"Dajte mi još "Pobjede Hrvatske". Treba mi takva "Pobjeda Hrvatske" koja s nestankom Srba nije u koliziji. Neka mi takvu "Pobjedu Hrvatske" servira predsjednik države u direktnome prijenosu." Tako u svojoj novoj kolumni za tjednik Novosti vapi Viktor Ivančić, zloglasni novinar - anarhist, koji sve do recentnog povijesnog događaja - mislimo, dakako, na "oslobođenje" i "pobjedu" - nije želio ući u hrvatski tor. Evo ga, promijenio je Ivančić ploču, sad kumi i moli: "Dajte mi još Gotovine, dajte mi još Markača, nije mi dovoljno protokolarne melodrame, želim poglavara Katoličke crkve koji generale ljubi u dupe!".

 

Dajte mi još Gotovine i Markača. Još mi Gotovine i Markača dajte. Malu ste porciju heroja pripremili za moju kroničnu nezasitnost. Iznesite još jestiva na trpezu. Hoću još slavlja i domoljubnog napoja.

Dajte mi Gotovinu i Markača intravenozno. Utrljajte mi ih u kožu kao kremu. Dajte mi ih u tabletama i kapsulama. Prepišite mi recept da mogu uzimati Gotovinu i Markača prije i poslije svakog izdisaja. Uštrcajte mi ih direktno u mozak. Lobotomirajte me s Gotovinom i Markačem.

Dajte mi još Hrvatske televizije. Počastite me s još voditelja umotanih u zastave. Žudim za još više rotima i farkaša u pozama tronutih mumija. Umotajte u zastave i kamermane. Također i montažere, producente, čistačice.

O dragim gledateljima da ne govorimo. Među njima mi osigurajte mjesto s dobrim pogledom i prostorom za kvalitetan urlik. Smjestite me u publiku bandažiranu trobojnim luđačkim košuljama.

"Pobjede Hrvatske" mi dajte u znatnijim količinama. Sposoban sam zaprimiti još više kockastoga bofla. Moje su uši spremne za još glasnije budnice. Himne mi dajte. Hoću da me decibeli rasprše u masu. Umno me zaostanite. Multimedijalno me idiotizirajte. Isperite mi mozak interdisciplinarno.

Želim da kupujem novine, a dobijem poster generala na kojemu piše "Jutarnji list". Želim kupovati poster generala na kojem piše "Jutarnji list" ne samo subotom i nedjeljom, nego i ostalim danima u tjednu. Želim biti plakatno informiran. Dajte mi uz novine još naljepnica sa stisnutom šakom i parolom "Proud to be Croat". Žigom me pogodnim ukrasite. Za stado me priredite. Obložite me od glave do pete samoljepivim novinarstvom.

Hrvatske televizije mi dajte najviše. Nabrijte me uz pomoć digitalne tehnologije. Ospite po meni plotune iz katodnih cijevi. Priskrbite mi oštre očnjake i tupe togonale. Hoću još bijesnih šola i hodaka koji trgaju meso sa Zorana Pusića. Hoću još škovrlja koji ujedaju Milorada Pupovca. Kolorirajte mi pogled na svijet njihovim krvavim njuškama.

Izdajnika mi privedite u odgovarajućem broju. Izrode postrojite na naslovnice s povezima preko očiju. Kiptim od želje da trijumf uveličam zasluženom odmazdom. Želim gledati nevladinu scenu kako gori poput spaljenih sela u Krajini.

Zasipajte me "Pobjedom Hrvatske" od ranoga jutra. Radio stanicama, crkvenim zvonima, brodskim sirenama. Izbijte mi "Pobjedom Hrvatske" dah iz pluća, da ne moram izgovarati kako slavimo nestanak Srba.

Treba mi takva "Pobjeda Hrvatske" koja s nestankom Srba nije u koliziji. Neka mi takvu "Pobjedu Hrvatske" servira predsjednik države u direktnome prijenosu. Neka mi se podastre "Pobjeda Hrvatske" iz pera Davora Butkovića.

Dajte mi istog Davora Butkovića koji je prije sedam godina pisao da je general Gotovina "naprosto kriminalac". Hoću da se Davor Butković rotira u mojoj glavi kao podivljali ringišpil. Hoću da mi rotirajući Davor Butković služi za mentalnu ventilaciju.

Dajte mi još premijera koji dočekuje Gotovinu i Markača na crvenome sagu kao klimoglavi paž. Ponavljajte mi u nedogled kadrove njegove državničke poniznosti. Dajte mi premijera koji će u jednoj od repriza možda i kleknuti.  Ministra obrane koji se topi od ushita dok od njega ne ostane lokvica čiste sreće. Ministra branitelja koji najdraže ratne drugove zasipa ordenima kao konfetama. Kompletan parlament koji salutira u svojstvu počasne straže. Misno slavlje na Pantovčaku gdje se obavlja službena beatifikacija. Aureole i šampanjac što ih dijeli vrhovni zapovjednik osobno.

Nije mi dovoljno protokolarne melodrame. Hoću još podržavljenja. Želim predsjednika države koji generale ljubi u dupe. Želim predsjednika Sabora koji generale ljubi u dupe. Želim poglavara Katoličke crkve koji generale ljubi u dupe. Želim vitezove s pozadinskom potporom.

 Treba mi još više kurtoaznog spominjanja žrtava "Oluje". Suočite me s još nepoznatih počinitelja. S nehotičnim pogreškama i sporadičnim incidentima koji ne mogu ukaljati veličanstvenu ratnu pobjedu.

Uzdignite moju ignoranciju u svečanu civilizacijsku gestu. Uz pomoć pravosudne nemoći dohranite moju bešćutnost. Preusmjerite moju savjest u odlučno slijeganje ramenima.
Uvucite me još snažnije u udruženi pothvat negiranja udruženog zločinačkog pothvata. Ispunite moje poricanje ponosom i slavom. Uvjerite me dodatno da su ubojstva i paleži djelo svih nas, odnosno djelo Kolektivnog Nikog, pošto mi ne ubijamo i ne palimo.

Poopćite me jednodimenzionalno. Preparirajte me etnonacionalno. Karajte me karirano. Vapim za tim da moje ja poništite u našemu mi. Neću da me moje ja sputava u masovnome razvoju. Podvrgnite me djelovanju medijskog stroja za učinkovitu depersonalizaciju.

Utjerajte mi voljenu Hrvatsku u kosti. Ugurajte mi voljenu Hrvatsku u sve raspoložive šupljine. Uz pomoć voljene Hrvatske istisnite iz mene ostale sadržaje. Neka budem toliko ispunjen voljenom Hrvatskom da u meni ne ostane ništa ljudsko.

Dajte mi Thompsonov "za dom spremni" u udarnom večernjem terminu. Na splitskim Prokurativama mi ga dajte. Na Jelačić-placu ga raspalite. Opslužite me s još fašističke rutine. Uvedite me u pivnicu na otvorenom da se ostvarim kroz bakljadu i zakletve. Vratite me u Muenchen iz trideset i treće.

Dajte mi još domovinskog rata. Želim da domovinski rat zaokupi svaku minutu moga života u miru. Želim zauvijek oslobađati Hrvatsku koja je zauvijek oslobođena. Želim držati mir na nišanu.
Želim bistu Theodora Merona u Selcima na Braču, odmah uz Genschera i Ivana Pavla. Želim Ulicu Advokata Mišetića, da se siječe s Budakovom. Želim spomen kadu ispunjenu suzama Ingrid Antičević, na križanju Ilice i Kamilice. Baštinom me kamenujte. Mramorno me otupite.

Podignite spomenik Gotovini i Markaču u mome dnevnom boravku. Podignite spomenik Gotovini i Markaču u svačijem dnevnom boravku. Pometite pod moj tepih sedamsto ubijenih staraca. Dvadeset tisuća spaljenih kuća, dvjesto tisuća prognanih, to također pometite. Moj je tepih dovoljno prostran da pod njega stane deponij nacionalne slave. Učinite me gordim čuvarom sage pod sagom.

Viktor Ivančić

Lupiga.Com via www.novossti.com