“Priznajem, kriv sam što nisam dopustio da pijani klipan svoje prijetnje pretvori u djelo”, kaže dugogodišnji Lupigin prijatelj i zagrebački novinar Mislav Nekić, koji se jedini među stotinu prolaznika na Trgu bana Jelačića odvažio na, u ova vremena, neobični čin i zaštitio dvije nepoznate mu djevojke od šaka grupe pijanih nasilnika. Za ovu hrabru građansku gestu snage reda i mira počastile su ga nagradom koja i priliči današnjem dobu. Naime, noć je proveo u policijskoj postaji, a ne gine mu i prekršajna kazna. Njegovu ispovijest, koju je iznio na portalu Online-Zagreb, pročitajte klikom na

Na području Zagreba od 2006. do 2010. bilo je 15000 policijskih intervencija  vezanih  uz nasilje nad ženama što je rezultiralo s 1100 kaznenih prijava za nasilničko ponašanje u obitelji te više od tisuću prijava za zlostavljanje i zapuštanje djece. Podatak  je to koji je Krešimir Antolić, načelnik Odjela općeg kriminaliteta zagrebačke policije iznio  u petak 25. studenog. Dodao je da 80 posto slučajeva policijska intervencija završi sa privođenjem zlostavljača i nasilnika kod suca za prekršaje. ‘Policija po dojavi o nasilju u obitelji intervenira bez odgode i informacije o svakom pojedinačnom slučaju prikupljaju odvojeno od žrtve i počinitelja’, naglasio je Antolić. Također, naglašeno je da najmlađa žrtva ima samo dvije godine.

Kako se postaje dijelom službene statistike

Samo dan nakon senzacionalnog otkrića  i sam sam na vlastitoj koži  osjetio na koji način zagrebačka policija skrbi i intervenira po pitanju žena, djece i obitelji. Postao sam žrtva službene statistike. Kako? Ako pitate Policijsku upravu zagrebačku reći će vam zbog remećenja javnog reda i mira. Punoljetan sam i priznajem kršio sam javni red i mir. Zašto? Jer pred prepunim Trgom bana Josipa Jelačića, pred najmanje 100 svjedoka jedini nisam dozvolio da se prijetnje vidno pripite grupice mladića, pogotovo jednog od njih, da će djevojke ispred sebe izmlatiti pretvore u stvarnost. Što potaknut gore navedenim policijskim statistikama, što mislima na kolegice, mlade  majke s kojima sam samo nekoliko sati uoči događaja  putem Facebooka poručio ‘mlade mame dosta s tim statusima…padam u depru jer imam 34, a nemam dete’, što zbog činjenice što sam večer proveo s tim istim mladim mama odlučio sam reagirati. Suprostavio sam se brojno nadmoćnijem neprijatelju. Završio na podu, a potencijalno (moje) cipelarenje srećom završilo je naguravanjem i ekspresnom policijskom intervencijom. Pitam se: Gdje su bili do tada? Ako su reagirali u sekundi kada je došlo do incidenta, zašto nisu spriječili  potencijalno zlostavljanje? Zašto su reagirali tek kada je došlo do sukoba. I građane pitam: Zašto niste reagirali? Onima koji su mi prišli i pronašli moje naočale ovim putem zahvaljujem. Dječarac koji je do prije pet minuta ženama prijetio da će ih izmlatiti plaćnim glasom službenike u plavom molio je da ga puste kući. Također, meni je nudio ruku pomirenja jer ‘nije mislio ozbiljno’.

A kada treba legitimirati mirne aktiviste ispred HDZ-a, stvori ih se sedam

Reagirao je jer sam mu spomenuo majku. Priznajem jesam. Ne u kontekstu jeb.. , već sam mu odbrusio da je mene majka prvo naučila da se cure i slabiji od sebe ne udaraju. I da s majkom ponovi lekciju kućnog odgoja. Osobno, dugogodišnje novinarsko iskustvo naučilo me što slijedi. Poput najvećeg kriminalca strpali su me u policijska kola i odveli u 1. Policijsku postaju.Privilegija ili ne procjenite sami?!  Uzeli su mi sve iz džepova. Čak i žvakaće gume.

U stanici meni sasvim neobična slika. Klinci policajci, očito praktikanti pokušavaju se dokazati strogoćom.  Nisu bili grubi, ali niti previše ljubazni. Šefovi uobičajeno službeni, ali priznajem i donekle ljubazni. Previše kontakata nije niti bilo. Sam u sobi obojanom plavom bojom. Jedini kontakti bili su alkotestiranje i moja cinična dobacivanja, na što danas s odmakom od nekoliko sati nisam ponosan. Ljudi ipak rade svoj posao.  Na moje inzistiranje da osobno nazovem gospodina Krunoslava Borovca, čiji broj imam memoriran u mobitelu rekli su ‘da ću to rješavati sutra’. Hvala im što su me pustili na WC.

Umjesto u ponoć subotnji izlazak završio je tri sata

I tako, nakon cca tri sata umjesto u ponoć moj noćni izlazak završio je oko tri. Umjesto s lijepim sjećanjem na druženje s kolegicama mladim mama dobio sam ‘Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu’ u kojem piše  da sam bio u vidno alkoholiziranom stanju te da samnom nije bilo moguće izvršiti alkotestiranje. Dio zapisnika  u kojem piše  da sam kao ispitanik upoznat s uputama, načinu uporabe uređaja i postupkom ispitivanja ostao je prazan. Nigdje ne piše da sam ‘puhao’ i  da su policijski službenici nakon što je alkotest tri puta pokazao nula promila cijelu priču o mom pijanstvu poslali u tri PM. Očito, nije im jasno da se u ovom Gradu netko želi suprostaviti teroru pijanih klinaca. Znači li to ako netko reagira da  mora biti pijan? Čak ako je i pijan zar je grijeh braniti Grad od pijanih i nabrijanih zlostavljača?  Nigdje ne piše da sam inzistirao na vađenju krvi ( na što mi je policajac rekao da se ne pravim pametan jer će me to koštati 700 kuna). Jebiga, to je tako. Prekršio sam, kako piše u zapisniku članak 13. Stavak 1 Zakona o remećenju javnog reda i mira. Priznajem, kriv sam što nisam dopustio da pijani klipan svoje prijetnje pretvori u djelo.Iskreno nadam se da tu večer niti jedna žena ili dijete nisu bili žrtve obiteljskog naslilja jer je njihov  ‘nadrađeni gospodin suprug’ zbog promašenog para na kladionici bijes odlučio iskaliti na njima. Policajcu koji me ljubazno ispratio iz postaje uz napomenu da ‘iako sam dobro postupio’ takve situacije prepustim policiji zahvaljujem se na iskrenosti. Nažalost njegov savjet neću poslušati. Uvijek ću reagirati na ovakve i slične događaje. Pogotovo kada vidim da policija sve posmatra sa strane.

Lupiga.Com via Online-Zagreb

FOTO: Lupiga.Com (Ilustracija)