Jedno od rijetkih zadovoljstava koje čovjeku uljepšava život, je iščekivanje dobitka na kladionici i maštanje o tome šta sad s tim parama. Kako ih potrošiti? Joj što će dobro sjest. Moram vratit dug. Kupit sebi nešto. Pokriti minus na kartici. Konačno popravit zub. Platit zaostatke računa. Itd. Kombinacija ima za maštanje sve do očajnih i nervoznih pogleda na teletext i praćenje rezultata uživo. Jebi ga svako mora priznat da ga sreća slabo kad posere, ali ipak je dobitak realniji nego recimo na lotu.
S obzirom da smo mi svi niski srednji stalež, s naglaskom na niski koji ne možemo odoljeti zaradi na brzinu. Tako ja i milioni ljudi idem svaki petak u prvu bližu kladionicu. Odvojiš da žena ne zna nekih 20-30 kuna, uzmeš prije toga novine da šmekneš ko sve igra, vidiš i dobitak tjedna i kažeš sebi, ma ja bi ih sve pogodio. Uđeš u kladionicu, ona poprilično puna ljudi svih zanimanja i staleža, a svi gladni para i svi profesionalci. Sto posto su sigurni da imaju dobitne sisteme. Svi mudro razmišljaju, mjerkaju i daju jedni drugima savjete.

Kraljice kladionica su žene koje rade u njima. Sa svima su OK, ljubazne, strpljive, nekom se i nasmješe, neki ih i bare, one znaju da će svako ko dobije poveći iznos ostavit njima bar 50 kn za sreću, zahvalu ili lijepe oči. Kad čovjeka hapi to dobitničko ludilo, čovjek bi častio, a koga drugo doli njih koje se smješkaju. Neki čak misle da su im one donijele sreću, pa čekaju svoju curu iza šaltera da kod njih uplate, hi-hi-hi.

Razne su uplate, od 10 kn što uplaćuje većina, pa do xxxxxx kn. A to su pacijenti. Obično složiš dva listića. Jedan je ziheraš sa puno domaćih pobjeda i na njemu je uvijek oko 10 tekmi, a dobit je od 100 do 200 DM. Osim tog listića tu je i onaj listić "šta ako" koji je puno hrabar sa koeficijentima 2-2,5 i sa oko 5, 6 tekmi. Na njemu je zgoditak bomba. Velike pare, manje šanse i on ti uvijek draži jer utaži tvoj prognozerski ego i žeđ za parama.

Uvijek imaš i par frendova s kojima uspoređuješ listiće, pa ti njemu sereš, nisi trebo tako, on tebi, ma vićeš ti, no to su slatke rasprave. Tipa ko je ljepši, Fuka il' Majkl Džekson il' dal' je Vučko Bosanac. Ja svoje oklade često uspoređujem sa Vučkom i to nekad potraje - znate kako je kad dva Bosanca raspravljaju ;-).
Najgore je kad fulaš jedan do dva para. U biti uvijek fulaš 1 ili 2 para i to je ta droga koja ti kaže ma zamalo, al' sljedeći vikend ...
Samo bed ti je ako se navučeš, pa se počneš kladiti na sve živo. U biti sve osim nogometa i tu i tamo košarke su gluposti. Ali biseri se klade na sve, pa i na hokej, skijanje, bacanje pogleda u vis, bacanje para u vjetar ... Znači kladionica ako se konzumira kako treba je tu da ti ubije vrijeme, da malo maštaš i uživaš u tim malim meracima. Ako dobiješ pare, to je mrak. Ako ne dobiješ pare, onda opet imaš još jednu temu za raspravu na kafici. A to je ono, koji te par sjebo, znao sam ja, reko sam ti ja, i tu se krug zatvara. Kakav bi to bio tek krug da me ovaj put nije sjebo Manchester, a znao sam točno sam imao feeling da ...................