Rezultati istraživanja Europske komisije pokazali su koliko i kako danas žive stanovnici Europske unije. Prosječan životni vijek muškaraca i žena u Europskoj Uniji u stalnom je rastu još od 1980. godine. Muškarci u odnosu na 1980. godinu žive duže 4,8 godina, dok za žene porast iznosi 4,2 godine. Iako se čini da su muškarci u prednosti, to je daleko od stvarnosti jer biti ženom u Europskoj Uniji znači živjeti prosječno 81,4 godine, dok je prosječni životni vijek muškarca 75,3 godine. Ipak, ako ste žena i to preciznije Francuskinja, živjet ćete najduže od svih stanovnica Europske Unije, a to je 83 godine. Najdugovječniji od muških pripadnika Unije su Šveđani sa prosjekom od 77,5 godina. Znači, vrlo je jednostavno, ako ste žena preporuka je Francuska, no ako ste muškarac i htjeli biste malo duže proživjeti na ovom svijetu, onda svakako trebate otići u Švedsku i postati pravi Šveđanin.
Za one koji kvalitetu stavljaju ispred kvantitete svakako je pravi izbor Irska gdje se živi najkraće: 78,5 godina žene i 73 muškarci.

Prosječna životna dob u Europskoj Uniji raste, dok je broj sklopljenih brakova manji za 15 % od 1980. godine. Da li jedno ima veze s drugim možda bude tema nekog drugog istraživanja dok se u ovom istraživanju takva veza ne spominje.  Porazno za sve idealiste i romantičare je i to da je postotak razvoda porastao značajno i to čak za 40 %. I tu ima pobjednika. U grupi  najvećeg broja razvoda pobjeđuje Belgija, dok u grupi najmanjeg broja razvoda prvo mjesto dijele Irska i Italija. Da li se to može dovesti u vezu s time što su to katoličke zemlje vjerojatno bi se dalo raspravljati. Italija ima i najmanji broj izvanbračne djece (0,7 %) dok je u Švedskoj veći broj izvanbračne (55 %) nego djece rođene u braku. Kako god bilo, rođena u braku ili izvan njega, danas djeca imaju više šansi za preživljavanje. U Europskoj Uniji zamjetan je pad smrtnosti dojenčadi tako da sve više djece doživi zrelu dob, no hoće li doživjeti sretan brak i rađanje vlastite djece u tom braku danas je sve manje vjerojatno.