Nacionalističko ludilo koje se rasplamsalo ovog ljeta velikim dijelom ide upravo na dušu Crkve koja je desetljećima pod krinkom domoljublja njegovala nacionalizam i njime trovala mlade ljude. To što današnji katolici i Hrvati uzvikuju pozdrav Za dom spremni i nose simbole i obilježja zločinačkog ustaškog režima, nije tek partijanersko ludovanje ili pobuna protiv zakonskih zabrana, ako je i uopće to, nego je posljedica dugogodišnje političke indoktrinacije u kojoj je sudjelovala i Crkva. Da se o davnoj i bližoj prošlosti mladim ljudima govorila istina, u sklopu vjeronauka i općenito pastoralnog rada s vjernicima, broj militantnih i isključivih katolika bio bi zasigurno manji što bi u većinskoj katoličkoj zemlji utjecalo i na društveno i političko stanje. No, to se nije dogodilo, i ne događa se ni danas. Katolička crkva se grozničavo drži uz naciju i nacionalne svetinje u strahu da ne izgubi društveni monopol.

Grad nas zadivljuje, svaki kutak u koji zavirimo je šarmantan na svoj način. U šetnji Toni odlučuje isprobati domaću ponudu prženih skakavaca i larvi, na što se meni okreće želudac. Onda primijetim nekog lokalnog klinca koji s istim gađenjem gleda pržene škorpione pa zaključim da ni Kinezi to baš ne jedu pod normalno. Pri lutanju stižemo i do nekog parkirališta na kraju slijepe ulice. Dok tražim postoji li neki tajni izlaz primjećujem kako su svi auti luksuzni. Ne kužim se u automobile, pogotovo u kineske brendove, no za Tesle i Audije znam da nisu jeftini. Pretpostavljam da vozni park između ostalog izgleda ovako dobro jer su svi auti električni, znači da su svi relativno novi. Inače, smještaj, prijevoz i hrana su jeftini u Kini, a ulaznice za znamenitosti su nešto skuplje. Ručamo za par eura, no ulaznice za nacionalni park smo platili oko 300.

Režiser ne gubi vreme, već nam odmah, posle samo nekoliko minuta, daje napet i zanimljiv film kome čak ni njegovo trajanje od 127 minuta neće biti nikakva mana. Kada film krene, vidimo čoveka u automobilu, a on se ispostavlja kao posvećeni muž i otac koji će se uskoro naći u veoma teškoj situaciji. On je i glavni lik ove priče, potpuno običan čovek, Lee Jung-soo, koji se vozi kući svojim automobilom i ima mnogo razloga za sreću. Naime, vraća se sa rođendanskom tortom za svoju ćerku. Dok putem ulazi u tunel, dešava se neverovatna stvar: tunel se urušava. Nekoliko minuta kasnije, Lee Jung-soo shvata da je potpuno zarobljen – zatrpan je i nalazi se u ozbiljnoj situaciji. Napolju, udarna vest o urušavanju tunela izaziva totalnu medijsku pomamu, i odmah se organizuje tim za hitne intervencije da ga spase, ali će se to ispostaviti kao vrlo teško ostvariv cilj.