Prije nešto vremena čovjeka bi kad se sjetio hrvatskih reklama obuzimao (opravdani) sram. Činilo se koliko god se mi trudili- trud nam jalov.Uzmimo samo Kraševe kao ogledni primjerak.Tko se nije zgrozio pred onih prvim Dorininim reklamama? Sjetite se samo one jadne prostorijice s prozorom na kojem su plastične rolete, globus se vrti, a mi pred televizorom smijemo se, jer najrađe bi zaplakali. Vedrija strana je da Kraš dovoljno dugo postoji, da mu svi ionako vjerujemo pa nam reklame i nisu važne.Srećom je tako jer ne daj bože da nova firma ili prizvod izađe pred javnost s takvom reklamom. Propali bi u prvih mjesec dana. Bajaderu nije više potrebno reklamirati, a nekih novina i nema, ako se ne računaju prigodni popusti ( u slucaju Kraša 9%). Osim toga tko se ima natjecati s Krašem, barem kod nas.

Zato se u cijelom moru loših hrvatskih reklama ( uz časnu iznimku Ožujske u zadnje vrijeme) VIP i Ht se čine kao nešto predobro za hrvatski marketing. Naravno uz godišnji porast prodaje od 300% oni si to i mogu priuštiti. Mi jadni potrošači našli smo se usred medijskog rata u kojem su nevidljivi copywriteri ušli u naš bogat društveni život. Barem reklame takvima vide nas,potrošače.Pri tome ne treba zaboraviti na sve moguće uštede koje su nam nadohvat ruke, samo ako potrošimo parstotinjak kuna Vip vam neće pomoći da ne budete luzer kao svi oni jadnici kojima je jedna boca Mr. Propera život znači. Onaj koji je Vip to i nije. Vip samo podsjeća da ste moderni.

S ovoliko godina mobitel je više od potebe.Prvo je postao kultni status, a onda sredstvo identifikacije. Tko ne bi htio biti kao svi oni teenageri koji se tako sjajno provode u reklamama. Tko će priznati da mu život barem malo ne nalikuje komercijalnom proizvodu. Svi ti mladi, nasmijani ljudi koji se dobro zabavljaju u reklamama glavni su adut reklama i stvarni pokazatelj kome je sve to upućeno i tko, očito najlakše odriješuje kesu.
Simpa s druge strane ne gura dobar provod u prvi plan, ali je zato je ima posvuda. Otiđite u Zadar i nećete se moći okrenuti bez da negdje krajičkom oka ne ugledate velika, narančasta slova.
Čini se da je mlada populacija gotovo posve mobilna. VIP okreće pogled prema svim, stereotipno gledano, domaćicama koje između zakuhavanja rezanaca u juhu i pohanja šnicli (svom već odavno mobilnom djetetu) šmrcaju uz nove patnje neke od aktualnih mladih sirotih bogatašica. Napokon je netko napravio reklamu koja može privući nečiju mamu ili baku da škicne prema televizoru iako joj ta nova bedastoća zapravo ne treba. Svima ostalima koji imaju tu sreću ne biti zakačen na neki tv proizvod te vrste jamči par minuta smijeha. Zbog toga ju nikako ne treba smatrati neozbiljnom. Ako se sapunice prodaju zašto se neki i mobiteli u pomoć njih. Nitko to više i ne smatra čudnim.Ipak živimo u doba kad nam vile prodaju omekšivač, a rasplesani vrčevi mlijeka pjevuše.