Kako trenutno stoje stvari, gotovo 80 milijuna Amerikanaca glasalo je za Joea Bidena. S tim glasovima protiv autoritarnog fanatizma Donalda Trumpa, cijeli Svijet konačno može odahnuti.

Ipak, rezultati izbora otkrili su i nešto što bi trebalo uzrokovati zabrinutost. Trump je osvojio 11 milijuna glasova više nego 2016. godine, povećavši potporu u nekim od najugroženijih zajednica - u kojima su nezaposlenost i siromaštvo veliki, a zdravstvena zaštita i skrb o djeci neadekvatni, u kojima ljudi najviše pate.

Za predsjednika koji cijelo vrijeme laže, vjerojatno je najneobičnija laž Donalda Trumpa ona da su on i njegova administracija prijatelji radničke klase u našoj zemlji. 

Prava istina je da je Trump u svoju administraciju postavio više milijardera nego bilo koji predsjednik u povijesti. U Nacionalni odbor za radne odnose (NLRB) imenovao je najveće neprijatelje radničke klase i omogućio velike porezne olakšice vrlo bogatim i velikim korporacijama, istovremeno predlažući masovna smanjenja budžeta za programe obrazovanja, stanovanja i prehrane. Trump je pokušao ukinuti zdravstvenu zaštitu za 32 milijuna osiguranih ljudi i tražio da se u budžetu „režu“ deseci milijardi dolara za Medicare, Medicaid i socijalno osiguranje.

Unatoč tome, dio radničke klase i dalje vjeruje kako je Trump na njihovoj strani. 

Zašto je to tako?

U vremenima kada milijuni Amerikanaca žive u strahu i tjeskobi, ili su izgubili svoje poslove zbog nepoštenih trgovinskih sporazuma ili njihova realna zarada nije veća nego prije 47 godina, njegove su ga pristaše smatrale žilavim momkom i pravim „fighterom“. I čini se kako se bori gotovo sa svima, svakog dana.

Bernie Sanders na prediborima 2016. godine (FOTO: Wikimedia/GageSkidmore)

Proglasio se neprijateljem "močvare", ne napadajući samo demokrate, već i republikance koji nisu stopostotno išli u korak s njim, pa čak i članove vlastite administracije, koje je proglasio dijelom "duboke države". Napadao je čelnike zemalja koje su bile američki dugogodišnji saveznici, kao i guvernere, gradonačelnike i neovisno sudstvo. Medije je proglašavao "narodnim neprijateljima" te nemilosrdno i neprestano napadao imigrantsku zajednicu, istaknute žene, afroameričku zajednicu, LGBT zajednicu, muslimane i prosvjednike.

Koristio je rasizam, ksenofobiju i paranoju kako bi uvjerio ogroman dio američkog naroda da je zabrinut za njihove interese, iako to ne može biti dalje od istine. Njegov jedini interes, od prvog dana, bio je interes za samog sebe.

Joe Biden položit će prisegu na mjesto predsjednika 20. siječnja, a Nancy Pelosi bit će predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa. Još uvijek nije jasno koja će stranka kontrolirati američki Senat, jer to ovisi o onome što će se dogoditi na posebnim izborima u saveznoj državi Georgiji.

Međutim, jedno je jasno. Ukoliko Demokratska stranka želi izbjeći gubitak milijuna glasova u budućnosti, ona se mora dovesti u red i učiniti nešto za radničke obitelji koje su danas suočene s najvećim ekonomskim očajem još od vremena Velike depresije. Demokrati riječima i djelima moraju pokazati koliko je Republikanska stranka prijetvorna kada tvrdi da je na strani radničkih obitelji.

A da bi to učinili, demokrati moraju skupiti hrabrosti da se sukobe s interesima moćnika koji desetljećima ratuju s radničkom klasom. Govorim o Wall Streetu, farmaceutskoj industriji, industriji zdravstvenog osiguranja, industriji fosilnih goriva, vojnoj industriji, industriji privatnih zatvora i mnogim profitabilnim korporacijama koje kontinuirano izrabljuju svoje radnike.

Ukoliko Demokratska stranka nije u stanju pokazati da je sposobna suprotstaviti se tim moćnim institucijama i agresivno se boriti za radničke obitelji ove zemlje - crne, bijele, latinoameričke, azijatske i indijanske - otvorit ćemo put za pobjedu nekog novog autoritarnog desničara na izborima 2024. godine A taj bi mogao biti i gori od Trumpa.

Joe Biden kandidirao se za predsjednika na jakoj pro-radničkoj agendi. Sada se moramo boriti za provođenje te agende i energično se suprotstaviti onima koji stoje tome na putu.

Joe Biden i demokrati, smatra Sanders, moraju skupiti hrabrosti da se sukobe s interesima moćnika (FOTO: HINA/EPA/Jim Jo Scalzo)

„Na čijoj si strani?“ poznata je folk pjesma koju je napisala Florence Reece, supruga jednog od organizatora rudarskog štrajka u Kentuckyju 1931. godine. Demokrati sada moraju jasno pokazati na čijoj su strani.

Jedna strana je za ukidanje nadnica od kojih se ne može živjeti i za podizanje minimalne satnice na 15 dolara. Druga strana nije.

Jedna strana je za jačanje sindikata. Druga strana nije.

Jedna je strana je za otvaranje milijuna dobro plaćenih radnih mjesta kroz borbu protiv klimatskih promjena i obnovu naše raspadajuće infrastrukture. Druga strana nije.

Jedna je strana za najširu zdravstvenu zaštitu. Druga strana nije.

Jedna je strana za smanjenje cijene lijekova. Druga strana nije.

Jedna strana je za plaćena bolovanja. Druga strana nije.

Jedna strana je za otvaranje predškolskih ustanova za svu trogodišnju i četverogodišnju djecu. Druga strana nije.

Jedna je strana za proširenje socijalne zaštite. Druga strana nije.

Jedna strana je za besplatne studije na javnim univerzitetima i sveučilištima za djecu iz radničkih obitelji i ukidanje studentskog duga. Druga strana nije.

Jedna strana je za dokidanje pokvarenog i rasističkog kaznenopravnog sustava i ulaganje u mlade ljude, u njihovo zapošljavanje i obrazovanje. Druga strana nije.

Jedna strana je za reformu koja će naš imigracijski sustav učiniti pravednim i humanim. Druga strana nije.

Zadatak demokrata u prvih 100 dana Bidenove administracije je da razjasne na čijoj su strani, a tko je na drugoj strani. To nije samo dobra javna politika za jačanje naše zemlje, to je način kako pobijediti na budućim izborima.

Bernie Sanders američki je senator. Predstavlja državu Vermont.

S The Guardiana za Lupigu preveo Ante Radić

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Erin Schaff