No, također se ispostavlja da ga i sama želja za slobodom sputava - Nashe postaje zarobljenikom vlastite žudnje za slobodom koju može, kako misli, doseći besciljnim lutanjem. Upravo time on ustvari gubi željenu slobodu pretvarajući se u roba i zatočenika ceste, čijoj se neprekidnosti ne može othrvati pa danonoćno boravi u autu stalno dodajući nove cifre kilometar-satu svog crvenog Saaba.
Nashe je kao lik vrlo kontradiktoran, živi lutajući bez cilja, svoj život temelji na slučajnosti i prkošenju sreći. No, kada mu ona okrene leđa on uviđa da bez vlastite žrtve njezinim miljenikom opet postati ne može. Tako također shvaća da slobodu može u potpunosti steći tek kad prihvati određenu odgovornost i svoj život podredi određenom cilju, odnosno kad sam postane gospodar vlastitih postupaka. No, ne bez ustupaka, naravno. A to, naposljetku, neizostavno rezultira i njegovom intimnom redefinicijom slobode kao takve, kao i promjenom prioriteta u njegovu životu.
Paul Auster tipičan je primjer autora koji atraktivna događanja i naizgled jednostavne fabule omata i obogaćuje filozofskim podtekstom, pa se njegovo na prvi pogled lagano štivo naposljetku ispostavlja višeslojnim i potiče na razmišljanje.
On postavlja mnoga pitanja, ali odgovore ne daje, nego nas pušta da ih samostalno, kako znamo i umijemo, iščeprkamo i iznađemo. Također, on uspijeva potpuno iznevjeriti naša očekivanja, svaki događaj kreće nepredviđenim tokom i ostavlja nas iznenađenima, a njegovo štivo tako poprima blage natruhe apsurda.
Sve je kod njega vrlo vjerojatno i lako moguće, ali ipak na samom rubu nemogućeg i fantastičnog. Formu konvencionalnog romana on redovito izokreće i pretvara u nešto novo, neočekivano.
Njegova je proza matematički precizna, enigmatična i na prvi pogled cinično hladna i distancirana. No, ispod takve površine krije se strastveni autor duboko uronjen u misterije ljudskog života koje iz romana u roman preispituje i analizira, a time svoju prozu unatoč njezinoj hladnoći i nadrealnosti, humanizira.
Priča je kod Austera uvijek vrlo zavodljiva i zanimljiva, ali ustvari je najmanje i važna, fabula se redovito ispostavlja izlikom za kontemplativnu meditaciju o smislu života i ulozi koju u njemu igraju sudbina, slučajnost, utjecaj samoće, sloboda i njezine restrikcije...
P.S. Prije deset godina prema Glazbi slučaja mladi je američki režiser Phillip Haas snimio svoj igrani prvijenac, sa Mandy Patinkinom i Jamesom Spaderom u glavnim ulogama.
Taj sam film, sada slobodno mogu reći - nažalost, prije nekoliko godina gledao. Budući da je kod ovog romana faktor iznenađenja vrlo bitan, a ja prethodnim gledanjem filma bijah unaprijed upoznat sa svim obratima fabule, to mi je nemalo umanjilo užitak čitanja (iako je olakšalo mentalnu vizualizaciju u romanu opisanih događaja).
Možda malo prestrogo, ali upravo je to jedini razlog zašto Austerovom romanu ne dadoh najvišu ocjenu.
Glazba slučaja treći je (nakon Njujorške trilogije i Timbuktu) u nas objavljen roman Paula Austera, koji je široj publici ipak ponajviše poznat kao autor scenarija za izvrstan Wayne Wangov film The Smoke.
Isto kao i u tim djelima, Auster i u Glazbi slučaja priču bogatu događanjima iskorištava za istraživanje nekoliko tema kojima je kao autor preokupiran (skoro bi se moglo reći, opsjednut).
Tako on i ovdje ponovo analizira ulogu slučaja u čovjekovom životu, čovjekovu samosvijest i identitet, kao i usamljenost i posljedice koje ona ostavlja na ljudsku psihu.
Međutim, u Glazbi slučaja Auster prvenstveno tematizira ljudsku slobodu i njezina ograničenja.
Nashe dobitkom novca potpuno napušta svoj dosadašnji način života i kreće ispočetka. Mjesecima naganjajući svoj Saab nepreglednim američkim autocestama on pokušava ostvariti svoju inačicu onoga što nazivamo American dream.
Lutajući on nastoji doseći najveći mogući stupanj vlastite nesputanosti i slobode, nesvjestan ograničenja koja mu pritom nameće, a što drugo negoli – količina novca kojom raspolaže.
No, također se ispostavlja da ga i sama želja za slobodom sputava - Nashe postaje zarobljenikom vlastite žudnje za slobodom koju može, kako misli, doseći besciljnim lutanjem. Upravo time on ustvari gubi željenu slobodu pretvarajući se u roba i zatočenika ceste, čijoj se neprekidnosti ne može othrvati pa danonoćno boravi u autu stalno dodajući nove cifre kilometar-satu svog crvenog Saaba.
Nashe je kao lik vrlo kontradiktoran, živi lutajući bez cilja, svoj život temelji na slučajnosti i prkošenju sreći. No, kada mu ona okrene leđa on uviđa da bez vlastite žrtve njezinim miljenikom opet postati ne može. Tako također shvaća da slobodu može u potpunosti steći tek kad prihvati određenu odgovornost i svoj život podredi određenom cilju, odnosno kad sam postane gospodar vlastitih postupaka. No, ne bez ustupaka, naravno. A to, naposljetku, neizostavno rezultira i njegovom intimnom redefinicijom slobode kao takve, kao i promjenom prioriteta u njegovu životu.
Paul Auster tipičan je primjer autora koji atraktivna događanja i naizgled jednostavne fabule omata i obogaćuje filozofskim podtekstom, pa se njegovo na prvi pogled lagano štivo naposljetku ispostavlja višeslojnim i potiče na razmišljanje.
On postavlja mnoga pitanja, ali odgovore ne daje, nego nas pušta da ih samostalno, kako znamo i umijemo, iščeprkamo i iznađemo. Također, on uspijeva potpuno iznevjeriti naša očekivanja, svaki događaj kreće nepredviđenim tokom i ostavlja nas iznenađenima, a njegovo štivo tako poprima blage natruhe apsurda.
Sve je kod njega vrlo vjerojatno i lako moguće, ali ipak na samom rubu nemogućeg i fantastičnog. Formu konvencionalnog romana on redovito izokreće i pretvara u nešto novo, neočekivano.
Njegova je proza matematički precizna, enigmatična i na prvi pogled cinično hladna i distancirana. No, ispod takve površine krije se strastveni autor duboko uronjen u misterije ljudskog života koje iz romana u roman preispituje i analizira, a time svoju prozu unatoč njezinoj hladnoći i nadrealnosti, humanizira.
Priča je kod Austera uvijek vrlo zavodljiva i zanimljiva, ali ustvari je najmanje i važna, fabula se redovito ispostavlja izlikom za kontemplativnu meditaciju o smislu života i ulozi koju u njemu igraju sudbina, slučajnost, utjecaj samoće, sloboda i njezine restrikcije...
P.S. Prije deset godina prema Glazbi slučaja mladi je američki režiser Phillip Haas snimio svoj igrani prvijenac, sa Mandy Patinkinom i Jamesom Spaderom u glavnim ulogama.
Taj sam film, sada slobodno mogu reći - nažalost, prije nekoliko godina gledao. Budući da je kod ovog romana faktor iznenađenja vrlo bitan, a ja prethodnim gledanjem filma bijah unaprijed upoznat sa svim obratima fabule, to mi je nemalo umanjilo užitak čitanja (iako je olakšalo mentalnu vizualizaciju u romanu opisanih događaja).
Možda malo prestrogo, ali upravo je to jedini razlog zašto Austerovom romanu ne dadoh najvišu ocjenu.
Paul Auster je sjajan novelist kojeg bi i najokorjeliji srednjoškolski učenik - nečitač, pročitao za svoju obveznu lektiru.