Iako nevoljko, mnogi će priznati da su na mnoge narodnjačke hitove razbijali čaše, plesali po stolovima i još mnogo štošta što civiliziran svijet inače ne čini. Kako je nestala ova vrsta glazbe, koja se od narodne pretvorila u "novokomponiranu" pa u njegovu najgoru inačicu tzv. "Turbo –folk", objašnjivo je možda geografskim položajem regije, povijesnim okolnostima i nasljeđem glazbe koju je ta regija dobila. Ali isto tako možemo je objasniti kao neku iskonsku želju u čovjeku. Kada je rat poharao države bivše Jugoslavije, glazba se isto tako podijelila na "našu" i "njihovu", no vrlo brzo se pokazalo da korijeni te glazbe i njezina popularnost i danas donosi zlatne tiraže izvođačima zahvaljujući kupcima iz svih krajeva bivše države.
Izvođače narodne ili "novokomponirane" glazbe bile su prave zvijezde okružene obožavateljima, čije su živote pratile gotovo sve trač novine bivše Jugoslavije. Često su ih pratile legende, fame i priče, a mnogi od njih su se pokazali i kao vješti biznismeni. Kao meni poznatog začetnika prave popularnosti izdvajamo Tomu Zdravkovića s hitom "Dotako sam dno života" u koju se moj prijatelj Nino, inače vrstan poznavatelj glazbe, kune da je to pjesma kao takva. Nasljeđe kafane i ciganske glazbe vješto su uzdržavali Džej Ramadanovski, Muharem Serbezovski i legenda Berlinskih kafana Haris Džinović. Koliko je kafića, restorana i privatnih stanova stradalo zbog njegove pjesme "I tebe sam sit Kafano" nikada nećemo znati sigurno.
Nakon njih slijedi ekipa koju za ovu priliku možemo opisati kao "ekipa u sakou", znate ono uvijek sako i zafrkani rukavi. Pjevači biznismeni. Tu ubrajam Halida Bešlića, Milu Kitića, Halida Muslimovića (plavi čuperak), Miroslava Ilića, Mitra Mirića, Sinana Sakića, Šabana Šaulića i Kemala Malovčića. Svaki od navedenih legenda je za sebe naravno, a samo njihovo pojavljivanje izazivalo bi njihove slušatelje da se bace u sevdah. Voljeli su se furati da su boemi, što neki i jesu bili ali kako su vrlo brzo osjetili život visokih naklada i popularnosti počeli su se furati u skupim odijelima, uslikani u svojim lijepim kućama ispred novih auta. Bili su popularni u gotovo svim republikama i pokrajinama. Halid Bešlić bi isto punio dvorane u Ljubljani kao i u Skoplju, a Miroslav Ilić je sa svojom "Šumadijom" treštio na radio postajama i izvan nje.
I šećer naravno dolazi na kraju. Pjevačice koje su tresle dvorane, stadione a neke kao Lepa Brena i stadione u drugim, susjednim državama. Lepa Brena je isfurala minicu, štiklice i plavu kosu ali i vrlo vješte poslovne projekte. Snimala je filmove, ploče, davala intervjue, prodavala u nakladama o kojima današnji izvođači mogu samo sanjati i maštati. Iskazala se kao glumica u akcionim mjuziklima, kao takvima rijetkima i u svijetu. Danas je Brena sretno udana žena i uspješna poslovna žena. No narodna glazba imala je i jednu Hanku Paldum, Šemsu Suljaković, Vesnu Zmijanac, Nedu Ukraden, Draganu Mirković i Lepa Lukić. Sve su one isto kao i njihove muške kolege suvereno vladale novokomponiranom glazbom. U Hrvatskoj nije bilo značajnijih predstavnika, sve do poslije rata kada na scenu stupa Vuco. Nakon njega posvemašnji val tog zvuka zahvatio je velik dio kafana od slovenske do crnogorske granice. Mnogi hrvatski izvođači vješto izbjegavaju koketiranje s tim stilom no mnogi su se davno predali.
Kako bi popis svih izvođača bio predugačak izdvajamo najjače predstavnike s nadom da će se oni koji smatraju da nekoga nismo uvrstili javiti.