Pitanje priznanja palestinske države nešto je što hrvatski državni vrh, doima se, uopće ne zanima. Hrvatska diplomacija tvrdi kako u politici slijedi Bruxelles - iako najveće članice Europske unije imaju različite poglede na zbivanja na Bliskom istoku - dok je u Ujedinjenim narodima suglasna politici Sjedinjenih Američkih Država. Stručnjaci za međunarodne odnose s kojima smo razgovarali slažu se kako Zagreb nema vlastitu vanjsku politiku u pogledu priznavanja Palestine, ali i u nizu drugih međunarodnih tema.

"Hrvatska provodi neodgovornu politiku koja nam smanjuje ugled u arapskom svijetu", komentira Branko Caratan, analitičar i umirovljeni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Odmah potom daje konkretan primjer na što misli kada govori da Hrvatska nema vlastitu vanjsku politiku.

"Kod prvog glasanja u Ujedinjenim narodima, Hrvatska je, uz SAD i neke mikro države, bila među rijetkima koja nije podržala rezoluciju o prekidu neprijateljstava, dok smo u drugom glasanju napravili mali korak pa je Hrvatska bila suzdržana. Ta odluka je štetna za Izrael, za Palestince i za izraelsku dijasporu u svijetu. U ovom trenutku prevladava globalna neodgovornost za najvažnija svjetska pitanja u kojem se vidi kako se Hrvatska politika može sažeti u - ne bi se štel mešat", kaže Caratan komentirajući odluke Opće skupštine Ujedinjenih naroda koja je glasanjem Palestincima dodijelila dodatna prava unutar UN-a te im manjka samo pravo glasa kako bi postali punopravni članovi.

Spomenutom rezolucijom od 10. svibnja 2024. godine predloženo je da Vijeće sigurnosti razmotri i podrži punopravno članstvo Palestine u UN-u. Podržale su ga 143 države, devet je bilo protiv, a 25 država bilo je suzdržano, a u njih se ubrajaju Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Albanija, Njemačka i Velika Britanija. Protiv su bile SAD i pojedine manje države.

Ministarstvo vanjskih poslova o ovoj temi baš i nema javno mišljenje (FOTO: HINA/Damir Senčar)

Istodobno, državu Palestinu će 28. svibnja priznati Španjolska, Irska i Norveška, a to je najavila i Slovenija. Belgija također razmišlja u tom pravcu. 

Trenutačno, devet članica EU priznaje Palestinu. Radi se o Švedskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj, kao i o Malti te Cipru. Ove su države priznale Palestinu još osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, znatno prije pristupanja EU. U regiji Palestinu priznaju Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Srbija priznanje vuče iz vremena SFR Jugoslavije, koja je priznala Palestinu 1989. godine. Iz tih vremena potječe i priznanje Albanije, dok su BiH i Crna Gora priznale Palestinu kada su i same postigle državnu neovisnost. Palestinu je kao samostalnu državu priznalo 138 od 193 država svijeta. Priznanje su potpisale skoro sve azijske, afričke i južnoameričke države te, kako smo naglasili, dio Europe. A gdje je tu Hrvatska?

Ministarstvo vanjskih poslova o tome nema javno mišljenje, dok se političke stranke time ne bave. Izuzetak su Možemo! čija je saborska zastupnica Jelena Miloš još u ožujku pitala Vladu hoće li Hrvatska priznati Palestinu ne dobivši jasan odgovor te Radnička fronta koja je u studenom 2023. godine bila suorganizator propalestinskog prosvjeda u Zagrebu.

Vedran Obućina, stručnjak za politike Bliskog istoka, objašnjava za Lupigu hrvatsku poziciju.

"Radi se o klasičnoj hrvatskoj vanjskoj politici koja je vrlo oprezna i koja prati naše glavne partnere u svijetu. Dakle, zemlje na koje Hrvatska gleda kao na uzor. To nije neovisna, nego ziheraška vanjska politika. Idemo uz dlaku velikim silama koje ne prihvaćaju palestinsku državnost, ali ako bude odluka na razini EU, onda će i Hrvatska priznati Palestinu", jasno kaže Obućina.

Profesor Branko Caratan suglasan je s takvom ocjenom.

"Europska unija nema jedinstvenu vanjsku politiku. Zemlje članice sporo i teško postižu suglasnost oko važnih pitanja. Previše je država s vlastitim interesima, a znamo i da je vanjska politika uvjetovana unutarnjom, ona reflektira vlastite interese svojih članica", smatra ovaj umirovljeni profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

"To je ionako uobičajeni model po kojem djeluje hrvatska vanjska politika. Osim toga, Hrvatska ima dobre odnose s Izraelom što smo vidjeli i na početku ovog rata kada je tamo otputovao ministar vanjskih poslova i pružio podršku. Prati se kontinuitet odnosa i mislim da se u našoj diplomaciji gleda previše crno-bijelo. Postoji li interes prema priznanju Palestine, trebali bi stati iza njega i objasniti našem partneru, Izraelu, zašto smo to učinili. Mislim da svaka ozbiljna zemlja u međunarodnom poretku shvaća takve korake, no Izrael je pod vlašću čovjeka koji se sada nalazi i pod međunarodnom tjeralicom. Bez obzira što o tome misle neke sile, to je tako, a mi uvijek govorimo kako treba poštovati legitimitet međunarodnih institucija. One su rekle svoje", nadovezuje se analitičar Obućina ističući odluku Međunarodnog kaznenog suda koji je podigao optužnicu protiv premijera Izraela Benjamina Netanyahua.

"Hrvatska vanjska politika je vrlo oprezna i prati glavne partnere u svijetu" (FOTO: HINA/EPA/Mohammed Saber)

Obućina se pita hoćemo li međunarodne institucije slušati samo kad nam odgovara.

"Nigdje nisam vidio napisanu hrvatsku politiku prema Bliskom istoku. Ideja da mi poštujemo europske vrijednosti i institucije je upitna - dobar dio zemalja EU priznaje Palestinu, a Hrvatska nema svoje mišljenje", primjećuje. 

Caratan upozorava i kako rješenje problematičnih odnosa Izraela i Palestine ni nakon sedamdesetak godina nije na pomolu.

"Jedino dugotrajno rješenje je uspostava dvije države, Izraela i Palestine. Problem je da oni koji bi to mogli razriješiti, primjerice Amerikanci, imaju svoje teškoće u pogledu toga. Imaju predsjedničke izbore i svaki se od kandidata ne želi zamjeriti utjecajnom djelu biračkog tijela i političkog establishmenta, odnosno Izraelu. S druge strane, izraelski ekstremisti ne uviđaju da rješenja nema u ratnim operacijama. Od 1948. godine do danas ratne operacije sprječavaju da Izraelci i Palestinci žive u miru. Palestinci su djelomice imali ideju da drugu stranu 'baci u more', dok su Izraelci željeli proširiti svoj teritorij. Još uvijek postoji iluzija kako će se mir postići ratnim operacijama. Dugoročno, to je nemoguće" zaključuje Caratan.

Je li moguće da Hrvatska - koja je na najteži način stekla svoju samostalnost - prizna neovisnost Palestine još uvijek ne možemo ni pretpostaviti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay/Hosny Salah

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"