Nekoć novinarka Večernjeg lista, a danas komentatorica Hrvatskog radija i tabloida 24 sata Jasmina Popović izabrana je za potpredsjednicu Međunarodne novinarske federacije. Naslov s ovom informacijom u medijima je ukrašen i nadnaslovom - Veliko priznanje. Lupežu je žao što kvari zabavu, ali ovom prigodom zagrabit ćemo u arhivu Ferala, e kako bi dobili uvid u djelo novinarke Popović. Mnoge loše đake među vama ova priča će razveseliti, jer ona govori da čovjek ne mora svoj posao uvijek raditi etično i profesionalno da bi se u svojoj struci i međunarodno etablirao. Izbor Jasmine Popović za potpredsjednicu IFJ-a tome zorno svjedoči

Jasmina Popović (SCREENSHOT: HTV)

Na ovom mjestu, dakle, imate priliku pročitati kako je novinarka Jasmina Popović sklopila s Croatia osiguranjem ugovor prema kojem se za četiri tisuće kuna mjesečno obavezala da će (o) ovom poduzeću osigurati "pravovremeno pojavljivanje istinitih informacija u medijima". U isto vrijeme, novinarka Popović bila je zaposlena u Večernjem listu, gdje je u vrijeme trajanja ugovora s Croatia osiguranjem objavljivala je razgovore ugodne s tadašnjim direktorom tvrtke Suadom Rizvanbegovićem. O spojivosti ove prakse s novinarskom etikom čitatelji će sami suditi. Također, pročitat ćete i odgovor Jasmine Popović na tekst kojim je Feral problematizirao njezin sukob interesa, a cijeli slučaj zaključen je još jednim tekstom, točnije odgovorom novinara Ivice Đikića na Popovićkino reagiranje. 

Lupežu na ovom mjestu ostaje tek da poželi puno sreće novinarki Popović na mjestu potpredsjednice Međunarodnog udruženja novinara te da primijeti: Kakva profesija, takva i udruženja.   

 

(SCREENSHOT: Lupiga.Com)

 

UGOVOR S VRAGOM

U moru kriminala što ga sadržava kaznena prijava protiv generalnog direktora Croatia osiguranja Suada Rizvanbegovica, njegovih pomoćnika Branka Zekana i Ivana Modrića, direktora Sektora općih pravnih i kadrovskih poslova Danka Špoljarića i još nekolicine osoba, nezamijećeno je prošao novinarski udio u prljavim poslovima što su se godinama odvijali pod okriljem najveće hrvatske osiguravajuće tvrtke. Priča kaže, a ugovor crno na bijelo potvrđuje, da je 16. siječnja 1998. generalni direktor Croatia osiguranja Suad Rizvanbegović sklopio ugovor s novinarkom Jasminom Popović: dotična se, naime, zakitila statusom stručne savjetnice za kontakte s medijima, te se obvezala da će voditi brigu o pojavljivanju istinitih informacija o Suadovoj firmi, a ovaj se, pak, obavezao da će joj za rečene usluge isplaćivati četiri tisuće kuna mjesečno plus pripadajuće poreze i doprinose. Oboje su se držali ugovora, pa je Croatia osiguranje na ime angažmana gospođe Popović dosad keširalo oko 180 tisuća kuna, a posao stručne medijske savjetnice svodio se, zapravo, na povremeno objavljivanje afirmativnih tekstova o najvećem osiguravatelju te na iscrpno prešućivanje svih afera koje su godinama potresale dotičnu firmu. U cijeloj toj priči ne bi bilo gotovo ničeg spornog da Popovićeva čitavo vrijeme honorarčenja za Rizvanbegovića nije primala prilično obilnu plaću profesionalnog novinara u Večernjem listu i pritom još istupala kao predsjednica žurnalističkog sindikata u spomenutim novinama. A da se Jasmina Popović ne zamara previše razmišljanjem o nespojivosti novinarskog poziva i stručnog savjetovanja institucija o kojima bi, između ostalog, trebala i kritički pisati, dokazuje i posljednji njezin potez: prije nekoliko dana postala je stručna medijska savjetnica ministra obnove i graditeljstva Radimira ČaČića. Tu glede & unatoč još uvijek ne prestaju njezine ambicije. Jer dok budete čitali ovaj tekst Popovićeva će, po svemu sudeći, biti birana za novu šeficu Sindikata novinara Hrvatske. Uostalom, zar nakon svega mislite da bi se netko u ovoj zemlji mogao bolje boriti za novinarska prava od Jasmine Popović?

I. Đ., (Feral Tribune 17. lipnja 2000.)

(SCREENSHOT: Lupiga.Com)

 

JASMINA POPOVIĆ REAGIRA NA ČLANAK "EGZORCISTA" IVICE ĐIKIĆA

K VRAGU I UGOVOR

Gospođo Erceg i gospodine Ivančiću,

molim Vas da u sljedećem broju ferala objavite odgovor na napis "Ugovor s Vragom", autora I.Đ. Nemja, naime, ugovora s vragom, a i onaj s Croatia osiguranjem je prestao važiti. Ugovori se, naime, mogu i raskinuti i I.Đ. bi to doznao da je pitao.
Nikada nisam primila od Croatia osiguranja 180 tisuća kuna i I.Đ. nema nikakvih dokaza za tu konstrukciju. O Croatia osiguranju nisam objavljivala afirmativne tekstove, već tekstove na temelju poslovnih rezultata, nalaza revizije i Direkcije za nadzor osiguravajućih društava kao i analize stanja na tržištu osiguravajućih društava. Mogu se usporediti s tekstovima u ostalim dnevnim novinama da bi se vidjelo jesam li bila pristrana.
Niti sam afere zataškavala niti ih izmišljala. O svim skandalima o kojima se pričalo, a koje sadrži i anonimna kaznena prijava, zatražila sam odgovor od onih koji su pred zakonom i vlasnikom odgovorni za poslovanje Croatia osiguranja. Za istinitost odgovaraju oni. Tekstovi su u dokumentaciji Vjesnika.

Anonimni dileri dokumentima iz Croatia osiguranja su me zaobišli i odlučili svoje blago ponuditi drugim redakcijama. Nisu me međutim zaobišle njihove "anonimne" prijetnje i precizna uputstva što trebam učiniti kako ne bi svima otkrili "ugovor s balijom". Upravo kad sam se namjeravala obratiti policiji, I.Đ. me, nadam se, riješio budućih poziva i prijetnji.

Nisam postala stručna savjetnica ministra Čačića, ali ne zato jer to ne odobrava I.Đ., vež zato što, zbog novih obaveza, nemam vremena. I to bih mu rekla da je nazvao, jer u trenutku kada je njegov tekst nastajao, cijela priča više nije bila aktualna, a ni istinita. Cijelo vrijeme sam primala plaću, jer u Večernjem listu nije zabranjeno raditi honorarno, ako to ne ometa redoviti posao. To je dio kolektivnog ugovora. O mom sindikalnom radu I.Đ. ništa ne zna i njegove su ocjene nebitne. Možda bi se on za radna prava novinara bolje borio, ali trenutno je zaokupljen egzorcizmom.

Jasmina Popović, (Feral Tribune 24. lipnja 2000.)  

(SCREENSHOT: Lupiga.Com)

 

FERALOV VODIČ KROZ PROMIDŽBENI SPISATELJSKI OPUS JASMINE POPOVIĆ

SUAD ILI NIKAD

Činjenice govore ovako: novinarka Večernjeg lista Jasmina Popović 16. je siječnja 1998. potpisala ugovor s Croatia osiguranjem u kojem na sebe preuzima funkciju stručne medijske savjetnice sa zadatkom da vodi brigu o tome da se o "Društvu pravovremeno pojavljuju istinite informacije u medijima"; ta je briga koštala četiri tisuće kuna mjesečno, a sastojala se u objavljivanju afirmativnih tekstova o dotičnoj tvrtki ili u publiciranju razgovora s generalnim direktorom rečenog osiguravatelja Suadom Rizvanbegovićem. Tako se čudnim stjecajem okolnosti zbilo da su u razdoblju od siječnja 1998. do ožujka 2000. u Večernjem listu izišla tri intervjua s Rizvanbegovićem i u sva tri slučaja - koje li slučajnosti - s direktorom je razgovarala Jasmina Popović, osoba koja je, podsjetimo još jednom, 16. siječnja 1998. s istim tim Rizvanbegovićem potpisala ugovor u kojemu se obavezuje na širenje istine o Najdražem Osiguravatelju. E sad, je li gospođica Popović s Rizvanbegovićem razgovarala kao novinarka Večernjeg lista ili kao stručna medijska savjetnica Croatia osiguranja? Jesu li joj u tim trenucima intimnoga čavrljanja prožetog ozbiljnim i fingirano oštrim pitanjima mislima strujali ideali nezavisnog novinarstva ili su joj glavom prolazile misli o one četiri tisuća kuna što ih svakog prvog u mjesecu, na osnovi potpisa tipa kojeg upravo intervjuira, stavi u džep? Da ne bismo razbijali glavu tim dvojbama, potrudila se sama gospođica Popovic: "Cijelo vrijeme sam primala plaću, jer u Večernjem listu nije zabranjeno raditi honorarno, ako to ne ometa redoviti posao.” Jasmina je Popović, zapravo, svoju honorarnu rabotu pretvorila u redoviti posao, s time da čitava stvar funkcionira i u obrnutom smjeru: uz redovnu je plaću, naime, primala i honorar za svoj redovni posao.

Novinarstvo bez etike

No, što nam vrijede sve ove spoznaje kad nam gospođica Popović poručuje da je njezin ugovor s Croatia osiguranjem "prestao važiti prije više od dvije godine". Sad bismo trebali biti tragično naivni, pa povjerovati na riječ Jasmini Popović, jer za svoju tvrdnju da je ugovor prestao važiti prije dvije godine nije ponudila nijedan opipljiv dokaz, isto kao što nije ponudila nijedan kvalitetan argument koji bi pobio tvrdnju da je na ime honorara i pripadajućih poreza i doprinosa osiguravatelj keširao 180 tisuća kuna (taj je podatak, inače, izvađen iz kaznene prijave protiv Rizvanbegovića i njegova društva). Međutim, ako se specijalno za ovu priliku napravimo glupima te joj povjerujemo, ništa se bitno u cijeloj ovoj storiji neće promijeniti. Što se tiče ovog novinara, Popovićeva temeljem ugovora s Rizvanbegovićem nije morala raditi apsolutno ništa, i nije morala primati naknadu veću od jedne kune, i taj ugovor nije morao trajati dulje od pola sata, a da svatko normalan ne zaključi da je onog 16. siječnja 1998. potpisala papir kojim je jasno demonstrirala stav kako etika nije nužno sastavni dio novinarske profesije. Taj nedostatak etičnosti može se savršeno dijagnosticirati i iz ostatka njezina reagiranja na tekst u prošlom Feralu. Popovićeva, naime, kaže da nije objavljivala afirmativne tekstove o Croatia osiguranju, nego je svoje članke temeljila na poslovnim rezultatima, ali pritom zaboravlja naglasiti da je informacije o poslovnim rezultatima dobivala od istih onih persona koje su joj plaćale mjesečnu crkavicu za honorarno širenje istine, koje ne uključuje otkrivanje kriminalnih detalja iz bogatog opusa Suada Rizvanbegovića i njegovih jataka. O tim kriminalnim detaljima pisali su novinari koji - kakve li koincidencije - nisu imali potpisane ugovore s Croatia osiguranjem.

Prezaposlena novinarka

"Nisam postala stručna savjetnica ministra Čačića, ali ne zato jer to ne odobrava I.Đ. već zato što, zbog novih obveza, nemam vremena", piše nadalje gospođica Popović, pa nema druge nego je uputiti da to osjetljivo pitanje riješi s ministrom Čačićem, koji je u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji od 9. lipnja, ali i u TV Dnevniku, kazao upravo ono što je objavljeno u Feralu. Pažljivim iščitavanjem svih idućih brojeva Slobodne utvrđeno je da Jasmina Popović nije demantirala ministrove navode, a svojom konstrukcijom o pomanjkanju vremena želi nam poručiti da, eto, nema ničeg strašnog u istovremenom radu u novinama i honorarčenju za jedno Vladino ministarstvo. Uvjeravati ju u suprotno, očito, nema smisla. Ima smisla, međutim, kratko se pozabaviti sljedećim njezinim navodom: Anonimni dileri dokumentima iz Croatia osiguranja su me zaobišli i odlučili svoje blago ponuditi drugim redakcijama. Nisu me međutim zaobišle njihove 'anonimne' prijetnje i precizna uputstva što trebam činiti kako ne bi svima otkrili 'ugovor s balijom'." Možemo li u ovom trenutku precizno detektirati kad se sparing-partner Najmilijeg Tenisača i najomiljeniji preferans-suparnik istoga prometnuo u baliju? Možemo li pouzdano utvrditi koji ga je sretni stjecaj okolnosti spasio od kame Paška Ljubičića? I nije li, zapravo, Jasmina Popović onaj ugovor potpisala vođena plemenitom idejom multikulturalizma? Na koncu, prilično je nejasno zašto se gospođica Popović toliko uzbudila zbog teksta u prošlom Feralu i zašto ovom listu prijeti tužbom: izabrana je, naime, za predsjednicu Sindikata novinara, a onih četrdeset i šest žurnalističkih glasova za njezinu kandidaturu zorno svjedoče da su novinari u ovoj zemlji dobili upravo onakvog borca za vlastita prava kakvog i zaslužuju.

Ivica Đikić (Feral Tribune 24. lipnja 2000.)

Lupiga.Com