Danski književnik rođen 2. travnja 1805. u gradiću Odenseu, umire 4. kolovoza 1875. u Kopenhagenu.
Napisao je bajke koje spadaju u najlijepša ostvarenja književnosti za djecu.
Andersen je proveo djetinjstvo u velikom siromaštvu i sve do četrnaeste godine se uopće nije školovao, a u četrnaestoj se zaputio u Kopenhagen kako bi izučio kazališnu školu s baletom i pjevanjem. No uskoro ga otpuštaju kao potpuno nedarovitog. Kasnije uz pomoć pokrovitelja Jonasa Collina, uspijeva završiti studij.
Andersen nije mogao živjeti od pisanja, pa se zapošljava kao pisar u domu za siročad i otkriva da je došao na mjesto tuge i plača. Djeca su napola gladna i loše odjevena, nemaju igračke, a okrutna čuvarica drži ih u strahu i pokornosti.
Andersenova dobrota i maštovitost unose nove, vedre tonove u dom. Pisac zabavlja djecu pričanjem svojih najljepših priča, od “Ružnog pačeta”, “Djevojčice sa šibicama” i “Pjeskuljka” do “Male sirene”, koju će u obliku baleta postaviti i Kraljevsko kazalište u Kopenhagenu.
Njegove bajke pričaju o vilama, o događajima iz narodnih predaja, o svakodnevnom životu i običnim ljudima. Pisane su vješto i zanimljivo, sa puno duha, često podsmješljive prema ljudskim manama, a uvijek sa željom da se već u najranijem djetinjstvu razvija čovječnost, dobrota i poštenje. Osim već gore spomenuti, među njegove najlijepše bajke svijeta još spadaju: "Carevo novo ruho" , "Snjeguljica", "Crvenkapica", "Mala princeza", "Princeza na zrnu graška" i mnoge druge.