„Zašto nismo Srbi? Zašto, zašto, zašto je to tako? Zašto šutimo poput Židova ispred krematorija u Aušvicu?”, u još jednom standardno provokativnom tekstu na svome blogu pita se Vedrana Rudan. Do postavljanja ovih pitanja došlo je nakon što je Rudan gledala emisiju na Radio televiziji Srbije kakvu, tvrdi, Hrvati nikada neće gledati na Hrvatskoj radio televiziji. Usput je čak uspjela pronaći pozitivnu osobinu Emira Kusturice, a je li u pravu kada nam postavlja pitanje iz prve rečenice ovog uvoda, zaključite sami klikom na

Trenutno je u Srbiji veeeeelikaaaa frka. Gledala sam na Tijanićevoj teve emisiju o “niklovanju Srbije.” Priča je jednostavna.

Rudnik nikla u ruskom Norilsku (FOTO: blic.rs)

Neka njihova lopina namjerava razrovati Šumadiju, srce Srbije, u potrazi za niklom. Srpska firma je već našla i stranog partnera čije ime ne otkriva jer je to “poslovna tajna.”

Ne bi to bila velika priča da se zbog nje čitava Srbija nije digla na noge. Najprije se oglasio Emir Kusturica i postavio pitanje koliko ima smisla razoriti kraj stvoren za razvoj turizma i poljoprivrede. Pokrenuo je lavinu.

U Srbiji trenutno nema običnog čovjeka koji nije digao glas protiv ideje da mu se komad zemlje pretvori u izvor ogromnih prihoda za domaće i strane razbojnike.

Ne žele otrovanu vodu, zrak, zemlju, prozivaju ministre a novinari su na prvoj crti bojišnice. Emisija koju sam gledala ni u ludom ludilu nikad ne bi mogla osvanuti na Hrvatskoj teve.

VEDRANA RUDAN: Rak oslobađa

AKTIVIZAM KAO JEDINI ODGOVOR: Hrvatska nije na korak od smeća, ona je u smeću do grla

U studiju je bio predstavnik investitora, političar kome ništa sveto nije, predstavnici ogorčenih građana, u anketama su obični ljudi glasno i jasno rekli što misle o još jednom zločinu koji prijeti njihovoj zemlji.

Ja, građanka Hrvatske, nisam mogla vjerovati ni očima ni ušima. Mi koji smo, je li, u posljednje vrijeme turbo civilizirani, da nismo ne bi nas primili u Evropu, mi…

Mi nikad, nikad i nikad nećemo na Hrvatskoj teve vidjeti emisiju o gradnji Plomina 3. U studiju nećemo vidjeti Čačića, ekologe, predstavnike građana Istre, suvislu voditeljicu, nećemo čuti vapaj stanovnika istarskih sela čije će živote Plomin 3 pretvoriti u umiranje na rate.

Nikad nećemo čuti što će Plomin 3 učiniti Hrvatskoj, istarskoj zemlji, njenom zraku, plućima stanovnika, istarskoj vodi, turizmu, poljoprivredi…

Već se godinama pitam zašto smo mi građani Hrvatske krotki poput ovaca? Da smo “divljaci” poput Srba, da se borimo za čist zrak, vodu, zemlju, zdraviju budućnost naše djece, da sve to tražimo urlajući i lupajući šakom po stolu ne bismo vidjeli Evropu?

Traženje pravde i prozivanje razbojnika je znak divljaštva? Bolje je pristojno crknuti nego urlajući poslati strane i domaće ubojice u krasni kurac?

Zašto nismo Srbi? Da smo Srbi Plomin 3 nikad ne bi rak izrigao na istarska sela, gradove, brda, doline, rijeke i more. Da smo Srbi Hrvatska teve dala bi priliku i običnim ljudima da kažu što misle o razaranju njihovog zavičaja. Da smo Srbi smjeli bismo na teve reći što mislimo o domaćim i stranim kriminalcima koji će nam podaviti djecu.

Zašto, zašto, zašto je to tako? Zašto šutimo poput Židova ispred krematorija u Aušvicu? Hrvatska je nama koji na računima nemamo milijarde ukradenih kuna jedino mjesto za život.

Pa ipak, kad nam ga žele pretvoriti u pakao, ostajemo bez teksta? Zato jer nemamo svoga Emira Kusturicu? Ili ipak zato jer smo oduvijek bili i ostali hrvati?

Hrvati malim slovom? Biti hrvat je prije svega karakterna osobina. Naravno da je ovo objašnjenje suvišno. Znamo mi nas. Znaju i oni nas. Nas kukavice koje će dovijeka tiho crkavati u maloj zemlji za veliki rak.

Vedrana Rudan

Lupiga.Com via Rudan.info