Zašto se u nas Dan neovisnosti ovako kilavo obilježava, pa i ovaj tekst u slavu velikog dana ćete, umjesto da vas je dočekao ujutro, imati prilike vidjeti tek sada? Niti jedne priredbe, končerta, utakmice, pijanke, kao da smo 8.10.1991. negdje privezani, a ne odvezani od društva koje nas je kaznilo s 50 godina najdinamičnijeg razvoja u povijesti

Možda je jedan od razloga što je ovaj praznik još jedan u nizu koji nosi malu etiketu falsifikata. Sad kad ste na rubu svojih sjedala počujte da odluka Sabora od prije 13 godina jeste bila odluka od važnosti za neovisnost, ali mogli smo to okačiti onom magarcu iz Big Brothera o rep dok London, Moskva i Washington nisu, nešto kasnije, poslali havere da to priznaju. Dobro, odluka o raskidanju državno-pravnih sveza s drugim državama treba biti u domeni političkog tijela jednog naroda, ali onda je to prije Dan države ili nešto takvo, a ne Dan neovisnosti. To naravno ne znači da je prošla vlast koja je proglasila 8.10. Danom neovisnosti manje u pravu od prošle koja je za taj praznik bila odredila 30.svibnja, slaveći datum konstituiranja višestranačkog Sabora, čitaj utemeljenje nove vladajuće kaste.

Ako se povuče paralela s bivšom državom, vidi se da je ona slavila 29.11. kao Dan republike, što znači da joj od vlastite odluke nije bilo milije vanjsko priznanje. Slično i SAD slavi odluku iz 1776. makar tadašnju odluku Amera nitko u svijetu nije blagoslovio. Ali ni u jednom ni u drugom slučaju nije funkcioniralo nešto što se zove Ujedinjeni narodi, kamoli Europska unija, a oni danas dijele vjerodajnice za suverene države. Zato je ona ekipa koja bježi iz okrilja majčice Rusije još uvijek samo u neizvjesnoj misiji.

I zato je Hrvatska postala država 15.siječnja 1992. kada su je priznale zemlje Europske unije. Što bi mogao biti Dan neovisnosti po nekoj novoj vlasti.

No, teško da je sve to glavni razlog za kilavo slavljenje Dana neovisnosti. Pa ni goli osjećaj da s malo te neovisnosti danas raspolažemo, nije pametno dovoditi u vezu s uočenim problemom. Doista, popis onoga o čemu danas suvereno odlučujemo stane na loto listić. Ali tako je i s mnogim drugima. Mi još barem možemo reći svoje historijsko ne Amerima kada traže angažman u Iraku ili izbaciti GMO organizme s poljoprivrednih nasada.

Problem je što je razloga za diku svake godine sve manje. U odnosu na prošli Dan neovisnosti prodali smo INA-u, četiri stotine kuća na obali i dvije nacionalne televizije, a što nam je sve izmaklo kontroli da ni ne znamo, možemo samo nagađati.

Sve u svemu, za Dan neovisnosti tek "poneki uzdah i poneka zastava". A valja i ona od EKV-a  "danas je nalik na praznik ...".