Otočić Košljun, smjestio se gotovo usred poznate Puntarske drage te je time čini posebno atraktivnom, čak gotovo bajkovitom, i tko jednom ugleda uvalu pred Puntom prizor viđene ljepote, vjerujem neće tako lako zaboraviti. Tražeći neke spise našla sam knjižicu O. Teofila dr. Velnića "Košljun kod Punta na otoku Krku - Kulturno - povijesni prikaz", tiskanu u nakladništvu Franjevačkog samostana na Košljunu u tiskari "Tipografija" iz Đakova još 1966. godine - dakle, knjižica je starija od mene. Iz knjige, prenijela bih, meni osobno, jedan od zanimljivijih dijelova ili točnije "Pučku legendu o nastanku Košljuna", a ona govori ovako:

"Sadašnja košljunska draga bila je nekoć veliko i lijepo polje koje je pripadalo dvojici braće. Jedan je od njih bio zdrav, a drugi slijep. Obojica su imala svoje zasebno gospodarstvo s okućnicom. Polje im je bilo zajedničko. Plodove su dijelili napola i to minom ili minicom (mjerom izdubenom u drvetu a držala je oko 10 kg). Kad su neke godine pšenicu poželi, ovršili i osušili na gumnu, reče zdravi brat slijepomu: - Hajde, brate da podijelimo ovogodišnju pšenicu, pa da znamo čije je što.

- Pa hajdemo, brate - odvrati slijepi brat. - S tvojim se prijedlogom posve slažem; ali kako ja ne vidim, a ti vidiš, dijeli ti što je i kako je pravo.

Zdravi brat ne odgovori ništa. Napuni minu pšenicom, sasipa je na stranu i reče: - Ovo je moja prva mina, a sad ću napuniti minu za tebe, ali broji i ti mine da se ja ne pometem. Međutim okrene minu, dno pokrije pšenicom i pruži bratu riječima: - Dotakni se, brate, pšenice i uvjeri se da je mina puna.

Slijepi se brat dotakne prstima pšenice i uvjeri se da je mina puna pa reče: - Ta, braća smo pa ne mogu ni posumnjati da nešto ne bi bilo u redu. Mjeri ti tako dalje da posao ide naprijed.

Kad su s mjerenjem već bili pri kraju, slijepi se brat slučajno približi mjeri koja je bila za njega, opipa je, zabode prst dublje i uvjeri se da je mina okrenuta i da ga brat grdno vara. Bolno jaukne i zavapi: - Bože, ti me osveti!

U isti čas nasta velika tutnjava i šum vode: more provali silnom snagom kroz uska vrata - kroz Buku - i pokri dijelom plodno polje. Tako ostade do danas. A onaj dio polja na kojemu je bila kuća slijepog brata s vrtovima osta suh, more ga nije pokrilo. Kad je slijepi brat umirao, poklonio je sve svoje imanje fratrima da tu sagrade crkvu Sv. Marije, da u njoj čuvaju njegov grob i mole za pokoj njegove duše."

Košljun je malena i mirna oaza. Na njemu se nalaze crkva, samostan, muzej ... Žitelji Košljuna, ljubazni franjevci s radošću će svakom posjetitelju pokazati znamenitosti i zanimljivosti koje se ovdje pomno čuvaju. Na Košljun se iz Punta može stići tek organiziranim turističkim trajektima ili pak, još bolje, u vlastitom aranžmanu s obavezno vrlo pričljivim barkarijolima. Otočić je poput botaničkog vrta s primjercima flore iz čitavog svijeta. Pažnju posjetitelja svakako će privući i izlošci kao što su "jednooko janje" i slični životinjski primjerci. Naime, pojave nakaznosti među stokom događaju se, a tada pastiri takve rijetke "jadničke", koji obično i ne požive, predaju franjevačkim svećenicima za zbirku na Košljunu.

Na putu od lučice do ulaza u samostan, svakako se valja zaustaviti kod jasli u maloj kapelici, jer nisu to bilo kakve jaslice, to su najstarije jaslice u Europi, neprocjenjive vrijednosti. Dakle, biti u Puntu, ili na Krku, a ne posjetiti Košljun velika je šteta.