Francuski je psiholog Alfred Binet 1905. godine uveo prve testove inteligencije radeći na metodi identificiranja mentalne retardacije kod školske djece. Binet je zajedno sa svojim studentom i kolegom Theodorom Simonom bio pod znatnim utjecajem djela Sir Francisa Galtona, britanskog psihologa koji je sve do devedesetih godina 19. stoljeća razvijao načine testiranja općih mentalnih sposobnosti. Binet-Simonova ljestvica osobito je mjerila pamćenje, sposobnost zaključivanja i moć shvaćanja, a 1916. godine u SAD ju je objavio i američki psiholog Lewis M. Terman. Binetov sustav, potpuno pragmatičan u pristupu, bio je posve neprijeporan bar sljedećih dvadeset godina. Godine 1939. djelomice ga je nadomjestio niz testova koje je izradio David Wechsler i koji su poznati kao Wechsler-Bellevueova ljestvica. Od tada su stotine odgajatelja i psihologa surađivale na izradi mnogih različitih testova za utvrđivanje zrelosti školske djece. No do danas još nitko nije razradio dovoljno prihvatljive kriterije za mjerenje točnosti samih testova. Ideju kvocijenta inteligencije, poznatog po kratici IQ, prvi je 1912. godine izložio njemački psiholog Wilhelm Stern a Terman je uvelike popularizirao taj postupak. Kvocijent inteligencije izračunava se dijeljenjem mentalne zrelosti osobe sa zrelošću koja odgovara njezinoj starosti. Mentalna se pak zrelost određuje nizom standardiziranih testova inteligencije i pri tome se prosječan broj točnih odgovora, danih za određene dobne skupine, smatra normom za tu dob. Npr. ako dijete od 10 godina postigne broj bodova koji se smatra normalnim za dob od 12 godina, tada je njegova mentalna dob 12 godina. Ustanovljeno je da se prosječan kvocijent inteligencije ne mijenja mnogo nakon šesnaeste godine života. Međutim, razvojem elektorničkih računala znatno se promijenio kriterij za tumačenje pojma inteligencije. Naime, računala mnogu izvoditi mnoge operacije za čije se rješenje traže sposobnosti slične čovjekovoj inteligenciji. Stroj može logički zaključivati, pamtiti, računati, učiti, igrati šah, rješavati probleme i prepoznavati znakove. Kako se čini, razvoj suvremene tehnologije korijenito mijenja čovjeka ali i same pretpostavke njegova postojanja.