VLAŽNI AMERIČKI SAN HRVATSKE PREDSJEDNICE: Što nam još nedostaje da budemo najprosperitetnija zemlja na svijetu
"Hrvatska će biti među najprosperitetnijim zemljama u EU i na svijetu!" - to je u zadnjih nekoliko dana valjda najcitiranija izjava Kolinde Grabar Kitarović, koju je ova izrekla nakon što je DIP objavio izborne rezultate. Ugledni analitičari i kolumnisti odmah su se, dakako, krenuli sprdati s rečenicom, ističući kako se čak i za hrvatske političke prilike radi o pretjeranom mazanju očiju ovog napaćenog naroda. Međutim, mi smo ovaj aksiom shvatili dosta ozbiljnije od naših kolega, analizirajući realne mogućnosti ostvarenja Kolindinog plana.
Sasvim je, naime, jasno da Kolinda u Hrvatskoj sanja američki san, u onoj mjeri u kojoj izbornik Niko Kovač u vlažnim snovima često zamišlja da je na čelu njemačke nogometne reprezentacije. Da je tome doista tako, može se zaključiti na temelju više parametara: predsjednica je provela dio života i karijere u SAD-u, s neskrivenim divljenjem promatra tamošnje društveno-ekonomsko-političko uređenje, amerikanizirala je, po vlastitom priznanju, svoju predsjedničku kampanju, a i njezin program obiluje sintagmama koje su nastale u marketinškim uredima američke vlade (primjer je njezin prijedlog o uvođenju sustava domovinske sigurnosti).
Predsjednica s neskrivenim divljenjem promatra društveno-ekonomsko-političko uređenje SAD-a (FOTO: Helene C. Stikkel)
Ali, kako dostignuti - čak i prestignuti! - razinu prosperiteta SAD-a, kojem Kolinda toliko stremi? Koje promjene je potrebno poduzeti? Što učiniti kako bi se sustigla najveća ekonomska i vojna sila u povijesti svijeta?
REPOVI PROŠLOSTI PREDSJEDNIČKE KANDIDATKINJE: Kolinda je moju trudnu suprugu ucjenjivala otkazom!
ŠUTNJOM DO POBJEDE: Kandidatkinja koja nema previše toga za reći
Ovo su ključni koraci: potrebno je otvoriti zatvor za teroriste i neprijatelje države, rasturiti sindikalni pokret, uvesti predatorski kapitalizam preko sporazuma o slobodnoj trgovini, imati dvostranački sustav lišen političkih uvjerenja, koji uz pomoć marketinške industrije s obje strane pola upražnjava ideologiju tržišnog fundamentalizma, implementirati školske programe koji od djece stvaraju pasionirane konkurente i patriotski nabrijane troglodite u ministrantskoj odori, pacificirati ostatak stanovništva posredstvom retardiranih televizijskih programa i mainstream štampe koja kombinira krunice s cicama (tzv. žurnalizam krunice), prepustiti vlasništvo nad medijima nekolicini pojedinaca, zamijeniti novinare Goebbelsima iz marketinške industrije i u novinama spominjati imena nekolicine ljudi koji doista vladaju ovom državom u onoj mjeri u kojoj muslimani publiciraju slike proroka Muhameda, bušiti rupe u Majčici Zemlji (dvije muhe jednim udarcem: bit ćemo energetski neovisni, a i nacionalisti će, zahvaljujući rupama, konačno moći fizički konzumirati ljubav prema Domovini!), spašavati bankare novcima poreznih obveznika, provoditi politike koje su u interesu onih jedan posto i uvoditi mjere štednje preko leđa ostatka stanovništva, slati vojnike u zemlje takozvanog „Trećeg svijeta“ da tamo na civilima treniraju zasade liberalne demokracije, masovno špijunirati vlastite građane i držati ih na nišanu bespilotnih letjelica, prakticirati onu vrstu potpune slobode govora u kojoj neće biti dopustivo slobodno govoriti o nastanku države, braniteljima i pedofilima u svilenim haljama, smanjivati državu i provoditi svekoliku privatizaciju školstva i zajedničkih resursa, izdavati dozvole bogatima da stvaraju ekskluzivne resorte ograđene dvometarskim žicama nauštrb zajedničkih prostora, ne zato da bi bili zaštićeni od intruzije iz vanjskog svijeta, nego da kroz žicu gledaju unutarnji safari nastanjen s četiri milijuna životinja na dnu hranidbenog lanca, nagrađivati bezbojne akademike i intelektualce centrističkog usmjerenja koji pitbullovskom odlučnošću štite status quo, a marginalizirati i izgoniti poštenu inteligenciju koja se usudi prčkati po nacionalnim svetinjama i zaziva radikalne društvene promjene, oblikovati profesionalni sport kroz kult muškosti, šovinizma i nacionalne borbene gotovosti, a potpuno zanemarivati amatersku rekreaciju, provoditi politiku koja će poduzimati sve da se naši ratni zločinci ne sankcioniranju i u isto vrijeme naglašavati tuđe, uspostaviti rasističku kulturnu hegemoniju koja na afričke i bliskoistočne narode gleda kao na niže vrijedna bića, donositi zakone koji će nominalno povećavati prava seksualnih manjina, ali u isto vrijeme izdašno financirati institucije koje otvoreno propovijedaju da je seksualnim manjinama mjesto u logorima, površinski njegovati toleranciju prema Drugima i Drugačijima, a ignorirati mržnju koja kulja u loncu svakog ručka prosječne obitelji u ovoj državi, stvarati od političkih izbora sadržajno ispražnjeni marketinški spektakl za zabavljanje dokone rulje, uspostaviti vladavinu korumpirane političke elite koja pobožno služi krupnom kapitalu, a građane drži u stavu mirno, bacajući pred njih koske u vidu vjere, nacije, države i drugih sedativa koji odgađaju prizor vila i baklji ispred njihovih savršeno potkresanih travnjaka i željeznih ograda....
Nije potrebno puno da dostignemo najveću vojnu silu svih vremena (FOTO: devianart.com)
Čekaj malo! Pa mi ćemo, uz dodatni trud, za godinu-dvije u potpunosti zadovoljiti sve navedene kriterije! Doduše, da bismo bili najprosperitetnija država na svijetu, potrebno je još od Hrvatske napraviti najveću vojnu i ekonomsku silu u povijesti, kupiti nekoliko bespilotnih ubojica i od Golog Otoka napraviti Guantanamo Bay.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: erepublik.com
@Zlatan Prijatelju ja bih radije živio u drvenoj kućici od 100 kvadrata sa malim dvorištem i prilazom nego u neboderu u socijalističkom stanu od 50 kvadrata sa zidovima od papira tako da noću čujem susjede dok se seksaju kat iznad ili starca u stanu do mene kako kašlje i hrče ko konj cijelu noć (fala kurcu završio sam studij pa nemoram više živjet u tom stanu). Što se tiče napuštenih gradova po SAD-u, Detroit nije prvi niti zadnji što je propao, SAD je pun gradova duhova, samo se puno o tome priča jer je velik ali kao što reče vince327 ljudi su se jednostavno odselili ća, tamo gdje ima posla jer za razliku od nas Amerikanci su kao ljudi jako fleksibilni i ne vežu se za jedno mjesto tako jako kao mi te im nije nikakav problem odselit se i na drugi kraj zemlje radi posla i moram opet ponovit da je u SAD-u relativno lako nać zaposlenje. Te priče o tome kako Amerikanci nemaju zdravstveno i penzije su glupost. Imaju zdravstveno i penzije ali oni se uplaćuju u privatna zdravstvena osiguranja i privatne mirovinske fondove i to ne iznosi neznam koliko para, svaki zaposleni Amerikanac si može priušit solidno zdravstveno i penziju, za totalnu sirotinju imaju Obamacare. Operacije od 100 000 € pa naviše neće da plati niti jedno zdravstveno u svijetu što imamo prilike svjedočit svako toliko kod nas kad se skupljaju pare na humanitarnim akcijama. Ni Švicarci nemaju državno zdravstvo niti mirovine pa nitko tko ne smatra nekim velikim manjkom.