iz serijala PASMATER FAMILIAS

Dobar dan, gospodine Branko, ljubazno me pozdravi veterinar. Vidim da ste došli u kompletnom sastavu. Pozdravim i ja. Razmišljam o kompletnom sastavu. Osi, Felix, Tečka, No name mačkić i moja malenkost. Jedini dvonožni član kompletnog sastava. Osim već prisutnog veterinara i njegove asistentice. Na trenutak sam pomislil, da kad bi ja bil veterinar toliko godina ko on, ja bi već hodal na četveronoške. Profesionalna deformacija.
Osvald na povodcu nepovjerljivo gleda, Felix u svojem kavezu nezainteresirano spava. Tečka pak u svom apartmanu uređuje garderobu. Liže dlaku. Vidi se, prava dama. Ja s kravatom. Muški povodac, rekli bi zlobnici. No name u mom naručju, grebe moju novu kravatu i panđama izvlači niti. Po mom mu se ne sviđa uzorak. Normalno, kad sam si sam izabral kravatu. Nekad mi ih je birala Nada. Ti ove voliš, a ove ne voliš, znala je reći. I onda sam ja saznal koje volim, a koje ne volim, tak da mi uopće nije trebalo preispitivati vlastiti ukus. Sad su tu ulogu preuzele prodavačice, pa mi uz svaku košulju uvale pasent kravatu, skuplju od košulje, a uz svake hlače i najskuplji pojas. Kaj mogu, kad ženskama ne znam reći ne.
Kaveze sa Tečkom i Feliksom odložim na stol za preglede. No name odmah skoči pred njih, pokazujući onima unutra, da je on jedini slobodan. Spasile su ga samo rešetke, jer mu je Tečka htjela opalit šamarčinu. Pustim povodac. Osvald ga odmah hvata zubima. On to često radi, posebice kad ga se vodi u šetnju. Jaka ličnost. Uvijek sam sebe šeta. Ja sam se primil za kravatu. Ne da šetam sebe, nego da popravim izvučene niti.
Što ima novog, pita veterinar. Pri tome pogladi Osvalda, i ostale četveronošce. Ovaj je novi, kao iznenadi se, uzimajući u ruke No name mačka. Iako mu se glas topio od ljubaznosti, meni je imal prizvuk registar blagajne. Životinje nemaju socijalno osiguranje. One su samo-plaćenici. Iz mog džepa.
Zapravo, postoji neko osiguranje na Osiguravajućem zavodu, ali to je najsličnije kasko osiguranju, zapravo totalki. A agent isti koji mi osigurava automobile. Zato nisam pristal. Auto dobim novi, al gdje ću naći novog Osvalda? On je jedini pas blesaviji od mene. Zato me i sluša.
Dok sam ja tako razmišljal, izgleda da su pregledi i davanje inekcija bili gotovi. Asistentica je popunjavala kjižice i izvukla novu. Kako se zove ovaj crni ljepotan, pita, pokazujući na malog mačka, koji je neopazice grickal rub vetrinarove kute. Izgleda da joj se je gazda zamjeril, jer je uživala. No name. No name, pa tak se zove moj kompjutor, iznenadi se ona. Onda je dobre marke, uzvratih nezainteresirano. Ak bu još delal, kad se vrati kući. To nisam izgovoril. Samo sam pomislil.
U međuvremenu mi je vetrinar pomolil pod nos račun za pregled. Iznos otprilike polovine mjesečnog primanja solidno plaćenog radnika. Ostal sam bez riječi. Ali zato veterinar nije. Glede na to da imate novog mačka, dao sam vam popust, a ovdje su napisani lijekovi koje ćete kupiti u veterinarskoj apoteci, druga vrata lijevo. Platih. Zbunjeno uhvatih kvaku drugih vrata lijevo. Na hodniku, reče vetrinar, ovo je wc.
Nezainteresiran pogled vlasnika ljekarne se odmah izbistrio pri pogledu na spisak lijekova. Kad sam naručival pasje i mačje brikete, vratio mu se osmjeh, a kad sam sa polica uzel potrebnu količinu konzervirane hrane, ponudio se da mi je odnese do auta. Normalno, kad mi je drmnul i drugu polovinu prije spomenute plaće.
Sjedajući za volan, opal sam u šentiment. Pri pogledu na novčanik. Poprilično je smršavil za manje od pola sata. Ja za takvu kuru mršavljenja moram biti na dijeti bar dva mjeseca. Izgleda da ću i biti, poslije ovog posjeta veterinaru.
Kad smo došli doma, sjatile se ženskinje. Kako je bilo na pregledu, pitaju veselo, pregledavajući i mazeći naše kućne ljubimce. Nadam se da te nije boljela inekcija, nježno je Jasna tepala Osvaldu. Bez riječi pokazah račune i dadoh Nadi vrećicu sa lijekovima. Svi odoše u kuću, a mene su ostavili da vučem pakete sa hranom u podrum. Baš sam mogel ljekarnika povest sa sobom. Za te novce mi je mogel pakete složit i na police. Kad sam vukel zadnju rundu, pojavi se Nada na balkonu. Znaš li da su svi lijekovi koje si ih kupio, zapravo lijekovi za djecu? Znam, rekoh, zapamtil sam kaj smo dobivali za Jasnu, kad je bila mala. Kod liječnika, normalno.
Navečer sam skočil kod susjeda. Odnesel pola kile kave, cvijeće za domaćicu. Strpljivo sam podnosil galamu i nestašluke njihove troje male djece. Kroz pola sata skrene razgovor na zdravlje. Za to sam i došel. Na razgovor o zdravlju i lijekovima. Da vidim kad s djecom idu kod doktora, od čega jesu ili budu bolesni. I tako će dobiti previše lijekova. Na socijalno. I ostat će im ... za Osvalda, Tečku, Feliksa i No name mačka.