Kvaliteta zraka u glavnom gradu sve je češća tema u javnim raspravama, a Zagreb se nerijetko pojavljuje i na listama najzagađenijih gradova u Europi. Javnosti je manje poznato da su u u Zagrebu postavljene brojne mjerne stanice za praćenje kvalitete zraka. Onečišćenje se u glavnom gradu od 2017. godine prati automatskim mjernim senzorima integriranim u Eko kartu Zagreba. Za praćenje kvalitete zraka u Zagrebu je zadužen Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”. U potrazi za stručnom perspektivom kontaktirali smo mag. ing. el. Marka Marića s Odjela za higijenu okoliša Službe za zdravstvenu ekologiju NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ koji nam je objasnio kako mjerne stanice funkcioniraju, što mjere i kako tumačiti dobivene podatke. Osim nepovoljnog geografskog položaja, na kvalitetu zraka u Zagrebu najveći utjecaj ima cestovni promet te peći na drva.

Danas u Njemačkoj svoje živote započinju neke nove generacije, mladi ljudi što su iz BiH otišli izmoreni čekanjem i lažnim obećanjima. Nekad ih sretnem pa pitam kako im je tamo, samo ih potaknem i pustim da pričaju. Zanima me je li se moja tetka postarala, ili je još uvijek u snazi, i dostojanstvena. Rijetki su zadovoljni svojim životima, ali ne zbog Njemačke, već zbog tuđine kao takve. Ne mogu da prihvate novi svijet na način da mu se bar malo prilagode; u njima se opire nešto da se asimiliraju u novoj sredini, da naprave onaj korak koji se očekuje od došljaka u civilizovanom svijetu. Bit će da smo odnos prema tuđini definisali onih šezdesetih godina kada je tamo otišao rođak Zulfo, i da u inostranstva odlazimo samo da bismo se vratili, da bi u našim selima gradili višespratnice i otvarali lokale. Žao mi nekako da je tako… Žao mi što će se mnogi u životu namučiti i što ga neće stići živjeti.

S nešto sjete zbog rastanka i puno zadovoljstva zbog doživljenog, po osamnaesti put Subversive Festivalu poručujemo – „Hvala, i vidimo se dogodine!”. Ovog vikenda ispratili smo ovogodišnje izdanje regularnog programa pod zajedničkom temom "Doba sukoba: eskalirajući ratovi, globalne migracije". Kao i uvijek, festival je bio podijeljen na dva međusobno komplementarna dijela: filmski i teorijski. Najboljim filmom u igranoj konkurenciji proglašen je film gruzijskog redatelja Tato Kotetishvilija Sveta struja, a u dokumentarnoj konkurenciji nagradu je dobio film norveške redateljice Monice Strømdahl Flophouse America. Teorijski dio, Subversive Forum, okupio je teoretičare i aktiviste iz različitih dijelova svijeta i otvorio prostor za zajedničku refleksiju i diskusiju o gorućim problemima poput migracija i ratova. Valja istaknuti kako je Subversive Festival, kojem je i Lupiga medijski pokrovitelj, posve besplatan, a tako će i ostati.