Veća skupina od dvjestotinjak pripadnika navijačke skupine Bad Blue Boys, odjevenih u crno, uglavnom maskirani, s kapuljačama na glavama, promarširala je u subotu središtem Zagreba uzdižući desnicu u zrak u nacistički pozdrav, a sve u pratnji policije koja uopće nije reagirala. U svom pohodu bakljama su napali i kultni kafić „Krivi put“ pored kojeg su prolazili. A ni na to policajci nisu reagirali. Naši sugovornici koji su se oko 17:40 sati zatekli u blizini Savske ulice svjedočili su ovim scenama, a cijeli događaj opisuju kao duboko uznemiravajući. Povorka huligana cijelim je putem skandirala, pjevala navijačke pjesme i bacala pirotehniku uokolo, što je zabilježeno na više video snimaka koje su Lupigi poslali čitatelji. Inače, huligani su išli na košarkašku utakmicu između KK Dinama i KK Zadra koja se odigravala u Ciboni

Nedavno sam naletio na još jednu zgodnu crticu o zemlji izlazećeg sunca. Pojam „madogiwazoku“, ili što bi se po naški reklo – „sjedač kraj prozora“. Naime, kad zaposlenik zađe u predmirovinski period, smjeste ga negdje u ćošak, po mogućnosti kraj prozora i daju mu nešto minimalno da radi. Tako ga u isto vrijeme nagrađuju, a i navode na razmišljanje da je svoje odslužio, da je postao balast i da sam pođe razmišljati o odlasku. Jedan stepen iznad „madogiwazokua“ je „oidashibeya“. Da, kako ste pogodili, to upravo znači „soba za progonstvo“. U tu prostoriju bez prozora se smještaju pacij… ovaj … zaposlenici kojih se kompanija želi pod hitno riješiti. Oni koji se presele u tu sobu nemaju nikakvih obaveza, ne dobijaju nikakav posao. Lukavi Japanci računaju na to da će u radniku proraditi savjest, pa će uskoro sami otići. 

Već u pretprodaji, film „Svadba“ Igora Šeregija, skupio je više 60.000 gledatelja. Realne projekcije su da će film već u prvom vikendu prikazivanja prodati 100.000 ulaznica, a, ovisno o dužini repertoarskog života, u konačnici i prebaciti 200.000 gledatelja. Brojke vrijede samo za Hrvatsku i treba im pridodati još i one regionalne, pa možda i u daljem inozemstvu gdje ima dijaspore iz bivše Jugoslavije željne filmske zabave na domaćem jeziku. Nakon dužeg vremena, imamo, dakle, hrvatski filmski hit, dijelom svakako zahvaljujući agresivnoj, „širokopojasnoj” i pogođenoj marketinškoj kampanji, a dijelom i zbog pogođenog bila publike koja je svakako željna lagane, gotovo eskapističke komedije zasnovane na sličnostima i razlikama između tipičnih i netipičnih predstavnika „susjeda i komšija”.