Režija: Radivoje Andrić

Munje!

Munje!

silvach

22. 07. 2002.

ocjena:
godina: 2001.
trajanje: 90 min
uloge: Boris Milivojević, Sergej Trifunović, Maja Mandžuka, Milica Vujović, Zoran Cvijanović, Nebojša Glogovac, Dule Savić
žanr: Komedija
scenario:  Srđa Anđelić
režija: Radivoje Andrić
U moru neimaštine i siromaštva naše domaće kinematografije i filmskog stvaralaštva, često posežemo za produktima srpske filmske scene i u većini slučajeva ne požalimo zbog toga. Ipak je ugodan osjećaj osjetiti onu vibru koju pružaju filmovi domaće produkcije iako ne unutar granica Hrvatske, ali sa skoro identičnog govorog područja. Istina u samim počecima praćenja filma iritirao nas je odabir amaterske kamere i samoubraženost glavnih protagonista do te mjere da smo očajno tražili nešto drugo po HTV-u, no zahvaljujući ,više češče nego rjeđe, nezanimljivom sadržaju u kasnim noćnim satima, nacionalne nam televizije, pogledasmo film do kraja, čak i sa jednim replejom određene scene o kojoj nam naš Ivor-car govori u svojoj novoj kolumni.
Munje!

Beograd devedesetih, jedna noć kao i mnoge druge, Pop (Sergej Trifunović) i Mare (Boris Milivojević) dogovaraju snimanje svog prvog albuma koji bi ujedno bio i prvi drum'n'bass album u Srbiji, za 350 maraka i povjeravaju svoju demo snimku nekadašnjem školskom prijatelju Gojku (Nikola Đuričko), koji fura na onu tipičnu furku Hercegovca kada bi takav jedan film bio sniman za HTV, ima tjelohranitelja i finjak odjelo i velika je "zvjerka". Problemi se provlače još duboko u povijest jer je taj isti Gojko kao klinac bio predmet njihovih sprdačina i između ostalog još tada od njih dobio nadimak Gojko-Sisa. Vrijeme je za osvetu Gojka-Sise.

Slijedi tumaranje po Beogradu, u kojoj dvojica DJ-eva jureći za pravdom i novcem pronalaze ljubav i obrnuto. Prikaz beogradske brije i krize istovremeno.  Priča kroz koju se  isprepliću mladenačke romanse i krimi zaplet kao dvije paralele, a sve u kombinaciji s laganim humorom.

Scenarist filma Anđelić, voditelj beogradskog radija B-92, prikazuje dio te generacije primorane na sukob sa svima drugima . Iako Pop i Mare ne znaju što stvarno žele od života, ali guraju dalje ka ostvarenju svojih nazovimo ciljeva - da postanu slavni DJ-i i nađu u svemu tome i ljubav. Daje prikaz o mladoj generaciji koja se, ni kriva ni dužna, našla na udaru Miloševićeve Srbije, ali ipak želi da se izvuče iz tog kaosa izopačenih društvenih vrijednosti.

Redatelj Radivoje Andrić poznat po svom prvijencu "Tri palme za dve bitange i ribicu" uspijeva ono što našim redateljima vrlo rijetko ili nikako ne uspijeva, napraviti mainstream film, lagan i neopterečujući, a s druge vrlo intuitivan i upečatljiv.

Nije na odmet spomenuti i to da je na prošlogodišnjem motovunskom filmskom festivalu taj isti film publiku toliko oduševio da su pljeskali i za vrijeme i nakon projekcije. 

Film ima i svoj službeni web-site. Simpatičan i zabavan kao i sam film, možete skinuti audio i video isjećke. I dosta toga saznati o njemu i ljudima koji su ga napravili. 

Muzika u filmu je odlična, gotovo svaki kadar je propraćen odličnom glazbenom dionicom, a tokom cijelog  filma  prži dvadesetak alternativnih grupa. Kao osobni favorit izdvojila bih pjesmu "Rizlu imaš, ličnu kartu nemaš"  koju izvodi "Meso" a glavni vokal ujedno i je Milica Vujović aka Lola.

Soudtrack je izdao Radio B-92.

I na kraju dodatak:

Rizlu imaš
Ličnu kartu nemaš
Možda ćeš večeras ti u stanici da dremaš
Sve što je bilo lepo danas biće ružno
Sve što ti je bilo smešno sada biće tužno
Ti bi da se kupaš, lepi, može malo sutra
Bićeš u bedaku
Nema vopsi, nema vutra
Sve što ti je bilo smešno sada biće tužno
Ima da se dronjaš
Nema petla kukurike
Sve će bre da nema bre
Sve zbog jednog čike.