Crtica o srpskom, bosanskom i hrvatskom u BiH
Ivor Car
20. 12. 2003.
U težnji za naglašavanjem potpunoga jedinstva sa Srbijom, vlasti u Republici Srpskoj su za vrijeme vladanja Radovana Karadžića bile donijele dekret o službenoj upotrebi ekavskoga izgovora. Ni lingvisti u Srbiji, barem oni koji bolje razumiju povijest srpskoga jezika i standarda, ne preporučuju odricanje od ijekavštine, pa ova gesta nije bila ništa drugo nego tipičan izraz provincijalno-periferijskog natjecanja u "čistoći srpstva". U biti nacionalno destruktivan, taj dekret je nakon Karadžićeve abdikacije opozvan, ali jezična, kao i ukupna kulturna i obrazovna politika Republike Srpske, i dalje je potpuno podčinjena panetničkoj kulturnoj politici iz Beograda, a ignorira činjenice zajedničkog bosanskohercegovačkog iskustva i konteksta.
Hrvatska je situacija najparadoksalnija. Hrvatska komponenta u bosanskom kulturno-jezičnom procesu stoljećima je, od Humačke ploče i fra Matije Divkovića do Ivana Frane Jukića, i od Jukića do Andrića, uvijek bila njegova važna supstancijalna i dinamička snaga, jedan od bitnih temelja tog procesa i identiteta toga jezika u rasponu od srednjega vijeka do danas. Sada, sve se to napušta, i od strane hrvatskih političkih, kulturnih i crkvenih faktora u Bosni i Hercegovini ultimativno se zahtjeva - kao "realizacija neotuđivih prava na svoj jezik, svoju kulturu, svoje obrazovanje i svoje medije" - mehaničko preslikavanje jezičnoga standarda i obrazovnoga sistema iz Hrvatske, s malo ili nimalo autohtone bosanskohrvatske dimenzije. Tako se, paradoksalno, u deklariranoj borbi za identitet, zapravo izdaje i napušta primarni i stvarno-konkretni-bosanskohrvatski identitet. ...
Ovu "e-ciklopediju" napisao je Ivan Lovrenović za Feral Tribune od 22. studenoga 2003. godine, a mi smo je od njih "maznuli".
bravo Lovrenović, a tebi Fuka fala da si nam prenio zaista superioran tekst!