Egzotični glodavac porijeklom iz Južne Amerike (Peru, Čile, Bolivija), spada u porodicu miševa viskača. Kao stepska životinja, glodavac, hrani se biljem i vrlo je otporna. Spada u noćne u životinje, pa se tako noću hrani i živi, a danju miruje. Jedinstveno obilježje činčilinog krzna očituje se u činjenici da mu je težina jednaka težini svile, stoga je u prirodi je došlo do njezina gotovo potpunog istrebljenja jer ima najfinije krzno od svih sisavaca. Životinje su poslije Prvog svjetskog rata skoro potpuno isčezle, a tada je usvojen zakon o zaštiti prirode i zabrani lova na činčile. Početkom 1920. godine američki rudarski inženjer Chapman je dobio dozvolu da ulovi posljednje preživjele činčile i pokuša ih uzgojiti na farmi.
Postigao je veliki uspjeh pa su njegove životinje preci svih današnjih činčila.
Ironično navodi jedan od naših uzgajivača činčila, među najvećima u svijetu, kako uzgajivači činčila nisu samo proizvođači krzna, već i oni koji održavaju jednu životinjsku vrstu. Blago se činčilama kad su im najveći skrbnici ujedno i krvnici.