Kvaliteta zraka u Zagrebu sve je češća tema u javnim raspravama, a Zagreb se nerijetko pojavljuje  i na listama najzagađenijih gradova u Europi. Javnosti je manje poznato da su u glavnom gradu postavljene brojne mjerne stanice za praćenje kvalitete zraka. Onečišćenje se u Zagrebu se od 2017. godine prati automatskim mjernim senzorima integriranim u Eko kartu Zagreba.  Za praćenje kvalitete zraka u Zagrebu je pak zadužen Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”. U potrazi za stručnom perspektivom kontaktirali smo mag. ing. el. Marka Marića s Odjela za higijenu okoliša Službe za zdravstvenu ekologiju NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ koji nam je objasnio kako mjerne stanice funkcioniraju , što mjere i kako tumačiti dobivene podatke.

Kada je postavljena prva mjerna stanica u Zagrebu, i koliko ih je postavljeno do danas?

Prve automatizirane mjerne stanice (tzv. „low cost“ senzori) za praćenje kvalitete zraka u Zagrebu postavljene su u prosincu 2017. godine, njih ukupno osam, u sklopu Programa Ekološka karta Grada Zagreba. U prosincu 2020. godine postavljeno je dodatnih šest senzora. Najveći broj automatiziranih mjernih stanica, njih 35, postavljen je na različite lokacije u Gradu Zagrebu kroz projekt „Sustav za detekciju i praćenje kretanja zagađenja zraka u urbanim područjima“ financiran, iz  Europskog fonda za regionalni razvoj (razdoblje provedbe projekta bilo je od 30.03.2021. do 30.09.2023.).

Danas je na području Zagreba postavljeno ukupno 49 automatiziranih mjernih stanica u sklopu Ekološke karte Grada Zagreba, a dodatno se koriste i podaci o kvaliteti zraka sa sedam postojećih postaja iz državne i lokalne mreže za praćenje kvalitete zraka. Time se kvaliteta zraka na području grada  prati na ukupno 56 lokacija u sklopu Ekološke karte Grada Zagreba. Stanicama upravlja Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, kao nositelj i provoditelj preventivnog programa.

Što točno stanice mjere? Možete li ukratko objasniti kako funkcioniraju?

Za svaki od 49 trenutno postavljenih „low-cost“ senzora dostupni su podaci o šest onečišćujućih tvari u zraku: dušikov dioksid (NO2), sumporov dioksid (SO2), prizemni ozon (O3), ugljikov monoksid (CO), lebdeće čestice PM10, lebdeće čestice PM2.5. Za mjerenje koncentracija NO2, SO2, O3, i CO koriste se elektrokemijski senzori. Oni se temelje na oksidacijsko – redukcijskoj reakciji između onečišćujuće tvari u zraku i elektrode senzora uronjene u elektrolit. Reakcija proizvodi električnu struju između elektroda, koja je proporcionalna koncentracijama onečišćujućih tvari u zraku. Mjerenje koncentracija PM10 i PM2.5 lebdećih čestica radi se uz pomoč optičkih brojača čestica. Oni su pak opremljeni izvorom svjetlosti iz laserske diode i detektorom koji omogućuju mjerenje raspršene svjetlosti na pojedinačnim česticama u struji zraka.

Djelatnici NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ ispituju kvalitetu zraka nakon požara na odlagalištu utpada (FOTO: NZJZ "Dr. Andrija Štampar")

S kojim ciljem su stanice postavljene?

Primarni cilj jest unaprjeđenje upravljanja životnom sredinom i zaštite zdravlja ljudi. Zdrav okoliš temeljna je pretpostavka za očuvanje zdravlja stanovništva i kvalitete života. Učinak čimbenika okoliša (zrak, voda, tlo, klimatske promjene…) na zdravlje ovisi o prostoru i vremenu njihova djelovanja, intenzitetu izloženosti, međusobnim interakcijama, kao i o osjetljivosti populacije. Zagađenje zraka u urbanim područjima ima važne implikacije na zdravlje ljudi i upravljanje okolišem, a brojne javnozdravstvene studije potvrdile su povezanost zagađenja zraka s porastom kardiovaskularnih i dišnih bolesti. Automatizirane mjerne stanice omogućuju praćenje kvalitete zraka na lokacijama gdje nije moguće postaviti referentne automatske postaje za trajno praćenje kvalitete zraka, čime se dobiva precizniji i detaljniji uvid u stanje zraka na razini grada.

Program Ekološka karta Grada Zagreba također ima za cilj objediniti postojeće podatke o stanju okoliša (zrak, voda, tlo, pelud) i nadograditi ih dodatnim relevantnim podacima. Tako prikupljeni podaci služe nadležnim gradskim uredima kao funkcionalan alat u procesu planiranja, izgradnje i korištenja prostora, a građanima Grada Zagreba kao jasan i dostupan izvor informacija o okolišu s naglaskom na konkretnu primjenu kroz Ekološku kartu Grada Zagreba.

Koliko je alarmantna situacija s kvalitetom zraka u Zagrebu? Kako objašnjavate katastrofalnu kvalitetu zraka u zimskim mjesecima - je li uistinu najveći “krivac” za to grijanje na drva, i koliki utjecaj ima sve veći broj automobila na gradskim cestama?

Na temelju dostupnih podataka, kvaliteta zraka u Zagrebu varira ovisno o vrsti onečišćujuće tvari i lokaciji mjerenja. Prvu kategoriju zraka (čist ili neznatno onečišćen zrak) bilježimo na svim mjernim postajama za sumporov dioksid, ugljikov monoksid, lebdeće čestice PM2.5. Drugu kategoriju zraka (onečišćen zrak) bilježimo na nekoliko postaja u Gradu Zagrebu za lebdeće čestice PM10, benzo(a)piren u česticama PM10, dušikov dioksid NO2 i prizemni ozon O3. Na razinu koncentracija dušikovog dioksida NO2 najviše utječu emisije iz cestovnog prometa, odnosno ispušni plinovi motornih vozila. Glavnina onečišćenja lebdećim česticama na području Grada Zagreba potječe od prekograničnog prijenosa onečišćenja, pri čemu se doprinos pojedinih država mijenja iz godine u godinu, ovisno o prevladavajućim meteorološkim uvjetima.

U hladnijim mjesecima kada su koncentracije lebdećih čestica više, značajan udio otpada na primarni organski ugljik, što upućuje na doprinos čestica od izgaranja drva u kućanstvima te na nitrate i sulfate, koji se povezuju s prekograničnim transportom. Dominantan izvor benzo(a)pirena (BaP) u Hrvatskoj je izgaranje drva u kućnim ložištima. Povišene dnevne koncentracije BaP javljaju se tijekom sezone grijanja, što u konačnici utječe na razinu srednje godišnje koncentracije.

Zbog svog nepovoljnog geografskog položaja, velik dio Hrvatske, uključujući i Zagreb, izložen je prekograničnom prijenosu onečišćujućih tvari pa tako i prethodnika prizemnog ozona. Kao posljedica toga, na više lokacija RH bilježe se prekoračenja ciljnih vrijednosti te se ta područja svrstavaju u drugu kategoriju kvalitete zraka za prizemni ozon, kako se navodi godišnjim izvješćima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.

Eko karta Grada Zagreba detaljno prati i kvalitetu zraka na čak 49 mjernih stanica (SCREENSHOT: ekokartazagreb.stampar.hr)

Kako tumačiti podatke koje vidimo na eko karti? Koju skalu koristi karta, tj. koji je raspon indeksa kvalitete zraka?

Koristi se Europski indeks kvalitete zraka (European Air Quality indeks). On omogućuje jednostavno i brzo razumijevanje koliko je zrak u nekom području čist ili onečišćen u određenom trenutku, tj. opisuje trenutno stanje kvalitete zraka na pojedinoj mjernoj postaji. Indeks se temelji na izmjerenim koncentracijama pet ključnih onečišćujućih tvari u zraku (lebdečih čestica PM10 i PM2,5, dušikovog dioksida, prizemnog ozona i sumporovog dioksida). Trenutna razina indeksa je određena najvišom izmjerenom koncentracijom jedne od tih pet onečišćujućih tvari u zraku u skladu s propisanim graničnim vrijednostima.

Ova vizualna podjela omogućuje građanima da u svakom trenutku lako uoče gdje u gradu postoji povišena razina onečišćenja te sukladno tome mogu prilagoditi svoje aktivnosti, osobito ako pripadaju osjetljivim skupinama (djeca, starije osobe, kronični bolesnici). Na Ekološkoj karti Grada Zagreba, uz prikaz trenutnog indeksa kvalitete zraka, dostupne su i zdravstvene preporuke za opću populaciju i za osjetljive skupine građana.

Primijetila sam da postoje velike razlike između pojedinih stanica, tj. da kvaliteta zraka u gradu od kvarta do kvarta dosta varira. Kako objašnjavate da, primjerice, na današnji dan, 23.5., na stanici “IMI Zagreb Ksaverska” indeks pokazuje da je kvaliteta zraka “loša”, a obližnja stanica, na Trgu bana Jelačića, pokazuje “dobro”?

To se može objasniti na nekoliko načina. Različiti parametri koje postaje mjere, lokalni čimbenici i tehnički problemi. Ne mjere sve referentne postaje svih pet onečišćujućih tvari koji utječu na razinu indeksa kvalitete zraka. Tako npr. mjerna postaja Ksaverska cesta (IMI) ne mjeri kontinuirano koncentracije lebdećih čestica PM10 i PM2.5 pa ona može prikazivati razinu indeksa npr. „dobro“ s obzirom na parametre koje mjeri (NO2, O3 i SO2), a u isto vrijeme možemo imati povišene koncentracije lebdećih čestica koje ta postaja ne bi zabilježila, jer ih ne mjeri kontinuirano automatskom metodom. Također, kvaliteta zraka može značajno varirati unutar gradskih kvartova zbog različitih lokalnih izvora onečišćenja. Primjerice, građevinski radovi u blizini mjerne postaje ili automatiziranog mjernog senzora mogu rezultirati većim indeksom kvalitete zraka na jednoj stanici u odnosu na drugu u blizini. Razlika može biti i zbog trenutnog kvara senzora i u tom slučaju se na Eko kartu stavlja obavijest o kvaru senzora te se pristupa servisu senzora kako bi se u što kraćem roku otklonila njegova neispravnost.

Kako bi se osigurala što bolja kvaliteta i točnost podataka, rezultati s automatskih mjernih senzora validiraju se usporedbom s podacima dobivenima s automatske mjerne postaje koja koristi referentne metode za praćenje kvalitete zraka. Ovakav pristup omogućuje pouzdano praćenje stanja zraka te osigurava da su objavljeni podaci u skladu s važećim standardima i metodologijama. Naš je cilj pružiti građanima točne, pravovremene i provjerene informacije o kvaliteti zraka.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: NZJZ "dr. Andrija Štampar"

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.