TURISTI MEĐU NAMA: Hvala što plešete umjesto mene

Boba Đuderija

20. 08. 2019.

Kolumne

TURISTI MEĐU NAMA: Hvala što plešete umjesto mene

Ljeto u Splitu. Ljudi se žale na gužve, na sudaranje s turistima, na buku i opći kaos, a ja prolazim kroz grad kao da uopće nemam tijelo. Ne sudaram se, ne spotičem se, lebdim na krilima iluzije onih koji su nam došli. Vidim samo djecu sa sladoledima, parove koji se drže za ruke, bezbrižnost na koju se odlučimo onog trenutka kad spakiramo kofere za negdje. To negdje u ovom slučaju je moj grad, a kad sve završi ti ljudi koji nam smetaju vratit će se svojim stvarnostima, poslovima,
BURE BARUTA: Brega vs. Buba Corelli

Ahmed Burić

16. 08. 2019.

Kolumne

BURE BARUTA: Brega vs. Buba Corelli

Osmi mjesec je, tradicionalno, vrijeme Sarajevo Film Festivala: crveni tepih ispred Narodnog pozorišta je pista za razne pojave – od holivudskih zvijezda do reality žlijezda. Ipak, za razumijevanje konteksta u kojem se grad našao treba oslušnuti dva koncerta, jedan prije Festivala, a drugi poslije: turbo-folk rapperi protiv Bijelog Odijela, koje zatvara puni krug . To davno beše sećam se ja. To su ljeta u kojima se bježalo od kuće na more, u šatorske
ŽIVOT S IDIJOTIMA: Priča o jednoj beskompromisnoj družini

Anton Finderle

09. 08. 2019.

Čitali smo

ŽIVOT S IDIJOTIMA: Priča o jednoj beskompromisnoj družini

AUTOR: Nenad Marjanović
ocjena:
godina izdanja: 2019.
KUD Idijoti, pulski punk bend, omiljen diljem bivše Jugoslavije, službeno je ovoga svibnja dobio svoju prvu biografiju. Vrlo detaljno ispisane o stranice o „bendu naše mladosti“ u razdoblju od 1985. do 2000. godine potpisuje Nenad Marjanović, poznavateljima Idijota mnogo poznatiji kao dr. Fric, basista benda. Ta 2000. godina s kojom knjiga završava, godina je kada je autor „Života s Idijotima“, zajedno s Diegom Bosuscom – Pticom, izašao iz benda. Nekadašnji basist Idijota, koji danas radi kao
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Kad na moru padne kiša

Tatjana Gromača

06. 08. 2019.

Kolumne

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Kad na moru padne kiša

Promatram tako neki dan, kroz prozor svoga stana, svoje kule bjelokosne, kolonu automobila koja satima – cijelo jedno dugo, nedjeljno poslijepodne, jedva da nekako polako mili, jedva pomiče se. I tako to traje i traje, kao u filmu Godardovom „Vikend“, to hipnotizirano kolektivno mučenje, ta slobodno odabrana Golgota modernih pojedinaca europskih, koji, eto, odabrali su, na sreću našu i zadovoljstvo, da na moru Adrijanskom, ljetovanje, godišnji odmor,