Teško je govoriti o metaforama kad su igri žive mrtve glave, ali ono što se dogodilo u Jablanici, na sjeveru Hercegovine, u najvećoj mjeri je upravo to. Poslije ovoga, vjerujte na riječ, neće biti ništa drugačije. U noći nakon koje sam se trebao javiti u HRT-ov jutarnji program počele su stizati vijesti o solidarnosti, sa svih strana su se javljali prijatelji, poznanici i sasvim nepoznati ljudi da se raspitaju za pravu adresu na koju će uplatiti svoje novce. Kolege novinari su krenuli na lice mjesta, ljudi iz Gorske službe spasavanja i Civilne zaštite su bili tamo, dobio sam sve kontakte načelnika i štabova, ali sve je djelovalo kao crna rupa. I bilo nevažno naspram činjenice da je tamo negdje neka velika voda otrgnula dijete iz majčina zagrljaja i odnijela s kamenjem niz korito. Tu više ništa ne pomaže.
Zavičaj ne možeš promijeniti, kao što se ne može promijeniti rodni jezik, kao što ne možeš promijeniti majku. Od zavičaja možeš se otkinuti, htjeti ga zaboraviti, možeš ga i prezreti, čak i odreći ga se. Može ti ga rat, grubo nasilje, načiniti izgubljenim, neprijateljem čak; puna je današnja Bosna, pun je današnji svijet takvih zavičaja. Samo ga promijeniti ne možeš. Ne može se nekažnjeno bježati od svojega prvog habitata. Kazna: prebivanje u nestvarnosti. Nema teže. U dobru i u zlu, sa svim svojim miljem i sa svim svojim užasima, zavičaj ostaje ucijepljen u meni kao moja prva slika svijeta, i moja prva slika sebe u svijetu. U priči „Smrt u Sinanovoj tekiji“, jednome od Andrićevih pripovjedačkih remek-djela, derviš Alidede vraća se u Sarajevo iz Carigrada, u kojemu je proveo vas vijek.
Neki film, ne bez razloga, definiraju kao spektakl od kojeg ne želimo odvojiti pogled, ali u filmskoj umjetnosti postoji i druga dimenzija koju je jedan doajen američke filmske kritike sročio kao „stroj koji generira empatiju”. Mehanizam toga je što se mi s filmskim likovima, fiktivnim, fikcionaliziranim ili posve stvarnim, kao i s njihovim situacijama, pozicijama i sudbinama, identificiramo, ponekad dubinski. To filmsku umjetnost definira kao sinkretičku: spektakl u njemu je vizualnog i auditivnog karaktera, dok narativna komponenta izvire iz književnosti i drame/teatra. „Njegove tri kćeri“ („His Three Daughters“) Azazela Jacobsa je vrlo dobar primjer više za drugu nego za prvu definiciju, budući da njegova audio-vizualna komponenta ne cilja na jake senzacije i spektakl, ali to ne znači da je ona zanemarena.
Novice
GRAD DANAS: Od socijalističke izgradnje do kapitalističkog urbicida
U odnosu na socijalistički period moderna izgradnja jednog grada danas nema nikakve veze sa potrebama stanovnika. Nema jedinstva između građana, društveno-političkih tijela i struke. Struku se i ne sluša, a provjera kvaliteta izgradnje, lokacije,…
MELANKOLIJA I KUHANJE IVICE PRTENJAČE: Dva kuhana jaja u džepovima kućnog ogrtača
BRISANJE POVIJESTI: Kako je miniranog Augustinčićevog „Ranjenika“ zamijenila časna sestra Bogoljuba Jazvo
AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Pet pjesama Roberte Nikšić
D &K
BILJEŽNICA ROBIJA K.: Nuklearski rat
Mi obitelj smo kod mog dida na Šolti sidili u kužini za obidom. Prvo smo izili juvu sa njokima od griza. Onda je mama iznila na stol lešo govedinu i šalšu od pomidori. Mi smo navalili na njupanciju. Onda je odiza brda iz vatrogasnog doma tuta forca…
IZLOŽBA VRIJEDNA PAŽNJE: Unutarnja sloboda (umjetnika). Suvremena umjetnost iz Zbirke Smiljanić
ISKUSTVO BICIKLIRANJA U ZAGREBU: Vožnja po pločnicima kao metoda preživljavanja
REPORTAŽA: Boško Buha - Heroj bez naroda
Lupiga TV
SJEĆANJE: Od ljepote do užasa
„Sjećanje“ („Memory“) naslov je naizgled običnog, ali zanatski solidnog, na kraju i vrlo lijepog filma koji je nakon premijere na Mostri jesenas prikazan na ljubljanskom LIFFE-u, zimus i na beogradskom FEST-u. U Hrvatskoj nije selektiran za festivalske…
ARCTIC: Madsa Mikkelsena je zanimljivo gledati čak i ako ne progovori nijednu reč
THE SUBSTANCE: Pred nama je najosebujniji film godine
LOV: Maestralni Mads Mikkelsen u filmu koji dugo ne izlazi iz glave
Hiperlink
IVAN LOVRENOVIĆ: Zavičaj
BILJEŽNICA ROBIJA K.: Nuklearski rat
NAKON TRAGEDIJE U DONJOJ JABLANICI: Da li će krivci i odgovorni ponovo biti zaštićeni?
SLAVOJ ŽIŽEK: Mučna sudbina država sa prokletstvom resursa
BALKANSKO BEZAKONJE: Organizirana krađa naših prirodnih bogatstava
LIGA NEOLIBERALA: Međunarodni ekonomski sistem u svetu nacionalizama
NATO BOMBARDIRANJE: "S predsjednikom Srbije sastao sam se kod zubara, a onda je trebalo napasti Kosovo"
ILUSTRACIJA ZA WIKIPEDIJU: Slika ulaznih vrata sa resama, najtačnija je slika ljeta
• Citat dana •
“Učeni glupan gluplji je od glupana neznalice”