Sredinom prosinca u hrvatska kina stiže novi film Srđana Dragojevića, „Parada“. Kako se doznaje pala je odluka da će se ovaj film titlovati što nas dovodi do nekih nimalo logičnih pitanja. Naime, u „Paradi“ sudjeluju i neki hrvatski glumci, pa se pitamo hoće li se na platnu pojaviti titl kada glumac Nikola Kojo kaže „nemoj“, a što će biti kada to isto kažu njegove hrvatske kolege Dejan Aćimović ili Goran Navojec. Vrijedi primijetiti i da Navojec u filmu govori teškim dalmatinskim naglaskom koji je nekim Hrvatima manje razumljiv nego Kojin beogradski sleng

Sve ovo neodoljivo podsjeća na "Rane", još jedan Dragojevićev film, koji je probivši led, kao prvi poslijeratni srpski film u hrvatskoj kino distribuciju, pretrpio titlovanje. Taj su hit, naime, prevoditelji, iz „Rane“ prekrstili u „Ozljede“, a ovaj put, pitamo se, hoće li „Parada“ možda postati „Mimohod“. Posebno nas zanima, dakle, hoće li i dijelovi filma u kojima se govori hrvatski jezik, a takvih ima podosta, biti titlovani ili će ih se ostaviti na miru.

"Ozljede"

"Samo malo ranije smejao bih se slatko takvim budalaštinama koje su svojstvene ljudima svih nacija na ovim prostorima, ali u poslednjih par meseci imam osećaj da sam psihički već 'pukao' i da mi takve stvari više nisu smešne. Osećam samo gađenje prema svemu tome, sve više sam uveren da je glupost najčvršća moneta na ovim prostorima i da će tako ostati još dugo vremena", rekao je tada Dragojević, a je li mu danas, 12 godina kasnije, svejedno, još uvijek ne znamo, iako je nedavno najavljivao da bi baš volio da film bude titlovan. Za odluku distributera tada je pokušao ponuditi ovo objašnjenje: „Siguran sam da zakoni u Hrvatskoj tako tretiraju svaki strani film. Pošto je hrvatski jezik prema njihovom Ustavu različit od srpskog jezika, dešava se nešto što je po njihovim zakonima legitimna stvar. Ipak, ja na to mogu da gledam samo sa pozicija zdravog razuma, a ne iz perspektive zakonodavstva jedne suverene države“.

„Vežite se, polećemo, kaže lik s filmskog platna, a ispod piše: Vežite se, polijećemo. Baš tako. Onda se na platnu pojavi latinični natpis 'Beograd, jesen 1991.', a ispod njega nam latinični titl objašnjava: 'Beograd, jesen 1991.'. U kinu ludilo. Smijeh, suze radosnice i oduševljeno pljeskanje po koljenima, a još nije prošla ni prva minuta filma. Nema zbora, ovo je valjda najluđe filmsko ostvarenje u povijesti filma, usporedivo možda tek s otvaranjima filmova iz američke nijeme komedije. Naravno, ovo su 'Rane i titlovi', prvi srpski film u službenoj i suverenoj hrvatskoj filmskoj distribuciji, a sve ostalo već je legenda. Kozmički happening dijaloga i titlova koji je nama naša borba i naša Partija dala“, komentirao je te 1999. godine danas ugašeni Feral Tribune.

Nekim Hrvatima Navojec u dalmatinskoj varijanti bit će manje razumljiv nego Kojin beogradski sleng

Ako ništa drugo, dakle, jasno je da bi „Parada“, „Mimohod“ ili kako već, sasvim neočekivano, zahvaljujući prevoditeljima, mogao izazvati salve smijeha i na mjestima gdje to scenarij nije predvidio. Jedva čekamo da vidimo što to u srpskom jeziku nećemo moći prepoznati, pa će nam u shvaćanju filma pomoći hrvatski prijevod i razbiti naše eventualne nedoumice u razumijevanju jednog stranog jezika. Možemo zamisliti na kakvim će se mukama tek naći prevoditelj sa srpskog koji se prihvati ovog posla, a kojem vjerojatno neće biti jasno zašto to uopće radi, osim, naravno, što to radi za pare (hrv. – novce). Što je najbolje, stavljamo ruku u vatru da u Hrvatskoj danas postoje mnogi kojima je drago što se srpski prevodi na hrvatski, iako takvi ovaj film neće ni gledati.

Lupiga.Com