LEGENDA O DRAŽENU JOŠ UVIJEK ŽIVI: 20 godina otkako nema košarkaškog čarobnjaka
Nema medija koji se na današnji dan neće prisjetiti vjerojatno najvećeg sportaša kojeg su dali ovi prostori. Prošlo je već 20 godina bez Dražena Petrovića, košarkaškog čarobnjaka, koji je 7. lipnja 1993. godine poginuo u prometnoj nesreći u blizini njemačkog Ingolstadta, ali legenda o njemu i dalje traje.
(FOTO: sibenik.in)
Kobnog dana u 17.20 sati crveni golf za čijim je upravljačem sjedila Draženova djevojka, njemačka košarkašica i manekenka Klara Szalanty, zabio se u kamion. Szalanty, kasnija supruga njemačkog nogometaša Olivera Bierhoffa, pokupila je Dražena na frankfurtskom aerodromu, gdje je stigao s hrvatskom reprezentacijom nakon odigrane utakmice u Poljskoj u sklopu kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Dok su reprezentativci nastavili put za Zagreb avionom, Dražen se s Klarom koju je upoznao u New Yorku i njenom prijateljicom, također košarkašicom, Hilal Edebal, uputio prema Münchenu. U policijskom izvještaju stajalo je da je padala kiša i da je vozač teretnjaka iz suprotnog smjera izgubio kontrolu nad vozilom probio zaštitnu traku i prepriječio se preko autoceste. Nekoliko trenutaka kasnije dojurio je golf, a vozačica nije uspjela izbjeći cisternu. Stradao je s nepunih 29 godina, prije nego li je doživio vrhunac svoje karijere.
(SCREENSHOT: YouTube)
Sa samo 15 godina zaigrao je u prvoj momčadi svoje Šibenke, tada jugoslavenskog prvoligaša, koji će nekoliko godina kasnije s Draženom doživjeti zlatne godine. Do tada je tek svome bratu Aleksandru dodavao lopte na treninzima.
Aleksandar i Dražen 1985. godine (SCREENSHOT: YouTube)
„Da je Aco igrao vaterpolo i ja bih igrao vaterpolo. Da se Aco zaljubio u nogomet, ja bih bio nogometaš“, Draženove su riječi. Svi koji su ga poznavali opisat će ga kao izuzetno upornu osobu s rijetko viđenim talentom za igru pod obručima. Satima poslije službenih treninga Dražen je ostajao u dvorani i vježbao šut. Kažu da bi na treninge dolazio prvi, a odlazio posljednji i uživao u tome.
(FOTO: forum.stripovi.com)
"Nikad nisam propuštao jutarnje treninge. Bilo mi je svejedno ustajem li se u šest ili sedam. U dvorani sam bio samo ja i čistačice“, prisjetit će s jednom prilikom svojih napornih treninga. Volio je isticati kako je na talent zaboravio već sa 16 godina i od tada se posvetio napornom radu. Već u formativnim godinama pokazao je da se radi o lideru koji je spreman preuzeti odgovornost za utakmicu.
Legendarna Cibonina desetka (FOTO: HRT)
Nakon Šibenke vrbovali su ga mnogi klubovi, ali on se poslije služenja vojnog roka odlučio za Cibonu gdje je igrao i njegov brat. Poslije Cibone s kojom je dva puta osvojio titulu europskog prvaka, odlazi u tada izuzetno jaki Real Madrid, gdje je također ostavio duboki trag, a sjajne partije odvode ga u NBA ligu, u Portland Trail Blazerse, a tamo mu trener ipak nije davao značajniji minutažu. Tek nakon što je na vlastiti pritisak stigao u New Jersey Netse pokazao je punu raskoš svoga umijeća i fantastičan šut koji ga je doveo do titule najboljeg bekovskog šutera sezone. I danas je četvrti u toj ligi po preciznošću u gađanju trica.
Sinoć su gorile svijeće na šibenskom Baldekinu, a neki novi klinci igrali su košarku (SCREENSHOT: YouTube)
"Više od svega osjećam obavezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. I zato nikada nisam uzeo slobodan dan na parketu. Igrao sam za njih, za klub. I za sebe", jedna je od brojnih Draženovih izjava koje pokazuju o kakvom se čovjeku radilo. Osim u košarci, reći će njegov susjed, danas poznati košarkaški trener Neven Spahija, nije volio gubiti ni na kartama. Draženov dres u Netsima s brojem tri umirovljen je odmah nakon njegove smrti i podignut pod krov dvorane. U parku ispred Olimpijskog muzeja u Lausanni postavljen je i spomenik Draženu, rad kipara Vaska Lipovca. Odužio mu se i Zagreb, gdje se danas košarkaška dvorana zove njegovim imenom. Rodni Šibenik i Vukovar dali su mu trg, a Draženovo ime nosi i ulica u bosanskohercegovačkom Brčkom.
Volio se nadmudrivati s Jordanom i Jordan s njim (FOTO: szssplit.hr)
I danas će mnogi velikani košarke ustvrditi da je bio najbolji Europljanin koji je ikada zaigrao u NBA ligi, dok će dugogodišnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, Juan Antonio Samaranch, ustvrditi da je bio najbolji košarkaš i jedan od najvećih sportaša svih vremena. S jugoslavenskom reprezentacijom osvojio je svjetsko i europsko zlato, ali ne i olimpijsko. U susretu za to treće zlato, na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, hrvatska reprezentacija ipak nije imala šanse protiv vjerojatno najveće košarkaške momčadi svih vremena, američkog Dream Teama za koji su, među ostalim, igrali, Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson i Scottie Pippen. Sjetit ćemo se tek hrvatskog vodstva zakucavanjem Franje Arapovića za 24:23.
Mnogi će pamtiti i kako je u zlim vremenima, na početku rata, prosvjedovao ispred zgrade Ujedinjenih naroda upozoravajući na situaciju u Hrvatskoj. Pamtit će i njegovih nevjerojatnih 112 pogodaka ljubljanskoj Olimpiji u dresu Cibone. Pamtit će i desetku na Ciboninom dresu, onaj samozatajni dječački smiješak i izraz lica neposredno prije šuta …
Lupiga.Com
