Djevojka koja vozi vespu kroz ljetni dan stvara vjetar. Njena haljina postaje padobran koji je vuče niz ulice. Ulica je zrcalo u koje je uperen reflektor i kada pogledam oko sebe, čini mi se, svi škilje, slabovidi poput krtica, slijepi za ono što, na trenutak mi se tako učinilo, sažima svu ljepotu svijeta. Djevojka koja vozi vespu kroz ljetni dan, erotika vjetra, akupunkutrne iglice žudnje koje nas probadaju, ispravljaju nam leđa, čiste misli i tjeraju da vjerujemo u magiju. Ali…

U mom gradu čak i ljeto podsjeća na umiranje. Te bašte pune mirisa, te avlije iz kojih dopire zadah obiteljskih svađa, te zgrade pune ljudi koji ne razgovaraju niti se više sjećaju kad su se sreli i kako to da su zapeli skupa, te ulice koje skapavaju na suncu i hladovina koja drhti kao puding, nesigurna kao i ja - da li sam na pravom mjestu i tražim li pravog čovjeka, sve to podsjeća na umiranje, jer sa svakim korakom koji pružim na pločnicima grada kojeg još uvijek zovem…

Malo je koja rečenica u zadnje vrijeme uhvatila duh vremena kao ona što ju je prije nekoliko dana izrekla Anica Kovač. "Ljudi su pokazali da su spremi za čistu Hrvatsku", rekla je supruga bivšeg nogometaša na Trgu bana Jelačića. Budući da bivša manekenka to nije kazala na promociji najnovijeg Perwollovog tekućeg deterdženta za efikasno čišćenje mrlja, gdje je inače često viđena gošća, nego na punokrvnom nacionalističkom derneku, čini se da je…

Uvijek smo na početku. Uvijek je pitanje samo kako smo zamislili stvar i otkuda smo krenuli. Tamo, u tom trenutku u vremenu, u tom mjestu u prostoru otkuda je sve počelo leži uzrok svega ovoga što danas živimo. Ili je i to potpuno pogrešna pretpostavka, još samo jedna laž koja nam pomaže da umaknemo besmislu petparačkih sudbina, koje smo za sebe izmaštali, barem na jedan jedini trenutak.  Pišem i moram vjerovati u svaku riječ koju otipkam. A cijeli mi se…

To s mojom glavom dogodilo se nekako prirodno. To doba u koje ja ustajem iz kreveta pristojan svijet nikad ne bi nazvao jutrom, ali, dobro, nije bitno kako tko zove određeno doba dana, bitno je da bih godinama, svakog jutra, čim ustanem iz kreveta, gurnuo glavu u ekran. Iz dana u dan moja glava bi se stapala s tim pravokutnim svjetlećim krajolikom. Zato me to što se dogodilo s mojoj glavom nije iznenadilo. Moja glava je postala ekran, flatscreen, lcd, hd.  U mojoj glavi svijet…