Dva pisma o jubavi
ritn by: Tata Branko
29. 04. 2004.
iz serijala "Štorija Dalmatina"
Dva pisma o jubavi
Dragi moj Brankač!
Prošli tjedan sam u utorak izvadija brod zbog održavanja. Na brod sam odlazio raditi oko 8 ujutro, pa bi nakon kave popio gutljaj one tvoje viljemovke. Na ručak sam odlazio oko 13 sati. Ručao bi, pa bi onda nagnuo malo tvojeg cvičeka i vratio bi se raditi na brod do 20 sati. Navečer sam kao i obično pojeo komadić parmezana i uz njega popio par čaša cvičeka. Ma baš je bio dobar. Tako sam ti sve do subote, kad sam baci brod u more, mislio na tebe. Taman su mi toliko trajali cviček i viljemovka. Ako te se sad hoću sjetit morati ću otvorit još i onaj tvoj brinjevec.
Ipak bi ja od svega najviše volio da ti meni, ali ovaj put u najvećoj tajnosti, opet dođeš, da opet ne završimo na tuđem brodu i u drugom djelu Jadrana. Vidiš koliko ti je tvoj zadnji posjet značio za zdravlje. Izgubio si glas za četiri setimane, pa sad govoriš ka Marlon Branko u "Kumu". Dođi prijatelju, pa ćemo si liječiti grla. I nećemo praviti slike o tijeku terapije, kako ne bi bilo dokaznoga materijala. Ovaj put možemo ponijeti malo i onog mog zdelanca kontroliranog porijekla (južne padine splitske veletržnice). A mogli bi se i malo spominati o Abesiniji, poput gospona Šafraneka (Majetića) u filmu "Tko pjeva zlo ne misli". Čim budeš mogao, javi se pa dođi. To bi me iskreno razveselilo. Eto - to bi bilo sve za danas.
Rukoljub cijenjenoj gospođi supruzi Nadi, a tebi lijep pozdrav šalje LOVRO!
P.S. Kad budeš dolazio, pošto i tako ideš sam, a imaš velik auto, pristavi malo cvičeka i viljemovke, da auto bude teži. Zbog stabilnosti u vožnji.
___________odgovor___________
Živijo mi, dobri moj Lovre!
Pažljivim čitanjem tvojeg pisma došao sam do zaključka da ni ti, ni tvoj brod ne volite suhu okolinu, što je potpuno ispravno razmišljanje. Nije dobro biti nasukan. Bez obzira na sve, pozanimat ću se tko prvi ide u smjeru Spljeta, kako bi ti odnio materijala za što duže razmišljanje o meni. Ovaj mi mjesec padaju dvije registracije i jedan gadan servis automobila, a neki su moji dužnici veselo bankrotirali, prije nego su me uzradostili onom transakcijom, koju neki naivci nazivaju plaćanjem. Dabogda im menza apoteka bila! Malo mi je rano za reći, kad će nastat uvjeti da kidnem od stvaranja materijalnih dobara, iako mojem mentalnom sklopu jako nedostaje spominjanje o Abesiniji i lijevanje vina u čaše na valovitu moru, što sam zadnji put sasvim dobro utreniral. Znam da si ponosan na mene jer nisam prolil niti kapi.
U svakom slučaju, gledat ću prebrodit Scile i karabit (tako kaže jedan moj veleučeni kolega), pa se privezat u tvoju marinu što prije. Fali mi spavanje na WC-u, friška arija i opijati od kojih se umire u najtežim smrtnim mukama. Ako usput ulovimo koju ribu, toliko bolje.
Nadam se da imaš hrabrosti prenijeti svojoj cijenjenoj gospođi moje pozdrave. Mojoj sam prenio tvoje, jedino sa rukoljubom nisam bio previše oduševljen, pošto je baš prala suđe, a ja nisam jema vrimena čekat da opere ruke. Posli sam samo šugamanom obrisa pjenu i mast s usta.
Pozdrav od Branka i Nade, koja se razveselila tvojem pismu, a još više mogućnosti da u ovo godina što joj je još ostalo, provede kakav lijep dan bez mene. Ima Boga, rekla je uzradošćeno.
P.S. Za pravilno opterećenje auta sam se pobrinul. Sad bi bilo fino da se i ti pobrineš za balast na tvom brodu, pa vidi mogu li za to poslužiti oni prekrasni fileti inčuna i pršut koji sam zadnji put kod tebe klopal.
Onda dolazi, šta čekaš kad su šljive sazrjele?