Kad sam neki dan čuo priopćenje State Departmenta o "nedopustivosti nepoštivanja izborne procedure i netransparentnoj obradi izbornih rezultata", nisam znao govore li to o svojim predsjedničkim izborima ili o nekim drugim, vanameričkim. Dotle je došlo, kad kod, barem papirnatih, uzora demokracije & parlamentarizma imate sumnji, ne čudi da se izborne krađe događaju

… u jednoj Ukrajini na koje su mislili i ljudi iz Washingtona u citiranom priopćenju. Izborna krađa zahvalna je tema, još samo to može izvesti milijune nezadovoljnika na ulice.

Politički lik koji je ostao zapamćen po tome na ovim prostorima svakako je čovjek koji sam sebe brani u Haagu. To je bio takav (izborni) lopov da Srđan Dragojević nije odolio da najljigavijem liku u svom filmskom masterpieceu "Lepa sela, lepo gore" na nadjene njegovo ime. "Šta rade ovi u Kijevu?", da parafraziramo legendarnu rečenicu Dragojevićevog Slobe u karakterističnoj dokoličarskoj pozi s raširenim, politički bliskim novinama ("Naaaš, 'Oslobođenje' mi je nekako vel'ko.").

Razvoj demokracije u nas doveo je napokon i do toga da se pomalo čudimo izbornom lopovluku u Ukrajini. Ne tako davno imali smo šefa države koji bi priznao rezultate izbora koji mu nisu bili po volji, ali potom ne bi, kao u Zagrebu 1996. godine, dozvolio da se oni pretoče u konačnu političku volju u vidu oporbene vlasti. Pa se postavlja pitanje - što je gore, krađa ili proceduralna blokada?

Čini se ipak krađa. Okradenom ne ostaje više nikakva nada, nego krenuti prvo s demonstracijama kao Ukrajinci, a onda i molotovljevim koktelom ili bagerom na skupštinu, ako zatreba. Protiv proceduralnih smicalica radi vrijeme i donekle ograničeni kapacitet u propisima. Koji kad se iscrpi, na kraju sve dođe na svoje. 'Naaš ...