Slobodana sve manje, kineskih imena sve više

Ivor Car

2. ožujka 2005.

Slobodana sve manje, kineskih imena sve više

Nedavno provedeno istraživanje u susjednoj nam Srbiji i Crnoj Gori pokazalo je neka zanimljive stvari, kao što je činjenica da je krahom karijere čiča Slobodana Miloševića opala i popularnost imena Slobodan. Tamošnji matični uredi prihvaćaju sva imena koja nikoga ne vrijeđaju. Primjerice odbijeno je ime Petar Drugi, dok su prihvaćena Oprolećovana i Vodan, a osobe su nazivane i po svim stranama svijeta, osim po Zapadu

Najčešća imena koja dobijaju deca u Srbiji poslednjih godina su Milica i Nikola, a popularnost imena Slobodan drastično je opala. Na odabir imena utiču moda, tradicija, ali i aktuelna politička zbivanja. Dokaz za to jeste da je na primer 90 odsto svih Stefana u 20. veku rođeno posle 1986. kada je pokrenuto "srpsko pitanje", pokazuje jedno domaće istraživanje.

Popularnost imena Slobodan naglo je opala sa krahom političke karijere Slobodana Miloševića, te matične službe nekoliko godina unazad registruju tek ponekog Slobodana godišnje. Ovo ime bilo je najčešće tokom Drugog svetskog rata i u prvih deset po učestalosti sve do kraja osamdesetih.

I pored velikog broja stranih imena poput Sara, Tara, Hana ili Ema, najčešće žensko ime u Srbiji je Milica, a muško Nikola.

- Ta dva imena su najčešća poslednjih nekoliko godina - potvrđuje za "Blic" Milica Novaković, šef Matične službe opštine Savski venac u Beogradu. Na ovoj opštini postoje tri porodilišta i ona ima najveći broj novorođene dece ne samo u zemlji, već i u Evropi, godišnje u proseku oko 15.000 beba.

- Mi prihvatimo svako ime za koje se roditelji odluče, ako ono nije pogrdno, ne vređa moral i nije protivno našim običajima. U imena dece stranaca ne ulazimo, malih Kineza na primer, to je njihovo pravo. Od neobičnih domaćih imena izdvojila bih ime Vodan, po vodi, ili Oprolećovana, po proleću, koje smo prihvatili - kaže Novakovićeva.

Međutim, bilo je imena koja su odbili, kao što je na primer ime Petar Drugi.

- Rekli smo roditeljima da to nije u skladu sa našim običajima. Nismo u Rusiji 19. veka, a pošto se otac ne zove Petar, onda sin ne može biti Petar Drugi - priseća se matičarka Savskog venca.

Krajem 19. veka u Srbiji su bila popularna imena Mihailo, Bogdan, Vukašin, Dimitrije, Andrija i Strahinja, koja su se danas vratila.

Tokom Drugog svetskog rata i neposredno posle njega veoma česta bila su imena Slobodan i Slobodanka, Jugoslav i Jugoslava, ali našla se i poneka Staljinka, Mašinka, Traktorka i Tito.

Šezdesetih godina postaju popularna imena kao što su Zoran i Zorica, Dragan i Dragana, Milan i Milena, a pojavila su se i "voćna" ženska imena kao što su Višnja, Dunja ili Jagoda. Od muških neobičnih imena iz tog perioda pominju se imena Sever, Istok ili Jug, mada Zapad nije zabeležen.

Raspad SFRJ odrazio se i na imena beba. Tako su se roditelji najčešće odlučivali da svojoj deci daju takozvana stara srpska imena od pre Drugog svetskog rata. Žensko ime Milica dugi niz godina drži neprikosnoveno prvo mesto. Kod dečaka "najjači" je Nikola, mada ni približno "ubedljiv" kao Milica.

- Dešava se da roditelji ne mogu da se slože oko imena deteta. Tada se obraćamo Centru za socijalni rad, koji, postupajući u najboljem interesu deteta, odlučuje koje će mu ime dati - kaže matičarka Novaković.

Ako neko nije zadovoljan imenom koje su mu dali roditelji, može da ga promeni kada postane punoletan. - Ljudi menjaju imena zbog raznih razloga, a najčešće zapravo naturalizuju svoje ime kako bi ono bilo prihvatljivije za izgovor u inostranstvu. Tako, na primer, Mihailo postaje Majkl i slično. Od naših državljana imena ponekad menjaju Albanci koji žive u Beogradu i umesto albanskih uzimaju srpska imena - kaže Novakovićeva.


Tekst prenesen iz Blica.