Opet ja u stare novine i u politiku. Ovaj put riječ je o BH Danima, i to iz 2001. godine, koji donose dio prospekta štampanog povodom otvaranja Islamskog centra u Bugojnu, a u kojem se autori hvale kako je to grad s islamskim identitetom u kojem skoro da ne žive Hrvati. Na takve fašistoidne izjave i hvalisanje stvarima kojih bi se normalan čovjek trebao sramiti, fenomenalno su odgovorili u redakciji "Dana"

"Grad Bugojno se posebno odlikuje ponosom svojih građana islamskim identitetom, a njihov broj iznosi oko 30.000 osoba. Ovo je jedan od malobrojnih gradova Bosne i Hercegovine u kojem skoro da ne žive Hrvati, iako gravitira područjima naseljenim njima", stoji u prospektu (turističko-musafirske prirode) štampanom povodom otvaranja Islamskog centra i džamije u tom srednjobosanskom gradu. Džamija nosi ime saudijske princeze El-Dževahire el-Ibrahim, pa se pretpostavlja da su vakifi sponzorirali i bilten, štampan i dijeljen besplatno. Mada, ovoga puta na njemu o tome nema naznaka, poput nekad vidnog logotipa Saudijskog komiteta. Problem je u tome što je tekst, ne pretjerano suptilno, protkan fašizmom. Najpoznatiji Bugojanac u BiH i šire i dalje se zove Branko Mikulić, a ne Dževad Mlaćo. O tome zašto Hrvati "skoro da ne žive" tamo, raspituje se Haag. Haški istražitelji će valjda ustanoviti i ko na tom području gravitira Scheweningenu. A gdje je reisul-ulema Mustafa ef. Cerić u toj priči? Nema ga, i u tome jeste problem. Jer upravo reisul-ulema treba da nam pojasni da li je neživljenje Hrvata dio ponosa, islamskog identiteta, i bošnjačke dosljednosti? Ako je moguće, da se mimo znanja IZ-a u jednom povelikom i jako važnom bosanskom gradu otvara džamija, onda je to znak da nešto nije u redu. Jer da su znali, valjda bi i pročitali reklamni materijal. Ako IZ, pak, stoji iza biltena protkanog fašizmom, makar i suptilnim, onda ništa nije u redu.

Preneseni tekst objavljen je BH Danima, broj 224, 21. rujna 2001. godine, u rubrici "Bosanski barometar". Iako je odgovor, meni nepoznatog autora, sasvim na mjestu i teško da mu se može što dodati ili oduzeti, moram vas opskrbiti nekim svježim informacijama, koje kažu kako su se autori prospekta malo zajebali, jer povratak u Bugojno od 2001. je rapidno ubrzan. Tako se prema nekim podacima (katolička crkva) u Bugojno vratilo oko 10 000 građana hrvatske nacionalnost. Dio od spomenutog broja otpada i na one koji su se u Bugojnu prijavili tek provizorno kako bi uspjeli ostvariti povrat imovine. Inače, u Bugojnu je prije rata živjelo 15 963 onih koji su se na popisu 1991. godine izjasnili kao Hrvati.