:-o*?=)(/&%$#
ritn by: Ludi@asia.com
03. 04. 2002.
Ovo nije lijek, ovo nije način, ne znam ni da li je istina (a ionako nije ni prava kolumna), ali jednostavno me oduševila ova kratka jezgrovita priča o jednom dijelu (i) naše svakodnevnice.
"U dvorištu ispred ulaznih vrata imamo maleno, bukvino drvo načinjeno od bakra, koje nazivam svojim 'osobnim srđbonoscem'. Svake večeri, kada se vratim s posla, ja na njega, u mislima objesim svu ljutnju i probleme koji su me tog dana opsjedali i kažem: 'Visite ovdje preko noći, a ujutro opet idete sa mnom na posao'. Zanimljivo je što sutradan uvijek shvatim da je pola onoga, što sam kao ozbiljne nevolje jučer objesio na svoje drvo, preko noći kao rukom odneseno. Čak i oni problemi koji još vise na granama stabla, nisu više toliko teški i zabrinjavajući kakvima su mi se činili prošle večeri. ... Budite zahvalni za nevolje koje doživljavate na poslu. One su zaslužne za pola vaše plaće, jer da stvari nisu krenule po zlu, da niste okruženi 'teškim' suradnicima, te da tijekom radnog dana nemate nikakvih problema ni neugodnosti s kojima se morate uspješno nositi, već bi se našao neki mudrijaš koji bi uspio odraditi vaš posao, zadovoljan sa samo pola vaše plaće. Da biste se uspješno uhvatili u koštac s dnevnim problemima, morate postupati inteligentno, mudro, strpljivo, taktično i hrabro. Zato što to možete, zadržali ste svoj sadašnji posao, a možda je to razlog što se još niste prihvatili većeg i odgovornijeg zadatka. Kada bismo svi počeli tražiti dodatne probleme da bismo ih što bolje naučili s veseljem savladati i dobro procijenjivati, te kada bismo ih smatrali dobrim prilikama, umjesto neugodama, ubrzo bismo uvidjeli da napredujemo iznenađujuće brzo. Živa je istina da postoji gomila rizičnih poslova koji čekaju na neustrašive muškarce i žene da se njima pozabave. ... Ja sam samo običan starac kojeg su u životu pratile mnoge nevolje. Većina njih se, međutim, nikada nije dogodila."
Isječci iz knjige 'Budite zahvalni za životne nevolje' (1980), koje sam pak našao u nekoj drugoj knjizi. Nije ni bitno. Autor je Robert R. Updegraff, Louisville, U.S.A. Čovjek kojeg su opisali kao osobu koja obavlja vrlo zahtjevan posao (nisam saznao koji), ali kući uvijek dolazi dobre volje, bez obzira na svakodnevne radne izazove.
"U dvorištu ispred ulaznih vrata imamo maleno, bukvino drvo načinjeno od bakra, koje nazivam svojim 'osobnim srđbonoscem'. Svake večeri, kada se vratim s posla, ja na njega, u mislima objesim svu ljutnju i probleme koji su me tog dana opsjedali i kažem: 'Visite ovdje preko noći, a ujutro opet idete sa mnom na posao'. Zanimljivo je što sutradan uvijek shvatim da je pola onoga, što sam kao ozbiljne nevolje jučer objesio na svoje drvo, preko noći kao rukom odneseno. Čak i oni problemi koji još vise na granama stabla, nisu više toliko teški i zabrinjavajući kakvima su mi se činili prošle večeri. ... Budite zahvalni za nevolje koje doživljavate na poslu. One su zaslužne za pola vaše plaće, jer da stvari nisu krenule po zlu, da niste okruženi 'teškim' suradnicima, te da tijekom radnog dana nemate nikakvih problema ni neugodnosti s kojima se morate uspješno nositi, već bi se našao neki mudrijaš koji bi uspio odraditi vaš posao, zadovoljan sa samo pola vaše plaće. Da biste se uspješno uhvatili u koštac s dnevnim problemima, morate postupati inteligentno, mudro, strpljivo, taktično i hrabro. Zato što to možete, zadržali ste svoj sadašnji posao, a možda je to razlog što se još niste prihvatili većeg i odgovornijeg zadatka. Kada bismo svi počeli tražiti dodatne probleme da bismo ih što bolje naučili s veseljem savladati i dobro procijenjivati, te kada bismo ih smatrali dobrim prilikama, umjesto neugodama, ubrzo bismo uvidjeli da napredujemo iznenađujuće brzo. Živa je istina da postoji gomila rizičnih poslova koji čekaju na neustrašive muškarce i žene da se njima pozabave. ... Ja sam samo običan starac kojeg su u životu pratile mnoge nevolje. Većina njih se, međutim, nikada nije dogodila."
Isječci iz knjige 'Budite zahvalni za životne nevolje' (1980), koje sam pak našao u nekoj drugoj knjizi. Nije ni bitno. Autor je Robert R. Updegraff, Louisville, U.S.A. Čovjek kojeg su opisali kao osobu koja obavlja vrlo zahtjevan posao (nisam saznao koji), ali kući uvijek dolazi dobre volje, bez obzira na svakodnevne radne izazove.
Jel to čujem da neko reže nekakve sekvoje ... :-) Ma, ne, ne ... to ja "zadovoljno" spavam ... :-)