"Antirodni pokret u tom smislu predstavlja jedan od novih oblika krajnje desnice, u kojem fokus više nije na etničkim razlikama ili granicama, već na kulturnim pitanjima zajedničkim svim društvima: rodu, obitelji i seksualnosti. Taj se proces u postkomunističkoj Europi dodatno učvršćuje kroz ponovni ulazak religije u javnu sferu. Crkva, koja je tijekom komunizma bila marginalizirana, kroz antirodnu mobilizaciju ponovno postaje politički akter i moralni autoritet. Jedan od ključnih nalaza mog istraživanja jest da su krajnje desne stranke i Crkva međusobno zamjenjivi saveznici antirodnog pokreta. Dovoljno je da postoji jedan moćan saveznik, politički ili religijski, da bi se mobilizacija pokrenula", objašnjava u razgovoru za Lupigu Maja Gergorić, na Katedri za socijalnu politiku zagrebačkog Pravnog fakulteta.

INTERVJU-SINIŠA MALEŠEVIĆ: „HDZ i desna oporba se igraju s vatrom, nasljeđe NDH može im eksplodirati u lice“

VRIJEME ČUDOVIŠTA: Rođenje fašizma iz duha biznisa

JEDNA BITKA ZA DRUGOM: Ovo je definitivno jedan od filmova godine
