Za mene je bicikli i danas, veći dio godine, glavni način kretanja gradom. Velikim dijelom i zato što tramvaj od Jaruna do centra uglavnom beskrajno sporo gmiže Savskom. Iako još puno treba napraviti na unaprjeđenju gradske biciklističke infrastrukture, promjene posljednjih godina su vidljive i dobrodošle. Zbog toga su mi u halabuci o zagrebačkom prometu koja se posljednjih dana odvija u medijskom prostoru, kao da se radi o najvažnijem svjetskom pitanju, posebnu pažnju privukla dva članka, koja napadaju aktualnu vlast baš preko bicikla. Oba objavljena na Indexu. Karlo Jurak tako konstatira da su "ideje da će Zagrepčani preko noći postati Amsterdamci pale na banalnom ispitu", dok je posebno licemjeran u svojoj kvazi-brizi za radničku klasu članak Gorana Vojkovića "Fina urbana elita traži od radnika da biciklom idu na posao. To je idiotarija".
Običan dan. Petogodišnju Saru i devetogodišnju Valentinu djed Đorđe došao je ispratiti na vlak u posjetu drugom djedu. Malo dalje vlak je čekala i Goranka, a Vukašin je krenuo u posjet kćerki, pa čekajući autobus sjeo na klupu i čitao novine. Autobus su na klupi čekali i Sanja i Đuro, koji je kod doktora dogovorio operaciju kuka. I Mileva, koja se vratila sa skidanja gipsa s noge, i Nemanja, koji je upravo završio sat vožnje u autoškoli. Anđela je na stanici dočekala svog dečka Miloša, da zajedno proslave njegov dvadeset prvi rođendan, a Milica se vraćala iz škole i telefonom dogovarala s rođakom da zajedno gledaju utakmicu. Stefan je stigao u grad da potraži manji stan ili garsonijeru, a Vasko je završio posao u Razvojno istraživačkom institutu i kao svakog petka čekao vlak da se vrati kući, gdje su ga čekali supruga i dvoje djece.
Nije se postavljalo pitanje hoće li Sean Baker početi uzimati nagrade po velikim festivalima, nego kad bi se to moglo dogoditi. On se, naime, etablirao u okvirima američke neovisne („indie”) kinematografije slikajući portrete s margine s dozom topline, ali bez snishodljivosti i lažne sentimentalnosti. Slikao ih je na autorski zanimljiv, dinamičan, gotovo gerilski način miješajući naturščike koje bi sam otkrio po ulicama američkih gradova s manje poznatim i polu-profesionalnim glumcima, često se koristeći improvizacijom glede opreme (jedan je od prvih kojima je uspjelo snimiti film mobilnim telefonom) i zadržavajući potpunu autorsku kontrolu kao sam svoj scenarist, direktor fotografije i montažer. S vremenom su Bakerovi filmovi postajali manje sirovi, a više ispolirani, snimljeni s većim budžetima i širim ekipama.
ISTRAŽIVANJE POKAZALO: Mediji zarađuju na seksualnoj objektivizaciji žena
VRLO KORISNO: Alati za „maltretiranje“ političara i uhljeba
MIGUEL ROAN: „Na Balkanu se neki osjećaju boljima od drugih samo na temelju toga gdje su rođeni“
MIZOFONIJA: Osobe koje pate od ovog poremećaja nisu „samo malo osjetljivije”
Novice
O DO SAD NEOBJAVLJENOM KORNELIJU KOVAČU: „Naš zadatak je ponuditi nešto što prije niste čuli“
„Ploča sadrži glazbene teme koje je u okviru svojih sesija za Zimske olimpijske igre u Sarajevu komponirao i izveo Kornelije Kovač, a koje do danas nisu nikad objavljene. Snimane su izvorno za film naslova „Raport iz Sarajeva“ koji se bavi pripremama…
VIKTOR IVANČIĆ UZ 40 GODINA FERALA: „Kod čuvara nacionalnih interesa paranoja je prirodno stanje duha“
IZMEĐU ZAKONA I POLITIKE: Sve "tajne" zapošljavanja u javnom sektoru
REZULTATI ISTRAŽIVANJA: Politička elita u šoku!
D &K
NADISTORIJSKI PUTOKAZ: U šta gleda Antonija Čeč?
Na fotografiji koju vidite slovenački su partizani prisiljeni da gledaju svoje mrtve drugove. Prizor je dio nacističkog tanatološkog performansa u jesen 1942. godine. Zarobljenici su sprovedeni kroz Celje, na njihovim prsima su table ispisane pogrdnim…
ALMIN KAPLAN: Kuća u grlu
DOSTA JE ŠUTNJE: „Chemsex“ je pogrešan put. Leševi nam to dokazuju.
PLANET NA DLANU: Šalabahter iz svijeta #1
Lupiga TV
DANI SRĐANA ALEKSIĆA: Na repertoaru su dokumentarci o ljudskim pravima, prijave su u tijeku
„Nažalost, Srđan nam i danas treba. Klima u kojoj živimo vrlo je nestimulativna i ratni narativi su itekako prisutni. Sve je to još vrlo živo. Pitanje suočavanja s prošlošću prepušteno je civilnom društvu dok vlasti podgrijavaju tenzije među…
TRAŽI KOKICE: Novi ZFF samo što nije
ČKALJA: Ne postoji lek za smeh
NJEGOVE TRI KĆERI: Jedan od vrhunaca streaming ponude ove jeseni
Hiperlink
BORIS DEŽULOVIĆ: Glavu gore!
ALMIN KAPLAN: Kuća u grlu
ČKALJA: Ne postoji lek za smeh
NI DRVO NIJE ŠTO JE BILO: Prestaje li priroda apsorbirati ugljik?
IVAN LOVRENOVIĆ: Zavičaj
BILJEŽNICA ROBIJA K.: Nuklearski rat
NAKON TRAGEDIJE U DONJOJ JABLANICI: Da li će krivci i odgovorni ponovo biti zaštićeni?
SLAVOJ ŽIŽEK: Mučna sudbina država sa prokletstvom resursa
• Citat dana •
“Ne zamjeram kritici čak ni kada se zbog oštrine za neko vrijeme rastaje sa stvarnosću”