Za mene je bicikli i danas, veći dio godine, glavni način kretanja gradom. Velikim dijelom i zato što tramvaj od Jaruna do centra uglavnom beskrajno sporo gmiže Savskom. Iako još puno treba napraviti na unaprjeđenju gradske biciklističke infrastrukture, promjene posljednjih godina su vidljive i dobrodošle. Zbog toga su mi u halabuci o zagrebačkom prometu koja se posljednjih dana odvija u medijskom prostoru, kao da se radi o najvažnijem svjetskom pitanju, posebnu pažnju privukla dva članka, koja napadaju aktualnu vlast baš preko bicikla. Oba objavljena na Indexu. Karlo Jurak tako konstatira da su "ideje da će Zagrepčani preko noći postati Amsterdamci pale na banalnom ispitu", dok je posebno licemjeran u svojoj kvazi-brizi za radničku klasu članak Gorana Vojkovića "Fina urbana elita traži od radnika da biciklom idu na posao. To je idiotarija".
Običan dan. Petogodišnju Saru i devetogodišnju Valentinu djed Đorđe došao je ispratiti na vlak u posjetu drugom djedu. Malo dalje vlak je čekala i Goranka, a Vukašin je krenuo u posjet kćerki, pa čekajući autobus sjeo na klupu i čitao novine. Autobus su na klupi čekali i Sanja i Đuro, koji je kod doktora dogovorio operaciju kuka. I Mileva, koja se vratila sa skidanja gipsa s noge, i Nemanja, koji je upravo završio sat vožnje u autoškoli. Anđela je na stanici dočekala svog dečka Miloša, da zajedno proslave njegov dvadeset prvi rođendan, a Milica se vraćala iz škole i telefonom dogovarala s rođakom da zajedno gledaju utakmicu. Stefan je stigao u grad da potraži manji stan ili garsonijeru, a Vasko je završio posao u Razvojno istraživačkom institutu i kao svakog petka čekao vlak da se vrati kući, gdje su ga čekali supruga i dvoje djece.
Nije se postavljalo pitanje hoće li Sean Baker početi uzimati nagrade po velikim festivalima, nego kad bi se to moglo dogoditi. On se, naime, etablirao u okvirima američke neovisne („indie”) kinematografije slikajući portrete s margine s dozom topline, ali bez snishodljivosti i lažne sentimentalnosti. Slikao ih je na autorski zanimljiv, dinamičan, gotovo gerilski način miješajući naturščike koje bi sam otkrio po ulicama američkih gradova s manje poznatim i polu-profesionalnim glumcima, često se koristeći improvizacijom glede opreme (jedan je od prvih kojima je uspjelo snimiti film mobilnim telefonom) i zadržavajući potpunu autorsku kontrolu kao sam svoj scenarist, direktor fotografije i montažer. S vremenom su Bakerovi filmovi postajali manje sirovi, a više ispolirani, snimljeni s većim budžetima i širim ekipama.


• Citat dana •

“Ne zamjeram kritici čak ni kada se zbog oštrine za neko vrijeme rastaje sa stvarnosću”

Winston Churchill (1874 - 1966)

Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva
Agencija za elektroničke medije
Grad Zagreb
  • Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda
  • CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije
  • Forumlogo
  • Kulturpunkt logo small
  • Logooriginalcrol
  • Val
  • Adamic
  • Logotris
  • Mazlogo
  • Novosti
  • Radio 808 logo
  • Rstudent 139
  • Avlogo
  • Slobfil 139 0