Trećina Čeha smatra nekadašnji rigidni komunistički sistem boljim od sadašnjeg demokratskog. Dvije trećine razočarano je razvojem događaja nakon studenog 1989. godine. Nije se ispunilo ono što su očekivali, pokazuje istraživanje pod nazivom „35 godina demokracije“. Globalni trend je nemilosrdan, na scenu iskaču trgovci razočarenjem, strahom i gnjevom nezadovoljnih. I zemlja koja je u tzv. postkomunističkom svijetu najviše obećavala, smatrala se najliberalnijom i najnaprednijom u mnogim poljima, sve je desnija i konzervativnija. Trideset pet godina od Baršunaste revolucije i njezinog simbola Vaclava Havela, nekadašnji njegovi suborci i suradnici se, doduše, i dalje kunu u demokraciju, a podržavaju Donalda Trumpa. Što je ostalo od revolucionarnog duha iz 1989. godine i društva kakvog je sanjao Havel? On je nekad bio zaslužan što je cijeli svijet s poštovanjem govorio o maloj srednjoeuropskoj zemlji.

Tvoji liječnici nemoćno šire ruke i shvatiš da ćeš morati sam. Okrenuti nebo i zemlju. No, tek tada, kada zagrebeš u taj dobro uhodani sustav javne nabave u kojem se sve točno zna, preko koga sve ide i kako, pokušaš naći druge riječi, ali ne ide. Samo bešćutnost je ta riječ. Bešćutnost koju nije briga što djeca umiru ili se ruše svaki dan od epileptičkih napada. Ako vi znate drugu riječ javite mi. Ja nažalost ne znam. Kada shvatiš kako ide igra ostaneš šokiran. I koliko je to sve uhodano, u kako su pošteni liječnici nemoćni pred tim monstrumima. Pošteni, časni, odgovorni i plemeniti. Moji doktori koji su mi objasnili da za taj konkretni aparat moram zaobići taj monstruozni sustav. Sustav u kojem glavni i oni koji potpisuju imaju „zub“. Isprva ne shvaćaš, a onda kada shvatiš prođe te jeza. Ti glavni i odgovorni, ti koji potpisuju, doslovno se igraju ljudskim životima, jer nisu to ni bageri ni miješalice za beton.

Kratkotrajni poremećaj u elektromagnetskom polju prouzročit će u Oslu jednog neobično vrućeg dana glitch u funkcioniranju aparata i ljudi, pa prvi na tren zatrokiraju, a druge načas kolektivno uhvati jaka glavobolja. Iskliznuće iz rutine dovest će do bizarnih posljedica: jedan dječak, jedna starica i jedna mlađa žena dižu se doslovno iz mrtvih. Takvim okolnostima pogođene su tri ožalošćene kuće: jednoroditeljska obitelj u kojoj je umrlog dječaka podizala majka uz podršku svog oca, dobrostojeća intelektualka starije dobi koja je ostala bez životne partnerice i jedna konvencionalno ustrojena, sretna familija s dvoje djece gdje majka nakon saobraćajne nesreće pretrpi moždanu smrt. Samo u zadnjoj priči dobivamo kakvu takvu kontekstualizaciju zbivanja pa i uzrok 'smrti', dok jedino u drugoj pokojnicu vidimo prije i poslije, odnosno uređenu za pokop i kasnije, kao „povratnicu“ 's one strane'.