Kalvarija Milice Miladinović, kao i mnogima drugima, počela je 1991. godine. Obitelj joj je iz doma u Zagrebu protjerala hrvatska vojska, premda ni ona ni suprug, oficir JNA, nisu podržavali Slobodana Miloševića. Bježi u Srbiju, gdje joj se raspada obitelj. Vraća se u Zagreb da bi otkrila da je ondje nepoželjna - oduzeto joj je stanarsko pravo, a u njenu vikendicu uselio je muškarac, za koga će se kasnije ustanoviti da je lažni invalid, kojemu država gradi kuću u Novskoj. Sud prihvaća njenu tužbu 2000. godine i tada kreće 15 godina pravne borbe za dom dostojan života. Spor je okončan tek danas, 16. travnja 2015. godine, nagodbom s Republikom Hrvatskom o dodjeli zamjenskoga stana. Tim povodom prenosimo tekst Centra za mirovne studije, jedne u nizu organizacija koje su pomagale Milici Miladinović da ostvari svoja prava.

Nakon 15 godina borbe za vlastitu imovinu zbog sustavne diskriminacije i nefunkcionirajuće pravne države, Milica Miladinović danas je napokon dobila svoj stan. Centar za mirovne studije tim povodom čestita Milici na novom domu, no istovremeno upozorava da je kroz cijeli proces došlo do velike, ne samo materijalne, već i nematerijalne štete uzrokovane etničkom diskriminacijom, neučinkovitom administracijom te ostacima konzervativnih politika iz 90-ih. 

Prije rata Milica je živjela u blagostanju, a do danas od socijalne pomoći u državnoj sobi od dvanaest kvadrata bez tople vode. Miličin slučaj je u vrijeme pristupanja bio i jedan od zahtjeva Europske unije kao dio Poglavlja 23. Pravosuđe i temeljna prava, a naporima odvjetnice Lovorke Kušan i predstojnice Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Mirele Stanić-Popović te promptnim reagiranjem Državnog odvjetništva u Zlataru, i uz podršku potpredsjednice Vlade RH Vesne Pusić, ovaj slučaj je napokon riješen. S druge strane, Centar za mirovne studije podsjeća na ostale slične slučajeve koji još uvijek nisu riješeni, poput slučaja Pavlović.

Milica Miladinović (FOTO: CMS.hr)

Slučaj Milice Miladinović još je jedna mračna strana države u kojoj živimo. Stoga, Centar za mirovne studije naglašava kako je sramotno da je trebalo toliko vremena da se othrvamo utega iz prošlosti te zaboravimo na to da je Milica Srpkinja i da je upravo to bio kamen spoticanja između javne uprave i teške sudbine jedne od mnogih hrvatskih građana srpske nacionalnosti koji su 1991. istjerani iz svojih stanova i kuća.

Milica Miladinović se danas tijekom potpisivanja nagodbe između nje i Republike Hrvatske, u kojoj je dobila zamjenski stan u Zagrebu, zahvalila organizacijama i pojedincima koji joj pomogli, i to SDF-u, SNV-u, Građanskom odboru za ljudska prava, UNHCR-u, Europskoj komisiji i voditelju sektora za ljudska prava u predpristupnom procesu Erolu Akdagu, kao i Kući ljudskih prava, ali i medijima i novinarima te drugima koji su je podržavali.

Podsjećamo, Milica je 1991. protjerana s mužem i djecom iz svog doma. U njezinu kuću u Strmcu Stubičkom tada je uselila osoba koja je lažni ratni vojni invalid te koji je radio u hrvatskoj vojsci. Kuću je uništio da ona nije bila podobna za obnovu, a kamoli za život. Tada počinje njezina bitka koja je epilog dobila tek danas, 15 godina kasnije. 

Lupiga.Com via CMS

Naslovna fotografija: CMS.hr