Potječe iz seoske sredine na razmeđu flamanskog i holandskog etničkog područja, nedaleko od mjesta gdje je djelovao i H.Bosch. Bio je flamanski slikar (oko 1525-1569). Zapravo se ne zna točno vrijeme njegova rođenja. Breugel je često zalazio među seljake, na proštenja i svadbe. Pritom je uživao u zadovoljstvu, što može promatrati, kako seljaci jedu, piju, plešu, skaču, ljube se i zbijaju kojekakve šale. On je zatim umio veoma vješto i dopadljivo naslikati bojama, vodenim kao i uljenim. Stvarnost je doživljavao neposredno, a likovno je interpretirao vrlo realistički. Time započinje novi period u povijesti slikarske umjetnosti. Teme su mu raznolike: pejzaži, jedrenjače, razne moralizacije... Sve te teme su odraz sjećanja na selo i djetinjstvo u doba glada, pijanih gozbi, pošasti, očajnih buna i divljanja španjolske soldateske. U njegovim crtežima stvarnost se stalno isprepleće s predodžbama iz mašte, pučkim pričama i legendama u fantastičnoj mješavini stvarnog i nestvarnog, dramskog i komičnog, lirskog i grotesknog. Sam crtež je uvjek oštar, precizan, stvaran, a svaki detalj anatomski razrađen. Oko 40 njegovih slika u boji je sačuvano. Karakteristično njegovo slikarstvo često je obuhvaćalo i 200-tinjak sitnih likova. Na slici "Nizozemske poslovice"- ironično i satirički je prikazao 90 narodnih poslovica i aforizama. Dio vlastitih crteža s uvredljivim opaskama dao je pred smrt spaliti, da poštedi svoju ženu mogućih neugodnosti. To je više nego indikacija o njegovu sadržaju i tematici, uperenoj protiv sile, nasilja, licemjerstva i zaglupljenosti vladajućeg sloja. Slava mu je trajala samo nekoliko desetljeća poslje smrti. U to je vrijeme glavni kupac njegovih djela bio nastrani austrijski car Rudolf II, kojemu Beč mora zahvaliti za najkompletniju kolekciju Breugela. Njegova se umjetnost temeljila na promatranju bitne istinitosti stvarnog fizičkog i psihičkog života naroda.