KAKO JE DEŽULOVIĆ 'RASPIZDIO' POLA BEOGRADA: 'Znači, za Dežulovića cela srpska istorija je laž!'

Ante Radić

13. prosinca 2020.

KAKO JE DEŽULOVIĆ 'RASPIZDIO' POLA BEOGRADA: 'Znači, za Dežulovića cela srpska istorija je laž!'

Beogradska izdavačka kuća Laguna objavila je srbijansko izdanje romana "Jebo sad hiljadu dinara", čiji je autor Boris Dežulović, splitski novinar i pisac, jedan od osnivača satiričnog tjednika Feral Tribune. Ovim povodom srbijanski mediji Dežulovića su poželjeli za sugovornika pa je tako beogradski Nedeljnik s Dežulovićem u svome tiskanom izdanju objavio razgovor, čiji odjeci ovih dana odzvanjaju na društvenim mrežama.

S jedne strane čuje se pljesak na otvorenoj sceni, a s druge - bijes i kletve uvrijeđenih sadržajem Dežulovićevog nastupa. Na intervju je, između ostalih, reagirao i zamjenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić, koji je putem svoje Facebook stranice Dežuloviću isporučio svoju povrijeđenost i uvrijeđenost.


Dežulovićev roman u izdanju beogradske Lagune (FOTO: Laguna)

"Znači, za Dežulovića cela srpska istorija je laž. I to nam kaže neko ko pripada narodu koji državu u kome su mu bila priznata sva prava dobio tek 1918. godine zahvaljujući Srbima", napisao je na svojem Facebook profilu Vesić, dodajući pritom da je Dežulović poznat postao u Beogradu (!?), te da "ljude, poput Dežulovića, provincijskog duha metropole kao Beograd ostave bez daha". Po uhodanom pravilu srbijanske javne scene, uvrijeđenost predstavnika vlasti dežurni tabloidi isporučili su svekolikom stanovništvu, uz naslove koji sugeriraju da je riječ o skandalu, nedopustivoj izjavi hrvatskoga pisca i tako dalje i tako dalje.

Što je uvrijedilo zamjenika gradonačelnika Beograda do te mjere da je svoju uvrijeđenost izvolio javno staviti u obranu "cele srpske istorije"? Pa, recimo da je Dežulović nastupio u prepoznatljivom svom stilu te je primijetio da "Beograd jednostavno više nije grad, to je tek malo veća kasaba, Dubai za siromašne, ili Jagodina za bogate", odnosno da je "u Beogradu sistematski poništena svaka pojedinačna ideja grada, i to ne samo onim, čudovišnim Stefanom Minhauzenom na topovskom đuletu pred željezničkim kolodvorom, buđavim i ofrlje provincijskim Waterfrontom te ostalom pseudourbanističkom plastičnom bižuterijom, koja Beograd čini velegradom točno onoliko koliko je Jagodinu velegradom učinila ona Palmina žirafa".

Dodao je Dežulović još i da “grad, naime, ne čine žirafe, nego ljudi", da "ne razlikuju grad i selo samo industrija i poljoprivreda – više se krumpira i kupusa danas uzgoji u urbanim vrtovima Helsinkija nego na finskom selu – već rastvorenost grada i njegova socijalna, kulturna i svaka druga diverzija i diverzifikacija, nasuprot plemenskoj tradiciji sela i seoskih glavara" te da je "upravo po tome Beograd nekad bio grad, upravo po tome Beograd je danas blatnjava, tužna selendra koja izgleda kao da ju je snimao Radoš Bajić na metamfetaminima”.

Ove Dežulovićeve teze, na pogon Vesićeve uvrijeđenosti, lansirane su na društvene mreže - Twitter i Facebook - te smo kao rezultat dobili oštru razmjenu vatre uvrijeđenih Vesićevaca i Dežulovićevih pristalica. Na molbu portala Nova.rs, Dežulović je dao još jedan kraći intervju u kojem je pokušao smiriti strasti. Zajebavamo se, nije pokušao primiriti strasti.

"Takvu buru, naravno, nisam očekivao, ali ispao je eksperiment u kontroliranim laboratorijskim uvjetima: da je Beograd zaista ozbiljna, velika europska metropola, kako bi i u kojem to paralelnom svemiru buru u takvom jednom megalopolisu mogao izazvati intervju trećerazrednog nekog pisca iz jednog dalmatinskog sela s ukupno deset stanovnika? Reakcije na moj intervju tako su upravo empirijski dokazale svaku moju tezu. Slavni Beograd uvrijedio se kao seoska mlada, dirljivo provincijski, baš kao neka kazahstanska selendra iz filma Saše Barona Koena. Da nisam ustaško đubre, skoro da bi mi ga došlo milo", rekao je pisac za portal Nova.rs.

Maketa spomenika Stefanu Nemanji, o kojem je govorio Dežulović (ILUSTRACIJA: RSE)

Na pitanje kako je došao do zaključka da je Beograd "tužna selendra koja izgleda kao da ju je snimao Radoš Bajić na metamfetaminima”, Dežulović je elaborirao: "Beograd nije takav od jutros. Početak današnjeg Beograda – s Bajom Malim Knindžom na Terazijama, postrojenim dobrovoljcima kraj Skupštine i Šešeljom s tjelohraniteljima u Klubu književnika – pamtim još od 1991, kao mladi reporter Slobodne Dalmacije. (...) Beograd se sam ubio, nije ga ubio nijedan nesretnik s Kosova ili iz Krajine, Beograd je ubio Momo Kapor, ubili su ga prvosveštenici njegova asfalta, kojekakvi Minimaksi, Bore Đorđevići i sličan, vrlo gradski otpad."

Ukoliko na ovu temu poželite saznati više, odlomak Dežulovićevog intervjua za Nedeljnik naći ćete ovdje, uvrijeđenost i povrijeđenost zamjenika beogradskog gradonačelnika Vesića ovdje, tabloidno sufliranje zamjeniku beogradskog načelnika ovdje, a kratak i ubitačan Dežulovićev intervju za portal Nova.rs - ovdje.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com


Srodne novice

broj komentara: 79

Komentari

  1. Verena prije više od 3 godine

    Gospodjo,
    Beograd je,bas kao i svi balkanski gradovi,jedna umišljena sredina,u kojoj cvjeta nacionalizam,jednopartijstvo,monokultura.
    O Beogradu danas,mozda je najbolje redove napisao Bogdan Bogdanovic,gospodin ,intelektualac i Beogradjanin:

    "Beograd se u posljednjem desetljeću jako promijenio. Na gore. Tu dekadenciju najlakše je vidjeti na sudbini jezika. Današnji beogradski jezik iritira. Brz je, zapetljan, bez melodioznosti. Ovdje je više riječ o tonu jezika, a ne o lingvistici. Brutalan je i agresivan. Takvo histerično sporazumijevanje ljudi govori o njihovoj nesreći. Današnji identitet Beograda se najbolje vidi na primjeru jezika. Ali i mnogo toga drugoga govori o promjenama Beograda. Grad strašno raste. Gotovo je veličine Beča i često se s njim voli uspoređivati. U ovoj usporedbi s Bečom prisutna je paklena anomalija: s obzirom na svoju veličinu, Beograd bi kao i Beč trebao biti višenacionalan, višekonfesionalan, multi-kulti itd, al' Beograd to nije. Ako u Beču ima, recimo, sto tisuća Srba, onda bi u Beogradu trebalo biti bar pedeset tisuća Austrijanaca. Beograd je monolitan grad: jedan jezik, jedna nacija, jedna vjera... U posljednja dva desetljeća Beograd je isključen iz multinacionalnosti, multietničnosti, multijezičnosti. Monolingvistički grad od dva milijuna stanovnika je monstrum. Beograd je, zapravo, naduvena palanka. A slično bi se moglo reći i za druge južnoslavenske gradove".

    Beograd danas,bas kao i svi balkanski gradovi,jeste leglo nacionalizma mafije,nekulture,povijesnog revizionizma,krcat ideologijom četnistva,koje se izjednacava sa NOP-om.Prepun polusvijeta koji kreira kulturu i politički zivot.Pinka i Granda,Dara,Jelena,Svjetlana Baja Knindza ,Čorbe,Vučića,Vulina,Dačića ,Seselja.
    Gospodjo,jeste Boris upravu.Beograd se sam ubio.

  2. Branka met prije više od 3 godine

    Ja se smatram građankom Beograda, bez obzira što imam drugačiji stav. Bila sam duži period života i građanka Zagreba za koji me vežu i lepe uspomene. Pisati eseje o mom gradu na način da vređa istoriju je ružno. Osporavati istorijske činjenice frajerskim manirima, je tupavo, bez obzira što se meni neke činjenice i događaji lično ne dopadaju. Istorija nije stvar dopadanja, nego istinskih i verodostojnih događanja o kojima postoje dokazi. Vređati bilo čiju istoriju je ružno. Beograd je uvek bio otvoren grad i biće, bez obzira ko bio na čelu i što neko o njemu mislio, jer svaki grad, pa i Beograd ne čini zam. gradonačelnika, već građani. Voleti sebe i svoje korene nije greh. Greh je pristati na sve što drugi misle i prihvatati zdravo za gotovo bez kritičkog sagledavanja. Budi ono što jesi, ali pre svega misli svojom glavom ni Čorbinom, ni Baje Malog Knindže, a ni Kaporovom, što ne znači da oni loše misle. To da smo svi na ovim prostorima primitivni i da bolujemo od teške mentalne zaostalosti (kako kaže gđa Verena) ne znam na osnovu čega zaključuje. To je uvreda i banalizovanje svega što nas razdvaja i ev veže. Nije učinak svih naroda isti, bolje rečeno nisu svi narodi ušli sa istim ciljevima u idiotski rat koji nas je sve strpao u neke slepe ulice iz koji ne znamo izaći, jer na izlasku nas čeka mržnja. Zar nije konačno došlo vreme da se bar u nečemu složimo (pri tom ne aludiram da iditsku sintagmu: da se u ničemu ne slažemo), nego da se setimo lepih stvari koje su nas povezivale, a ne lupetanja i kafanskih nadgornjavanja pijanih komšija. Činjenica je da je Beograd bivši kraljevski grad - to niko ne može osporiti i ne znam što vam smeta. Dođite u moj grad i niko pa ni najpijaniji beograđanin neće vas ocrniti i napadati kao Dežulović.

  3. vladimir prije više od 3 godine

    Ja sam iz Beograda i potpisujem svaku reč koju je Boris napisao. Svaka mu čast. Uostalom, čovek je živeo u Beogradu i nije ništa manje Beograđanin od mene a ne daj bože od Vesića. Pravi Beograđani se nisu uvredili na njegov tekst, već Vesić i njemu slični, a on, Vesić, je najveće zlo koje je ikada hodalo beogradskim ulicama i na žalost i dalje hoda. Ako Beograd posle svih zala i nepočinstava koje su mu Vesić i ova crna vlast učinili na narednim gradskim izborima opet glasa za radikale (a to su sada kao naprednjaci) - onda ništa bolje nije ni zaslužio od Vesića. A ja sam siguran da neće i da je u mom Beogradu primitivcima i preletačima poput Vesića zauvek odzvonilo. Tako da, ne obazirite se drage komšije na komentare ljudskog taloga poput Vesića i njemu sličnih, već dođite zajedno sa Borisom u naš grad u koji ste uvek dobrodošli....

  4. Verena prije više od 3 godine

    Napomena: prvi ulomak je citat gospodje iz kraljevskog grada.Hvala,

  5. Verena prije više od 3 godine

    Kulturana i svaka druga inferiornost koju Krleža opisuje u svojim esejima je čitanka hrvatskog provincijalizama. Kritikujući, gle čuda Beograd, Dežulivić pokazuje sve aspekte kompleksa niže vrednosti, jer ponižavajući kraljevski grad, bivši kmet doseže vasionsku veličinu oslobođenog poniznosti nekadašnjem glavnom gradu.

    Krleza nije samo govorio o hrvatskoj kulturi i to vrlo kriticki,nego i o srbijanskoj .Te dvije tribalne kulture frapantni su polovi iste pojave: nekulture u konacnici.
    Bio Beograd kraljevski grad ili neMa,nemojte mi reci!),stao je rame uz rame sa Zagrebom i Sarajevom u emanaciji nacionalizma,primitivluka,a ako hocete i teske mentalne zaostalosti.
    Stavljanje u ravan nekavog kraljevskog grada i kmetstva,jeste primitivan gest izvan stvarnosti i dobrog odgoja.I sigurno ste u krivu,gospodjo,ako mislite da ste ovom usporedbom nesto rekli.
    Kritizirao je Boris ove nase zemljice i njihovu vlast,pa tako i Zagreb.
    Kada kritizira moje Sarajevo,ne pada mi na pamet da ga napadam,jer ima pravo.
    Sve su ovo gospodjo Konstantinoviceve palanke,ma koliko se vi upirali dokazati suprotno.

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija