VLAŽNI AMERIČKI SAN HRVATSKE PREDSJEDNICE: Što nam još nedostaje da budemo najprosperitetnija zemlja na svijetu
"Hrvatska će biti među najprosperitetnijim zemljama u EU i na svijetu!" - to je u zadnjih nekoliko dana valjda najcitiranija izjava Kolinde Grabar Kitarović, koju je ova izrekla nakon što je DIP objavio izborne rezultate. Ugledni analitičari i kolumnisti odmah su se, dakako, krenuli sprdati s rečenicom, ističući kako se čak i za hrvatske političke prilike radi o pretjeranom mazanju očiju ovog napaćenog naroda. Međutim, mi smo ovaj aksiom shvatili dosta ozbiljnije od naših kolega, analizirajući realne mogućnosti ostvarenja Kolindinog plana.
Sasvim je, naime, jasno da Kolinda u Hrvatskoj sanja američki san, u onoj mjeri u kojoj izbornik Niko Kovač u vlažnim snovima često zamišlja da je na čelu njemačke nogometne reprezentacije. Da je tome doista tako, može se zaključiti na temelju više parametara: predsjednica je provela dio života i karijere u SAD-u, s neskrivenim divljenjem promatra tamošnje društveno-ekonomsko-političko uređenje, amerikanizirala je, po vlastitom priznanju, svoju predsjedničku kampanju, a i njezin program obiluje sintagmama koje su nastale u marketinškim uredima američke vlade (primjer je njezin prijedlog o uvođenju sustava domovinske sigurnosti).
Predsjednica s neskrivenim divljenjem promatra društveno-ekonomsko-političko uređenje SAD-a (FOTO: Helene C. Stikkel)
Ali, kako dostignuti - čak i prestignuti! - razinu prosperiteta SAD-a, kojem Kolinda toliko stremi? Koje promjene je potrebno poduzeti? Što učiniti kako bi se sustigla najveća ekonomska i vojna sila u povijesti svijeta?
REPOVI PROŠLOSTI PREDSJEDNIČKE KANDIDATKINJE: Kolinda je moju trudnu suprugu ucjenjivala otkazom!
ŠUTNJOM DO POBJEDE: Kandidatkinja koja nema previše toga za reći
Ovo su ključni koraci: potrebno je otvoriti zatvor za teroriste i neprijatelje države, rasturiti sindikalni pokret, uvesti predatorski kapitalizam preko sporazuma o slobodnoj trgovini, imati dvostranački sustav lišen političkih uvjerenja, koji uz pomoć marketinške industrije s obje strane pola upražnjava ideologiju tržišnog fundamentalizma, implementirati školske programe koji od djece stvaraju pasionirane konkurente i patriotski nabrijane troglodite u ministrantskoj odori, pacificirati ostatak stanovništva posredstvom retardiranih televizijskih programa i mainstream štampe koja kombinira krunice s cicama (tzv. žurnalizam krunice), prepustiti vlasništvo nad medijima nekolicini pojedinaca, zamijeniti novinare Goebbelsima iz marketinške industrije i u novinama spominjati imena nekolicine ljudi koji doista vladaju ovom državom u onoj mjeri u kojoj muslimani publiciraju slike proroka Muhameda, bušiti rupe u Majčici Zemlji (dvije muhe jednim udarcem: bit ćemo energetski neovisni, a i nacionalisti će, zahvaljujući rupama, konačno moći fizički konzumirati ljubav prema Domovini!), spašavati bankare novcima poreznih obveznika, provoditi politike koje su u interesu onih jedan posto i uvoditi mjere štednje preko leđa ostatka stanovništva, slati vojnike u zemlje takozvanog „Trećeg svijeta“ da tamo na civilima treniraju zasade liberalne demokracije, masovno špijunirati vlastite građane i držati ih na nišanu bespilotnih letjelica, prakticirati onu vrstu potpune slobode govora u kojoj neće biti dopustivo slobodno govoriti o nastanku države, braniteljima i pedofilima u svilenim haljama, smanjivati državu i provoditi svekoliku privatizaciju školstva i zajedničkih resursa, izdavati dozvole bogatima da stvaraju ekskluzivne resorte ograđene dvometarskim žicama nauštrb zajedničkih prostora, ne zato da bi bili zaštićeni od intruzije iz vanjskog svijeta, nego da kroz žicu gledaju unutarnji safari nastanjen s četiri milijuna životinja na dnu hranidbenog lanca, nagrađivati bezbojne akademike i intelektualce centrističkog usmjerenja koji pitbullovskom odlučnošću štite status quo, a marginalizirati i izgoniti poštenu inteligenciju koja se usudi prčkati po nacionalnim svetinjama i zaziva radikalne društvene promjene, oblikovati profesionalni sport kroz kult muškosti, šovinizma i nacionalne borbene gotovosti, a potpuno zanemarivati amatersku rekreaciju, provoditi politiku koja će poduzimati sve da se naši ratni zločinci ne sankcioniranju i u isto vrijeme naglašavati tuđe, uspostaviti rasističku kulturnu hegemoniju koja na afričke i bliskoistočne narode gleda kao na niže vrijedna bića, donositi zakone koji će nominalno povećavati prava seksualnih manjina, ali u isto vrijeme izdašno financirati institucije koje otvoreno propovijedaju da je seksualnim manjinama mjesto u logorima, površinski njegovati toleranciju prema Drugima i Drugačijima, a ignorirati mržnju koja kulja u loncu svakog ručka prosječne obitelji u ovoj državi, stvarati od političkih izbora sadržajno ispražnjeni marketinški spektakl za zabavljanje dokone rulje, uspostaviti vladavinu korumpirane političke elite koja pobožno služi krupnom kapitalu, a građane drži u stavu mirno, bacajući pred njih koske u vidu vjere, nacije, države i drugih sedativa koji odgađaju prizor vila i baklji ispred njihovih savršeno potkresanih travnjaka i željeznih ograda....
Nije potrebno puno da dostignemo najveću vojnu silu svih vremena (FOTO: devianart.com)
Čekaj malo! Pa mi ćemo, uz dodatni trud, za godinu-dvije u potpunosti zadovoljiti sve navedene kriterije! Doduše, da bismo bili najprosperitetnija država na svijetu, potrebno je još od Hrvatske napraviti najveću vojnu i ekonomsku silu u povijesti, kupiti nekoliko bespilotnih ubojica i od Golog Otoka napraviti Guantanamo Bay.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: erepublik.com
VINCE327@ itako dalje, ne znam podatke koliko ljudi emigrira u SAD, ali znam da su dvije vrste emigranata. Oni koji odlaze iz susjednog Meksika ili velikog dijela Lat.Amerike (Mexico daleko od Boga jer je blizu SAD-a), dakle obični ljudi koje je natjerala nevolja, i mladi znanstvenici, stručnjaci iz cijelog Svijeta koje Amerika poziva. Dovoljno je pogledati bilo koji dokumentarac o znanosti, pa se vidi koliko ima stranaca u znanstvenom vrhu SAD-a. Npr.u
medicinskom vrhu su naročito prisutni Indijci, pa me zanima sljedeće: ako su indijski
univerziteti tako loši, kako se to američke ustanove otimaju za njih?
Dalje, imam prijateljicu koja živi u SAD-u već desetljećima. Sada ima mirovinu 700 dolara, onda joj 100 odbiju za zdravstveno, pa još dobije 270 dolara bonova za kupovinu hrane za siromašne. Hm, nije joj se ostvario američki san. A to sa nekretninama. Čitao sam da preko 70% Amerikanaca živi u obiteljskim kućama, ali preko 85% u gradovima. Čudno jer to znači da su gradovi mahom od manjih kuća. I jesu, dovoljno je pogledati na satelitskim snimkaka američke gradove. Najveći broj tih gradova sliče na golema drvena sela, pa čak i oni veliki gradovi kao Los Angeles. Tko ne vjeruje neka pogleda.
Emigracija ništa ne znači. Iako nekima to zvuči užasno, ali i Rusija privlači imigrante. Tako smo otkrili da u Rusiji radi tri milijuna ljudi iz Ukrajine, a pritisak emigranata iz nekadašnje sovjetske srednje Azije, ali i šireg okruženja da dolaze raditi u Rusiju je velik. I Rusija bi bila preplavljena mnogi strancima kada to ne bi regulirala. Samo Moskva ima 1.8 milijuna privremenih stanovnika, od kojih su mnogi stranci.