"Mi smo tu svojom voljom, nitko nas ne financira", tvrde volonteri Inicijative 40 dana Molitve za život, koji cijelu Korizmu namjeravaju moliti ispred zagrebačke bolnice Sestara milosrdnica, a već su odradili više od trećine "posla". Ljudi raznih dobnih skupina, socijalnog statusa i zanimanja, svakodnevno se okupljaju na platou ispred bolnice u ovom korizmenom razdoblju. Dok jedni drže transparente s porukama punih pozitive - "Da, životu", "Molitvom spasimo život", "Trudna si? Ne boj se", "Dragocjena si" i slično - drugi, pognutih glava i skupljenih ruku, tiho mole za one koji su se odlučili na taj "nezamislivi užas", prema riječima jedne od volonterki s kojom smo razgovarali.

Tri je sata popodne, a na platou ispred Sestara milosrdnica okupilo se desetak ljudi. U svakom trenu, ujutro od 8 do 16, 17 sati, okupljaju se ljudi, a najviše ih bude iza podneva, procjenjuje jedan od volontera, zadužen za štand koji je postavljen pred bolnicu. On je tu često, gotovo svaki dan, kaže.

"Proširili smo se u devet gradova Hrvatske, svaki dan dolaze ljudi, a najviše ih dolazi iza podne, jer tada srednjoškolcima završi nastava", upućuje nas.

"Rješenje uvijek postoji", govori nam jedna srednjoškolka, aktivistica. Na pitanje tko bi se trebao pobrinuti za dijete, s obzirom na tešku socijalno-ekonomsku situaciju s kojom se svakodnevno bore roditelji diljem Hrvatske, odgovara: "Društvo."

Na štandu se nalaze papiri s dnevnim molitvama, obično izvadcima iz Biblije, koji se dijele moliteljima. Svaki dan nova molitva. Ljudi dolaze, uzmu papir i stanu u vrstu. 

Logistike ne nedostaje, ljudi ponekad ipak da (FOTO: Lupiga.Com)

"Mi tu nikom ne smetamo, samo molimo. Naši volonteri potpisuju izjavu da neće raditi nerede te da će ostati imuni na provokacije. Nekih većih incidenata nismo imali, ali dogodilo se da jedna gospođa pljunula na jednu volonterku", kaže mladić koji se nije htio predstaviti, no bio je spreman na razgovor, kao i ostali molitelji.

Dok skupina tiho moli, njihovo mumljanje prati posjetitelje bolnice koji užurbano hodaju prema ulazu. Osim u rukama molitelja, dio plakata naslonjen je i na zid bolnice. Logistike ne manjka, primjećujemo. Mladi volonter otkriva kako su sredstva za sveobuhvatnu kampanju diljem Hrvatske prikupljena na donatorskoj večeri krajem siječnja, no, dodaje, svi prisutni su volonteri. Na pitanje nisu li se ta sredstva mogla bolje iskoristiti, možda za smanjenje nezaposlenosti ili nekih drugih socijalnih gorućih tema u Hrvatskoj, spremno odgovara: "Ne." Pojašnjava kako je riječ o agendi koje nema dovoljno u javnosti i ovim akcijama žele postići da se o toj temi priča. 

Pobačaj, kažu, obavljaju bogataši (FOTO: Lupiga.Com)

Uzme li se u obzir da su žene na ovim prostorima dobile pravo glasa 1945. godine, čak prije Italije ili Švicarske, poziv na zabranu abortusa u 21. stoljeću čini se nezamislivim, kao mnogo koraka unatrag. Molitelji ispred Sestara milosrdnica na pitanje je li riječ o miješanju u osobni život pojedinca te stavljanju u poziciju Boga, određujući tko što smije ili ne smije napraviti, objašnjavaju: "To je glupa komunistička ateistička indoktrinacija. Iluzija u glavi." Stariji gospodin u pedesetim godinama života kaže da ispred Sestara milosrdnica dolazi kad god stigne. Razlog? 

"Demografska katastrofa, neće nas imati tko pokopati", objašnjava.

Prema njemu, pobačaj obavljaju bogataši, "koji ne žele ništa drugo nego samo užitak". Za sve druge slučajeve - pravo na izbor žene, teška socijalna situacija, bolest - kaže kako "to nije dovoljno dobar razlog", pa će dobaciti i da "takvi ljudi ne pobacuju."

"Pobačaj nikad nije zadnja opcija" (FOTO: Lupiga.Com)

Nastavlja govoriti o Crkvi, tvrdeći da je uvijek bila na strani obespravljenih.

"Pa nalazimo se ispred bolnice Sestara milosrdnica. Sve je to bilo nekad njihovo, one su to zaradile, ali im je oduzeto", poentira.

Kako su nas informirale dvije srednjoškolke, volonterke na štandu Inicijative koje tu dolaze svakih nekoliko dana, za pobačaj uvijek postoji rješenje. Na molbu da nabroje neka rješenja, nisu dale konkretne odgovore. Samo su ponavljale: "Pobačaj nikad nije zadnja opcija".

"Evo tu se kod nas jedna žena preobratila i suze su joj išle s lica", opisuju. 

"Tu se kod nas jedna žena preobratila i suze su joj išle s lica" (FOTO: Lupiga.Com)

Na pitanje zar ne bi bilo korisnije otići se moliti ispred recimo Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kad već živimo u zemlji sa skoro 330.000 nezaposlenih kojima bi možda molitva dobro došla, volonterke su odlučno rekle: "Ne". Naime, smatraju da nije bitno gdje se moli, kažu, moliti se mogu i ispred drveta. No, očito za ovaj slučaj ipak trebaju doći ispred bolnica.

"Tu se vrši pobačaj, tu se moli", objašnjavaju, ne shvaćajući nedosljednost sa svojim maloprije izrečenim argumentima. 

I dok srednjoškolke smatraju da pojedinac ima slobodnu volju, jedan od molitelja, koji nam je s ushitom opisao kako je našao Isusa Krista, s tim stajalištem se ne slaže, makar i samo učenje Crkve tako govorilo.

"Jako nam vas je žao" (FOTO: Lupiga.Com)

"Čovjek nema slobodnu volju. Isus Krist toliko nas voli. Za nas je to pokazao na križu. Dao je svoj život, podnio je toliku muku za nas, da bismo mi živjeli", kaže muškarac u svojim četrdesetima, otkrivši zatim da je prije devet godina ponovno otkrio Boga i otad mu se sve promijenilo u životu. Bog mu daje upute za život, dometnut će.

Pred kraj molitvenog dana, skupina je spala na tri osobe. Srednjoškolke su nam u konačnici zbog propitivanja njihovog tumačenja vjerskog nauka i dovođenja u pitanja njihovih dogmi, izrazile sućut, kazavši: "Jako nam vas je žao". Preostale dvije novopridošle djevojke su sramežljivo molile i buljile u pod. Za razgovor nisu bile zainteresirane. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com